Šef katedre na FAU Erlangen-Nürnberg i tamošnji osnivač Erlangenskog centra za islam i pravo u Europi, član uprave Društva za arapsko i islamsko pravo, autor brojnih publikacija o islamskom pravu i islamu u Europi koji je studirao pravo i islamske znanosti u Tübingenu i Damasku, prof. Dr. Dr. h.c. Mathias Rohe, u tekstu na Deutsche Welle objašnjava što je šerijat.
Tehnički izraz šerijat obuhvaća sve islamske norme. U Kur'anu izraz šerijat znači: "put popločan (od Boga)" ili također "put do izvora". One su se razvijale tokom 1400 godina, u različitim spisima učenih ljudi i institucija, a sve više i u obliku državnih propisa.
Šerijat uključuje temeljna odredbe o muslimanskoj vjeri i aspekte vjerske etike, na primjer molitvene rituale, propise o hrani i odjeći ili zakonske odredbe.
Srž šerijata vrlo je složen, zahtjevan i fleksibilan sustav metoda za stvaranje i tumačenje normi. S podjelom između sunita i šijita formirane su različite škole koje se znatno razlikuju u shvaćanju šerijata.
U 20. stoljeću provedene su opsežne reforme
Ekstremeisti smatraju da su samo oni znalci i da su jedini spoznali božansku istinu što svjedoči njihovom slabom obrazovanju i precjenjivanju vlastitog značenja. Oni često instrumentaliziraju šerijatsko pravo u političke svrhe. Istaknuti primjeri za to mogu se naći u vjerskim diktaturama Irana i Saudijske Arabije.
Šerijat također odvaja religiju (odnos između Boga i ljudskog bića povezan s drugim svijetom) i prava (ovozemaljska pravila ljudskog suživota), piše Deutsche Welle.
Religijske komponente šerijatskog prava često se smatraju nepromjenjivima, ali zahtijevaju i tumačenje. Na primjer, u Kur'anu su vrlo neodređeno formulirana pravila odijevanja za žene se tumači kao zaštita od potencijalnih napada. Danas se raspravlja može li se takva zaštita zajamčiti odjećom ili također i obrazovanjem i samouvjerenim nastupom.
Zakonski propisi se smatraju promjenjivima, a te promjene ovise o vremenu, mjestu i ljudima. Određena područja poput ugovornog, bračnog, obiteljskog i nasljednog prava detaljno su uređena, s različitim tumačenjima. Druga područja, poput ustavnog ili kaznenog prava, ostali su vrlo neodređeni.
Od 19. stoljeća pravne komponente šerijata pretaču se u zakone koje provode nove državne institucije. Pri tome je kolonijalno pokoravanje brojnih muslimanskih zemalja imalo ogromne učinke.
Drakonske tjelesne kazne su ukinute na mnogim mjestima bez većih sporova. S druge strane, kolonijalne su sile prvi put uvele kaznene propise za istospolne veze. Unutarnji daljnji razvoj šerijata je spriječila ignorantska vladavina stranaca. Reformatori su od tada optuživani kao suradnici Zapada.
Ipak, u mnogim su muslimanskim zemljama u 20. stoljeću provedene opsežne reforme, posebno u korist ženskih prava, radi poboljšanja položaja vjerskih manjina i prilagođavanja ekonomskim i društvenim promjenama.
Primjer za raspon mogućih tumačenja je odnos prema poligamiji. Na primjer, u Tunisu su poligamni brakovi kažnjiva djela, dok je u drugim zemljama poligamija još uvijek dopuštena (u nekim slučajevima djelomično ograničena).
Ekstremisti diljem svijeta zadržali su represiiju
Mnogi smatraju da je demokracija adekvatan oblik vladavine danas, koji je također i u duhu islama. Na primjer, predanost muslimanskih Nijemaca demokraciji i funkcionalnosti demokratskog sustava je mnogo jače izražena od one njemačkog stanovništva u cjelini. Istodobno, u odnosu na ukupno stanovništvo veći dio njemačkih muslimana smatra se vjernicima.
Međutim, razvoj u suprotnom smjeru također je očit već nekoliko desetljeća. Ekstremisti diljem svijeta zadržavaju represivno razumijevanje šerijatskog prava. Reforme su povučene, a tradicionalni, patrijarhalni obiteljski i nasljedni zakon se koristi kao znak identiteta protiv navodnog "pozapadnjivanja".
Na nekim mjestima su stvoreni savezi između ekstremista i tradicionalista. To je također posljedica činjenice da se proučavanje islamskog prava često smatra manje privlačnim pa tradicionalistički predstavnici često dospiju na ključne pozicije. Osim toga, islam i regionalni običajni zakoni često se miješaju.
Talibanski teroristički režim temelji se s jedne strane na mješavinama paštunskog običajnog prava koje iznimno obespravljuje žene, a s druge na intelektualno nezahtjevnim tradicionalističkim tumačenjima šerijatskog prava. U konačnici, radi se o represivnom vršenju vlasti.
Šerijat se referira na božanski postavljene norme, ali one se u određenoj mjeri mogu tumačiti i trebaju tumačenje, pa se u konačnici radi o ljudskom djelu.
Ovisno o shvaćanjima onih koji tumače, šerijat može biti vjersko-etička smjernica i sustav normi koji je u skladu s današnjim pojmovima ljudskih prava ili upravo suprotno. Dakle, to uveliko ovisi o ljudima i njihovim stavovima.
Među muslimanima na Zapadu vodi se rasprava o tome što šerijat za njih konkretno znači. Neki se pokušavaju pridržavati tradicionalnih normi u okviru zakona koji su na snazi u njihovim zemljama.
Drugi tumače šerijat kao etičku smjernicu bez pravne valjanosti. Na primjer, raspravlja se o "ekoislamu" i "obrazovnom džihadu", a u Njemačkoj se pojavljuje visokokvalitetni islamski obrazovni sustav. Lokalni razvoj stoga može dati poticaj i drugim regijama svijeta.
