Sanja L. u jednoj je Facebook grupi u kojoj su ljudi koji pokušavaju pronaći posao njegovatelja u Njemačkoj, podijelila svoje iskustvo s kriminalnim 'posrednicima' koji vrbuju ljude za posao u Njemačkoj, dovedu ih tamo i na njima zarade, a onda ih prepuste sudbini. 

'Imam 43 godine i zbog velikih obiteljskih problema odlučila sam raditi kao njegovateljica. Kao i mnoge, pretpostavljam, prvo gdje počnete tragati za poslom su grupe na Facebooku. Učlanila sam se u par njih i krenula u praćenje oglasa i posrednica.  Imala sam plan da idem na četiri ili šest tjedana. Tako sam naišla na objavu posrednice Svetlana I. od 18. kolovoza, da će od 1. rujna raditi cijelu Njemačku u turnusima od osam tjedana do tri mjeseca. Iskustvo ne treba i naglašavam rečenicu: 'Od početnog njemačkog do dobrog'. To mi se dopalo i nazvala sam. U razgovoru s njom saznajem da to ipak ne vrijedi za osobe s početnim znanjem njemačkog i da to ne piše tako. Što, naravno, nije točno. Ali dobro, pomislila sam kad sam već na vezi s njom da pitam što onda ima u ponudi. Naglasila sam da nemam iskustva, da idem prvi put, da njemački znam samo osnovno. Ona me pitala znam li pozdrave, voće, povrće, riječi vezano za bolove, tijelo... Rekla sam da znam, na što sam dobila odgovor da je to dovoljno. 

Polazak sutra, provizija unaprijed

Ponudila mi je da idem na osam tjedana i da ima još jedno mjesto slobodno i polazak bi bio sutradan. Razgovor je bio 22. kolovoza u popodnevnim satima, a polazak 23. kolovoza u 18 h iz Sombora.

Malo sam se zbunila, sve mi je to bilo nekako brzo. Pitala sam za ostale uvjete. Provizija 200 eura unaprijed i put se plaća 120 eura u jednom pravcu, a povratak je plaćen. Plaća 1050 eura. Bilo mi je zaista puno novca za sve dati unaprijed. Iskreno sam rekla da nemam toliki novac, da bih za proviziju skupila, ali da za put nemam. Ona mi je predložila da plati put za mene, a ja ću naknadno poslati. Pristala sam.

Na moje pitanje o osiguranju i da ne znam kako ću za jedan dan to nabaviti, dobila sam odgovor da u tih 200 eura spada i moje osiguranje koje ću tamo dobiti i da ne trebam ništa ovdje vaditi. Jedinu informaciju koju sam još dobila je bila ta da se može dogoditi da ne budem isti dan raspoređena u obitelj pa ću biti smještena u motel koji je plaćen. Iskreno, ni sad ne znam kako mi to nije upalilo lampicu da ja tamo ne idem na već gotovu i dobivenu 'štelu'.

Svetlana uzima proviziju

I tako, krenula sam. Putovala sam s još dvije žene. Jedna sa znanjem jezika kao ja, isto prvi put. Druga ide prvi put, ali ima bolje znanje. Ujutro smo stigli. Izlazimo na benzinsku pumpu. Nakon nekih pola sata dolazi Svetlana. Tu saznajem da dolazi šef, kako ga ona zove, za nekih dva sata i sjeda nas u klupe, propituje jezik... Uz nas tri nove, pojavljuju se žene koje su stigle dva dana prije nas i borave u motelu jer nisu još bile raspoređene. Svetlana nas zapisuje u njenu bilježnicu, uzima kontakte naših bližnjih i dajemo joj proviziju. Konačno se pojavljuje šef. Slijedi ispitivanje. Iskreno, svi zbunjeni, nije svejedno. Netko nešto progovori, netko ništa, Svetlana počinje bjesniti zašto nitko ništa ne govori, kako sad nitko ne zna, a ona je svima povjerovala na riječ da znaju. Vidim ja počinje drama i farsa. Ali šutim. Mislila sam, svi su nervozni, polako, sredit će se. Jedino što se za mene pojavljuje je jedna obitelj koja traži zamjenu jer žena koja je tamo slabo govori jezik. Odlazimo tamo sa Svetlanom. Ona u autu komentira kako netko može šutjeti, zašto ne priča, kao da je to bauk. Pitaš samo 'da li vas nešto boli', 'što vam treba', 'jeste gladni ili žedni' i to je to. Ja opet šutim. Jedna od nas ostaje usporedno s tom ženom što je tamo pa će navečer odlučiti koju će vratiti nazad. A nas dvije preostale vraćaju u motel. Svetlana odlazi za Srbiju.

Tada shvaćam da vas ona dovede, uzme novac od vas, od agencije iz Njemačke, vi ostajete pa što vam Bog da... Uvečer se vraća žena s kojom nisu bili zadovoljni. Kasnije u razgovoru s njom vidim da žena solidno govori njemački.

Kome se požaliti?

Vozač nam je ponudio da možemo probati preko njega. Ja sam dobila bakicu 82 godine, slijepu, koja nosi stomu. A druga žena je dobila baku i djeda, samo toliko znam. Treću ženu je odlučio vratiti kući, ponudio joj da plati put. Ona je stvarno bila uporna, molila je, pozajmila žena novac, kako će sad natrag. Pristao je da je ostavi do ponedjeljka (bila je subota) pa će možda nešto iskrsnuti. Ja sam otišla. Bile su nam obećane internet kartice koju ja nisam dobila jer ih u tom trenutku nije bilo kod njih. Došla sam u obitelj. Dočekala me kćer. Objasnila. Ponadala sam se da u stanu imam net, ali oni su bili protivnici toga. Kontaktirala sam Svetlanu, poslala adresu gdje sam jer ona uopće ne zna gdje mi idemo i gdje ćemo biti smještene. Što reći? Kada sam joj rekla za net dobila sam odgovor da uvjerim obitelj da mi kupi i da pričekam plaću pa će netko od vozača donijeti. Na to sam ja rekla da je to tek za osam dana i da ja ne želim biti odsječena i bez kontakata. Srećom sam imala nešto svog neta u roamingu, inače bih bila potpuno odsječena. I kome se požaliti onda, kome reći problem ili bilo što da se dogodi? Napomenut ću i da imam određenih zdravstvenih problema i nije uopće bilo ugodno kada sam shvatila da meni zdravstveno osiguranje nitko ne spominje.

Moja baka i ja nikako nismo uspjele da ostvarimo komunikaciju, prvenstveno zbog toga što je ona slijepa i što je tu trebao netko tko odlično govori njemački. A bile smo same u stanu. Ona je tražila priču, priču o životu o svakodnevici. Pritom je stalno plakala, bila ljuta zašto joj stalno dolaze osobe, a da ne govore dobro jezik. Jedan dan je došla medicinska sestra. Rekla mi je da sam ja tamo 20. žena u dva mjeseca. Dala sam sve od sebe, obavljala sve što treba, nisu se žalili na to, ali jezik je bio problem. I zatražila sam premještaj. Obratila sam se Svetlani. Na to sam dobila odgovor da prvo moram pričekati da se pojavi netko iz obitelji da ja to njima priopćim. Pa onda obitelj prosljeđuje mail agenciji. I da se na premještaj čeka dok se netko drugi ne nađe. Kasnije dobijam obavijest da je ona obavijestila agenciju i da trenutno nema drugog posla s mojim znanjem jezika. Ili da čekam dok nešto i ako nešto iskrsne ili da idem kući. Počelo je uvjeravanje da ostanem, da istrpim. Ja sam zaista bila spremna prihvatiti nešto drugo. Ali posla s mojim znanjem nije bilo. 

Samo sam željela sjesti u auto i sigurno stići kući

Ništa, idem kući, što sad. Potrošila novac. Tada sam kontaktirala Svetlanu za prijevoz. Priopćila mi je da će mi provizija biti vraćena i da ću imati prijevoz nazad. Što je valjda i normalno jer nisam ja kriva što nema posla. Rekla mi je da neću biti oštećena. E sad, ona je platila za mene 120 eura put to je, naravno, moralo biti odbijeno. Ja sam to prihvatila, ali razmislite malo - zašto bih ja plaćala put ili bilo što kada posla nema? Ali vjerujte mi, u tom trenutku sam samo željela sjesti auto i sigurno stići kući. Ok, to je odbijeno, ostalo je da mi vrati 80 eura, nešto sam zaradila pa ajde dobro je.. Međutim, sutradan druga priča. Ne može put natrag besplatno, mora se platiti.Tako da ona onih mojih 80 eura daje za put i ja još ispadoh dužna 40 eura. Ali ona će se žrtvovati za mene pa će platiti. Joj ljudi moji, samo sam se pitala kako sam to sebi uopće dozvolila. Pri tom dobivam obavijest da kada stignemo u Sombor noću, ako hoću da me taksi koji je u sklopu prijevoza odveze do kuće, moram platiti 30 eura. A ne moram napominjati da taksi već vozi dvije žene i prolazi kroz moje mjesto. Naravno da sam odbila i platila sebi taksi oko 8,4 eura do kuće. Sa mnom se vratila i žena koja je ostala u motelu. Ona je provela osam dana u motelu, nitko joj nije pružio šansu. Platila je proviziju i put 320 eura, trebala je i put natrag platiti što, naravno, nije jer nije imala. Sve ovo sam napisala iskreno, detaljno, da vam svima predočim koliko se mora paziti. Iza svake riječi ovdje stojim, imam sve poruke. (...) Drage moje, pazite se i čuvajte. Ja, iskreno, poslije ovakvog iskustva, ne znam hoću li se usuditi probati ponovo", napisala je prevarena žena na Facebooku, a prenosi CroExpress .