Izvještaj UNESCO-a "World Heritage forests – Carbon sinks under pressure" u bitnim dijelovima opisuje sve gore, negdje i katastrofalno stanje šuma u svijetu. Odnedavno je poznato da su uslijed sve goreg stanja s klimom, sve gorih ekstrema, požara, krčenja šuma, mnoge velike šume svijeta počele gubiti sposobnost upijanja CO2 iz zraka.
Najnoviji izvještaj utvrdio je čak to da su neki od najvećih svjetskih nacionalnih parkova počeli ispuštati više ugljičnog dioksida nego što su ga stabla u stanju upijati, primjerice Yosemite u SAD-u ili Blue Mountains u Australiji.
Izvještaj, međutim, navodi i velike šume, dijelove pluća svijeta koji se još uvijek othrvavaju udarcima sve uništenije klime na Zemlji. Svoje mjesto u tablici pet strogo zaštićenih područja u svijetu čije šume po jedinici površine upijaju najviše CO2 iz zraka, našla su Plitvička jezera.
To nije i jedino po čemu se u ovoj tablici navodi Hrvatska.
Riječ je o tonama CO2 po hektaru površine koliko godišnje šume u svakom od ovih parkova uspijevaju usisati iz atmosfere i tako, barem još uvijek, koliko toliko usporavaju zagrijavanje planeta.
Nacionalni park Los Glaciares u Argentini po hektaru površine upije 16 tona CO2 iz zraka, Tasmanian Wilderness 14, Laurisilva na Madeiri (Portugal) 13 i potom Plitvička jezera u Hrvatskoj 12.
Na petom mjestu su navedene "Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe", područje pod zaštitom UNESCO-a koje obuhvaća 18 zemalja Europe, među kojima i Hrvatsku. Riječ je o dijelovima NP Sjeverni Velebit Hajdučki i Rožanski kukovi, koji su strogim rezervatom prirode proglašeni još 1969. godine.
Republika Hrvatska se već po svojoj površini nikako nije mogla naći na listi zemalja na čijem teritoriju se nalaze šume koje još uvijek upijaju najveće količine CO2 iz zraka u apsolutnim iznosima, kao što su Tasmanian Wilderness, Te Wahipounamu na Novom Zelandu ili kompleks Centralne Amazonije.
Ovakvi dragulji prirode u ovom dijelu Balkana vidljivi su već na prvi pogled karte koju je UNESCO priložio u dokumentu s rezultatima istraživanja.
Hrvatska, odnosno vlasti RH, prema svojoj prirodnoj baštini imaju u najmanju ruku problematičan odnos. Još prije pet godina po prvi put je taj isti UNESCO zaprijetio Hrvatskoj da Plitvicama prijeti da ih se skine s liste područja zaštićene svjetske baštine. O tome je tada izvijestio i RTL.
Kao razlozi su se navodili masovni odnosno previše masovni turizam i prekomjerna gradnja, naveo je tada Anđelo Novosel, tadašnji ravnatelj NP Plitvice:
"Plitvice su suočene sa nizom, zapravo, dva ključna problema, to je prekomjerno posjećivanje i prekomjerna gradnja, na što nas je sad upozorio i UNESCO na svojim službenim stranicama."
Mediji u Hrvatskoj već godinama pišu o divljoj gradnji, bilo zakonitoj ili nezakonitoj, zagađenju fekalijama, oštećivanjem sedrenih barijera na jezerima, uopće barbarizmu kojem svjedočimo diljem Hrvatske, a kojem su, posebno sječi šuma, izložena jedinstvena prirodna područja, među najdragocjenijima na planetu.
Što je Hrvatska u međuvremenu napravila u pogledu Plitvica?
Što god da je učinila, činjenica je da je u siječnju 2017. prijetnja skidanjem Plitvica s liste svjetske baštine još uvijek bila aktualna i da je tada misija UNESCO-a koja je posjetila ovaj nacionalni park, dala desetak detaljnih preporuka što Republika Hrvatska naprosto mora učiniti kako bi očuvala prirodu na tom području.
O detaljima primjedbi UNESCO-a na uništavanje Plitvičkih jezera nije se previše pisalo. Jedno od problematičnih mjesta bio je Prostorni plan iz 2014., odnosno, kako je nedugo nakon prijetnje UNESCO-a najavljeno donošenje novog prostornog plana, stekao se dojam da je pritisak UNESCO-a urodio plodom.
Hoće li novi prostorni plan više voditi računa o očuvanju prirode ili o "investitorima", tek će se vidjeti.
Hrvatska u međuvremenu i na razini EU-a dolazi na glas kao zemlja koja rapidno krči svoje šume. Ili tako barem tvrde zle, neodgovorne i olajavajuće prijave nadležnim tijelima EU-a, o čemu RTL također redovito izvještava.
