On je mogao biti u dobi između 35 i 40 godina, ona je bila u 50-im godinama života.
Sjedili su na svom "tricliniumu", nečemu što bi bilo poput rimskog kauča, kad je, prema onome što je poslije bilježio Plinije Mlađi, oko 6.45 sati ujutro veliki piroklastični tok s Vezuva prodro u njihovu kuću i sobu i u trenu ih spržio temperaturom do 300 stupnjeva Celzija.
Do danas su arheolozi iz okamenjenih Pompeja i Herkulaneja iskopali ostatke nešto više od 1500 ljudi koji su stradali u katastrofalnoj erupciji Vezuva iz 79. godine. Među njima su i žena i muškarac, pronađeni u onome što se danas vodi kao Casa del Fabbro, i to u "Sobi 9". A, kako sada objavljuje Nature, oni su i prvih dvoje poginulih kojima su znanstvenici uspjeli sekvencionirati DNK.
Veliko otkriće potpisuje šest znanstvenika, predvođenih Gabrieleom Scorranijem, stručnjaku iz Centra za molekularnu antropologijju iz Sveučilišta Kopenhagen.
Osim što je riječ o prvom uspjelom "iščitavanju" DNK bilo koga od stradalih u Pompejima prije dva milenija, znanstvenici su svijet u objavljenom radu počastili i analizom koja pomaže bolje nego ikad shvatiti kako su ti ljudi izgledali, tko su i kakvi su bili.
Bili su prosječni ljudi, prosječne visine
Riječ je bila o domu nekakvog obrtnika. Tijela tih dvoje ljudi pronađena su zapravo prilično davno, njihov su dom arheolozi počeli iskopavati još 1914. Scorrani i njegovih petero stručnjaka navode da je muškarac bio visine 164, a žena 153 centimetara, što je bilo u okviru prosjeka tog dijela Apeninskog otoka u tom razdoblju Rimskog carstva.
Muškarci su tada i tamo bili prosječne visine 164, a žene 152 centimetara. Znanstvenici dalje navode da je DNK koji su uspjeli izolirati iz ostataka žene bio donekle manjkav, ali i to da je muškarčev DNK bio pun pogodak.
Jedno plus drugo, bilo je dovoljno za usporediti ih s bazom podataka modernih i antičkih DNK ostataka zapadne euroazijske populacije. Ako koga baš zanima, da, tamo su spremljeni, pored mnogih drugih današnjih stanovnika Europe, i ostaci modernih ljudi koji žive u Hrvatskoj.
Osim toga, tamo je zavedeno i 1030 ostataka ljudi koji su živjeli u drevnim dobima Europe. Konačan rezultat znanstvenici navode zapravo već na početku izvještaja. Pokazalo se da je prvi otkriveni pompejski genom vrlo sličan onome što znanstvenici danas znaju o pretežnom DNK stanovnika tog područja u to vrijeme.
Mediteranci bili, Mediteranci ostali
To je zanimljivo i zato što se pokazalo da je, unatoč snažnoj povezanosti Rima, u koji su u to doba "vodile sve ceste" diljem Mediterana i dobrog dijela Europe, Apeninski poluotok svejedno ostao genetski prilično homogen. Bila je, znači, riječ o jednom običnom obrtniku, usto običnom tipu svog kraja u dobu u kojem je živio.
Pokazalo se, također, da je muškarac iz Pompeja genetski relativno sličan današnjim Talijanima koji tamo žive. Usto, u radu se navodi i to da njegov genetski kod jako dobro odgovara i distribuciji modernih Mediteranaca poput Grka, Maltežana, Ciprana i Turaka.
