Split broji mnoštvo vatrogasaca, no malo je među njima žena i to još onih koje osim što se bore s požarima voze i navalna vatrogasna vozila, a jedina takva u gradu pod Marjanom je samozatajna 39-godišnja Tanja Crljen, članica DVD-a Split.
Ona je jedinstvena i po tome što je prije nego je naučila pisati slova odlučila da će jednog dana postati vatrogaskinja, baš kao njena mama i tata koji su bili dugogodišnji članovi DVD Mladost iz Kaštel Sućurca. Upravo je u tom DVD-u napravila i svoje prve vatrogasne korake, učila kako pravilno gasiti požar, kako na terenu pomoći kolegi u nevolji, ali i mnoštvo drugih pravila koja su za vatrogasce iznimno bitna.
Još kao mala s roditeljima se često vozila u velikom vatrogasnom vozilu i vrlo brzo shvatila da i sama jednoga dana želi njime upravljati. Uz vozačku B kategoriju 1996. je položila i C kategoriju za kamione nakon čega je imala namjeru polagati i za šlepere, ali je ocu za ljubav odustala jer se, kako je ispričala za Hinu, pobojao da se nikada neće udati i imati djecu, ako bude po cijeli dan na cesti.
Dok su njene prijateljice provodile sate i sate u noćnim izlascima i duga vruća ljeta na gradskim plažama Tanja je uporno gasila požare diljem Dalmacije i u svemu tome uspjela uživati. Nakon svakog povratka s terena u DVD znala je da je to jedino što želi raditi jer vatrogastvo je njena prva ljubav. Druga joj je ljubav suprug vatrogasac s kojim dijeli isto vatrogasno društvo te njihove dvije kćeri od kojih starija već sada pokazuje interes za taj poziv.
Kada je pitate koji joj je požar najviše ostao u sjećanju reći će vam da ne može zaboraviti požare na Braču i u Makarskoj koji su bili aktivni nekoliko dana i koje su gasile sve raspoložive županijske snage. Vatrogasci su tih dana doslovno s vodenim šmrkovima živjeli na terenu i srećom sve uspjeli pogasiti bez da je netko stradao.
Na dojavu pozivnog centra 193 iz društva smještenog u samom središtu Splita, u Starčevićevoj ulici, izlazi teškim vatrogasnim vozilom nosivosti veće od 20 tona, starim 33 godine, pa brojnim šetačima ne promiče u čudu zagledati se u mladu ženu za volanom te crvene grdosije. Iako na prvi pogled krhka ta stamena žena tako vješto upravlja kamionom da bi se i mnogi iskusni muškarci mogli posramiti. U prolazu joj mašu šetači, muškarci udjeljuju zanosne osmjehe, a žene u nevjerici promatraju gdje to juri pod rotirkom i sirenom.
Vozilo se nakon svakog povratka s terena sređuje. Puni se voda u spremniku, mijenjaju se cijevi, one uprljane vade se i peru nakon čega "veliki crveni" spreman za sljedeći poziv ulazi u garažu.
Tanja priznaje da im najviše muke na terenu zadaje zakrčenost prilaza stambenim zgradama i poslovnim prostorima koje moraju gasiti i dodaje kako su pojedini gradski hidranti potpuno suhi. Hvali svoje kolege koji joj uvijek pomognu ako nešto treba i kaže da su kao jedna velika obitelj.
