I MRTVACI SURFAJU, ZAR NE? Moskva uvodi besplatni Wi-Fi na gradska groblja
1. Rješavanje tijela - osnove
Poštovanje mrtvih i zaštita javnog zdravlja trebali bi biti razlog što hitnijoj sahrani ili kremiranju. Određeni aspekti dosta su detaljno regulirani - poput minimalne dubine groba, ili načina na koji se upravlja grobljima i krematorijima, ali postoji relativno malo zakona koji se odnose na samo riješavanje tijela.
Na primjer, nije određen rok unutar kojeg se leš mora propisno sahraniti, spaliti, ili 'srediti' na neki drugi prihvatljiv način.
Sahrana na groblju nije jedina mogućnost. Prirodne sahrane u poljima ili šumama, sahrane na moru, pa čak i sahrane na privatnoj zemlji (obiteljska farma, ili čak vlastito dvorište preminulog), sve su to dozvoljene mogućnosti. No kremacija se može obaviti samo u ovlaštenom krematoriju.
Balzamiranje je nužno samo u slučaju repatrijacije leša, ili općenito prenošenja iz jedne države u drugu. I dok leš mora biti "pristojno prekriven", korištenje lijesa nije obavezno. Mrtvački pokrov, ili kutija od kartona ili metala isto su dopuštene mogućnosti.
Jedina iznimka je sahrana na moru, kada je potreban specifičnI lijes, ili ako pojedinačni krematoriji inzistiraju na jednom kako bi lakše rukovali tijelom.
2. Dvije nove opcije
Iako su sahrana i kremiranje najčešći načini uklanjanja tijela, pojavile su se i dvije nove metode. Rezomacija je proces likvefakcije koji koristi lužnatu hidrolizu za otapljanje organskih tvari u tijelu unutar čeličnog kontejnera. Rezultat su sterilna tekućina i kosti koje se mogu samljeti i dati pokojnikovoj obitelji, poput pepela nakon kremacije.
Promesija je proces koji još nije do kraja razvijen, a koristi tekući dušik kako bi naglo i jako ohladio tijelo nakon čega se krti ostaci razbiju u sitne komadiće pomoću ultrazvučnih vibracija. Rezultat ovog procesa organski su ostaci bez mirisa koji postanu suhi prah nakon što ispari sva voda, i koji se mogu koristiti kao kompost nakon što se sahrane u malom biorazgradljivom kontejneru.
3. Vaše želje i nisu pretjerano bitne
Upute o sahrani nisu zakonski obvezajuće. Obitelj može slobodno ignorirati specifične upute navedene u oporuci ili unaprijed plaćenom planu sahrane.
Rasprave o načinu riješavanja tijela mogu rezultirati ogorčenim svađama unutar obitelji. Kada dvoje ljudi pada pod istu kategoriju (naprimjer, braća i sestre se svađaju o načinu sahrane preminulog roditelja, ili kada se rastavljeni roditelji bore oko mrtvog djeteta), najčešće ne postoji čvrsta zakonska odredba o tome tko ima krajnju riječ.
4. Iskopavanje mrtvih
U zadnje vrijeme sve češće dolazi do eksumacija jer sve više ljudi želi preseliti mrtve ostatke svojih voljenih kada se i sami sele. Za ekshumaciju leša ili sahranjenog pepela potrebna je zakonska dozvola.
5. Digitalni nesporazumi
Prošli su dani kada je glavni i jednini oblik spomena na pokojnika bio grobni spomenik na groblju. Digitalno je doba preoblikovalo i način na koji živi održavaju komemoracije a svoje mrtve, posebno s porastom broja Facebook spomenika. Umjesto da jednostavno uklone profil preminule osobe, njegova ili njena stranica pretvara se u memorijal. Postojeći Facebook 'prijatelji' preminule osobe imaju pristup na njenu stranicu gdje stvaraju virtualnu mrežu potpore, te ostavljaju poruke za mrtvu osobu.
Postavljaju se pitanja, ne samo o pravu pristupa, već i o točnosti i sadržaju poruka. Učinkovita zakonska rješenja tek se trebaju razviti, no u međuvremenu se koriste odluke pojedninačne tvrtke i korisnički ugovoris pojedinačnim osiguravateljima internetskih usluga u rješavanju specifičnih žalbi.
