Nikola Tesla, vizionar čiji su izumi postavili temelje modernog doba, čovjek koji je doslovno osvijetlio svijet, svoje je posljednje dane proveo u tišini i siromaštvu. 

Njegova smrt u hotelskoj sobi u New Yorku, daleko od blještavila slave koju je zaslužio, otvorila je jedno od najintrigantnijih poglavlja u povijesti znanosti, poglavlje ispunjeno tajnama, vladinim agentima i vječnim pitanjem: što se dogodilo s njegovim najvrjednijim zabilješkama?

Godine u hotelu New Yorker

Posljednje desetljeće svog života Tesla je proveo u sobi 3327 na 33. katu hotela New Yorker.

Nekoć slavljen i bogat, genij iz Smiljana doživio je financijski krah. Živio je od skromne mirovine od 125 dolara mjesečno koju mu je isplaćivala tvrtka Westinghouse, više kao gestu poštovanja prema bivšem suradniku nego kao stvarnu plaću. 

Njegov život postao je rutina ispunjena neobičnim navikama. Postao je vegetarijanac te se hranio gotovo isključivo mlijekom, kruhom, medom i sokovima od povrća.

Društvo ljudi zamijenio je golubovima, koje je svakodnevno hranio u obližnjem parku. Postao je povučen, a njegovo opsesivno-kompulzivno ponašanje, poput fiksacije na broj tri, postajalo je sve izraženije. 

Zdravlje mu je dodatno narušeno u jesen 1937. godine, kada ga je udario taksi. Iako je zadobio prijelom tri rebra i teške ozljede leđa, odbio je liječničku pomoć, od čega se nikada nije u potpunosti oporavio.

Posljednji dani i otkriće tijela

U noći 7. siječnja 1943. godine, u 86. godini života, srce Nikole Tesle prestalo je kucati. Umro je sam, u snu. Njegovo tijelo otkrila je sobarica Alice Monaghan tek dva dana kasnije nakon što je odlučila ignorirati znak "ne smetaj".

Službeni uzrok smrti, kako je utvrdio medicinski istražitelj, bila je koronarna tromboza, odnosno srčani udar.

Vijest o smrti jednog od najvećih umova 20. stoljeća brzo se proširila, ali umjesto komemoracija, uslijedila je grozničava aktivnost koja je Teslinu ostavštinu pretvorila u državnu tajnu.

Utrka za Teslinim tajnama

Naime, u vrijeme Tesline smrti, svijet je bio u općem kaosu Drugog svjetskog rata.

Američka vlada bila je itekako svjesna Teslinih tvrdnji o razvoju moćnog oružja te se silno zainteresirala za takozvane "zrake  smrti", koje su trebale biti sposobne uništiti neprijateljske zrakoplove s udaljenosti od stotine kilometara. 

Strah da bi takvi nacrti mogli pasti u ruke neprijatelja potaknuo je brzu akciju.

Nedugo nakon što je tijelo odneseno, agenti FBI-ja, po nalogu Ureda za imovinu stranaca (Office of Alien Property), zaplijenili su cjelokupnu Teslinu imovinu.

Više od osamdeset sanduka ispunjenih dokumentima, nacrtima, znanstvenim bilješkama i osobnim stvarima odneseno je i pohranjeno pod oznakom stroge tajnosti.

Njegov nećak, jugoslavenski diplomat Sava Kosanović, koji je pohitao u hotel, stigao je prekasno.

Uloga Johna G. Trumpa

Kako bi procijenila vrijednost zaplijenjenog materijala, vlada je angažirala uglednog inženjera i profesora s MIT-ja, Johna G. Trumpa, strica  američkog predsjednika Donalda Trumpa. 

Nakon trodnevne analize, Trump je u svom izvještaju zaključio kako Teslini radovi iz posljednjih 15 godina života nemaju nikakvu praktičnu vrijednost te ih je opisao kao "prvenstveno spekulativne, filozofske i promotivne prirode", bez konkretnih i provedivih principa. 

Priča o "zrakama smrti" odbačena je kao fantazija, a kutija za koju se vjerovalo da sadrži model oružja ispostavila se kao obična kutija s otpornicima.

Misterij nestalih dokumenata i vječni spomen

Iako je Trumpov izvještaj umanjio značaj Teslinih kasnijih radova, misterij nije nestao. Godinama kasnije, 1952., dio Tesline imovine predan je njegovom nećaku i danas se čuva u Muzeju Nikole Tesle u Beogradu. 

Međutim, umjesto osamdesetak zaplijenjenih sanduka, u Beograd je stiglo samo šezdesetak. Gdje je nestalo dvadesetak sanduka s Teslinim dokumentima, do danas ostaje nepoznato.

Ta činjenica potpiruje teorije zavjere da je američka vlada ipak zadržala najrevolucionarnije dijelove njegovog rada.

Sprovod Nikole Tesle održan je 12. siječnja 1943. u katedrali Svetog Ivana Bogoslova u New Yorku, a ispratilo ga je više od dvije tisuće ljudi, uključujući brojne znanstvenike i dobitnike Nobelove nagrade. 

Gradonačelnik Fiorello La Guardia pročitao je dirljiv oproštajni govor, ističući da Tesla nije umro, već da njegov rad živi u svakom svjetlu koje obasjava gradove.

Nikola Tesla umro je u siromaštvu, ali je čovječanstvu ostavio neprocjenjivo bogatstvo. Misterij koji obavija njegove posljednje dane i nestale dokumente samo je dodatno učvrstio njegov status legende, genija čiji je um bio daleko ispred vremena u kojem je živio, ali i ispred onoga u kojem živimo danas.