Krempita je umirovljenicu Jelku "potjerala" u poduzetničke vode.
"Ne želim da mi život samo prolazi i da zadnje godine provodim sjedeći kod kuće. Iako su mi svi prijatelji, svi poznanici rekli da ću propasti i da ne idem u Sunčanu ulicu, ja sam rekla 'ili ću ja nju oživi't ili me neće biti'", prisjeća se Jelka Kujundžić, umirovljenica i vlasnica slastičarnice.
Uspjela je. U slastičarnicu je uložila svu ušteđevinu, podignula je i kredit u 64. godini.
"Adaptirala sam prostor, ostavila si deset tisuća eura da imam za plaće jer sam znala da prvih mjesec dana nećemo poslovati. Da, treba bar nekoliko mjeseci da se posao zakotrlja", kaže Jelka.
I zakotrljao se. Na dan naprave između 300 i 500 krempita, a imaju još nekoliko vrsta kolača. Svi kolači su svježi i od domaćih sastojaka.
"Radimo sa prirodnim slatkim vrhnjem, maslacem, isključivo s pravim jajima i mlijekom. Sve su kreme kuhane na pari u mlijeku", kaže zaposlenica Miljana Bošković.
Sve što njihove vrijedne ruke naprave se proda. Katica je sretna što ima stalan posao jer je radila u sezoni na moru.
"Slučajno sam prolazila ovuda, ušla u slastičarnu, pitala gospođu bi li trebala djelatnicu. Ona je rekla da treba i ja sam skoro isti dan počela raditi", prisjetila se druga zaposlenica Katica Strišković.
Slična je i priča Gordane Tolić.
"Bila sam par mjeseci na birou, zavodu za zapošljavanje, i sretna sam jer sam našla mjesto gdje mogu raditi ono što volim", kaže Gordana.
Sudeći po tome kako brzo nestaju iz vitrina, Osječani obožavaju kolače. A o biznisu u mirovini, Osječanin Željko kaže: "To je fantastično. Jako je lijepo što se odlučila na to, nadam se da će biti puno, puno kolača".
Jelka tvrdi - bit će ih i više.
"Ja sam vrlo sretna žena jer sam tada zaposlila četiri djelatnice, a danas sam u fazi zapošljavanja još dvije djelatnice", otkriva ova poduzetnica.
Iako nije bilo lako, baka s kolačima dokazuje da za poduzetništvo nikad nije kasno.
