Neistražena gradska dvorišta i haustori, krovovi zgrada s pogledima koji jednostavno ne prestaju oduševljavati, napuštene i ruševne kuće ili propale tvornice, periferija grada, zabačeni kvartovi, ali i šumski umirujući prizori mjesta su koja skrivaju priče.
Mnoge od njih zabilježila je grupa ‘Krenimo’, čije fotografije možemo opisati kao ‘’antirazglednice Zagreba’’, kako ih je nazvao pjesnik i kritičar Aleksandar Hut Kono: ‘’Dok se oficijelnim i do besvijesti reproduciranim fotografijama koče kičasti grbovi, mrkli Zvonimiri i metastaze fontana - slike koje nastaju unutar pokreta ‘Krenimo’ bilježe puls Zagreba, frivolnu vitalnost, svjedočeći na taj način da će grad - ta permanentno otvorena, nikad završiva cjelina - nadživjeti monstruoznu dovršenost države".
‘’Istraživački nagon i znatiželja su osobine koje su urođene u svim ljudima, a najkvalitetniji način za upoznavanje svoje okolinu je hodanje. ‘Krenimo’ je sinonim za trenutak u našim glavama koji se dogodi dok istražujemo svoju okolinu, a zbog kojeg uvijek umjesto straha od nepoznatog biramo ‘hodanje izvan okvira’. Na taj način razbijamo monotoniju već dobro poznatih i utabanih životnih ruta te nailazimo na jako zanimljive ljude i situacije, neobične prizore ili potpuno zaboravljene lokacije koje već godinama dokumentiramo’’, objašnjavaju članovi Grupe ‘Krenimo’ Dario Dunaj, Goran Kerić, Valentina Matić Pavelić, Mario Miličić i Saša Šimpraga.
- 'Umjesto straha od nepoznatog biramo ‘hodanje izvan okvira’'
‘’Mjesto održavanja izložbe nije odabrano slučajno budući
da se radi o zapuštenom kvartovskom igralištu koje gradska
uprava, umjesto da se održava, namjerno zapušta i daje u
koncesiju tj. ona time prestaju biti javna. Takva praksa u
Zagrebu traje godinama i odvija se u tišini, na štetu svih nas.
Naša izložba jedan je od onih neočekivanih sadržaja koje javna
igrališta mogu ugostiti jer su jednostavno – javna’’, za
Vijesti.hr istaknuo je Saša
Šimpraga.
Magične ‘’antirazglednice Zagreba’’, osim na profilima grupe
Krenimo na društvenim mrežama, moći ćete pogledati ove
srijede na izložbi ‘Neočekivano’ na zagrebačkom sportsko
rekreacijskom centru Tuškanac - Krešićeve livade (plato iznad
ljetnog kina Tuškanac) od 18 do 20 sati, a u sklopu projekta
‘Korak dalje prema uključivoj kulturi’.
Grupa Krenimo već je ranije podržala neke incijative za javne prostor, poput one za očuvanje otvorenog toka potoka Črnomerca i uređenje javne šetnice od Medvednice do Save, a Saša napominje: ''Ljude pozivamo da krenu i dožive te prostore iz prve ruke čime je lakše spoznati njihovu vrijednost. Naše su teme najčešće marginalne, ali bez njih nijedan grad nije grad. Marginalna je i naša pozicija i upravo u tome nalazimo zadovoljstvo’’.
‘’Nitko od nas petero nije tip osobe od dugog bivanja na jednom mjestu; uvijek smo u nekom pokretu i pritom primjećujemo stvari i situacije oko nas koje na kraju postanu fotografija pa završe na stranici. I to radimo živeći svakodnevni život. Nije toliko često da nešto idemo fotkati s ciljem. A ime ‘Krenimo’ doslovno simbolizira kretanje koje te vodi ka tome da budeš dijelom onoga što se događa vani’’, nadovezala se Valentina Matić Pavelić.
‘’Ideja o javnoj galeriji je bila toliko spontana’’, kaže: ‘’Mislim da smo svi podsvjesno htjeli da ljudi hodajući prema mjestu izložbe na trenutak uđu u naš mindset i dožive jedan od načina na koji nastaju naše fotke; pukim hodanjem i jednostavnim odmakom od svakodnevnog’’.
- 'Uvijek se vraćam Hreliću, svatko bi ga trebao doživjeti bar jednom’
Priznaje da nikada ne zna odgovoriti na to što je najviše zanima jer je to ‘’zaista šarolika kombinacija primjećivanja’’: ‘’Počevši od boja, uzoraka, svakodnevnih situacija u kojima se ljudi na ulici nalaze pa do odbačenog smeća ili apsurdnih situacija koje me nasmiju ili me navedu da se zamislim kako je to nekome palo na pamet. Sve je to zabilježeno mobitelom. Lijena sam nositi fotoaparat, a uvijek se vraćam Hreliću; svatko bi ga trebao doživjeti bar jednom’’.
Dok se pripremala za izložbu otkrila je i još nešto novo čega
ranije nije bila svjesna: ‘’Trebala bih osim u formatu kvadrata
koji me oduševljava jer je konkretniji početi fotografirati i u
onom ‘standardnom’. To me koštalo nekih fotki za izložbu’’.
Iznenađenja nisu mimoišla ni druge članove grupe ‘Krenimo’:
‘’Pojam da prekopavaš arhive koje se godinama samo gomilaju na
hard disku i sustav koji se malo po malo počeo uspostavljati,
veza određene fotografije oko neke teme’’, otkrio je
Dario Dunaj.
- 'Svi su unatoč mjestu stanovanja ipak samo ljudi, veže nas univerzalna mističnost praznine’
‘’Čini mi se da me nekako najviše vuče dokumentarna fotografija vezana za određeno područje te specifičnost stanovnika istog, kao i kroz neko vrijeme vidjeti razlike između svakog područja, vidjeti kako i što nova okolina može izazvati u meni i što novo oko može zapaziti kada nije u svom klasičnom ambijentu’’, zapazio je Dario, koji fotografira i mobitelom i fotoapratom, a posebno ga u zadnje vrijeme obuzima analogna fotografija.
‘’Ispada da se vraćam određenim mjestima, ponekad je to čista znatiželja koliko prolaznost vremena može utjecati na sam prostor ili na moju memoriju tog istog, a u zadnje vrijeme često se vraćam na stara mjesta da ih pofotkam anlognim fotićem’’, dodaje.
U Zagrebu i dalje ima mjesta koja je iznenade, Valentina ističe da mjesta van centra uvijek imaju faktor iznenađenja: ‘’Primjerice, na željezničkoj stanici u Maksimiru nerijetko možeš vidjeti kompletan dnevni boravak, a mi ćemo to uvijek primijetiti i staviti na Facebook, a odnedavno i na Instagram gdje nas se također može naći’’.
Što se tiče budućnosti, Dario ima zanimljive planove: ‘’Kanim putovati i bilježiti neka nova iskustva negdje vani te u nekom sljedećem projektu možda povući paralelu sličnosti onoga doma i onoga negdje drugdje te pokazati zašto su svi unatoč mjestu stanovanja ipak samo ljudi, te što nas to zapravo veže unutar napuštenih prostora, ta univerzalna mističnost praznine’’.