U ponedjeljak, 28. siječnja, u Zagrebu je u 91. godini preminuo
Ivan Antolčić, svestrani umjetnik - scenograf i
ilustrator, kipar i medaljer, grafičar i dizajner, crtač i
slikar, član ULUPUH-a.
Ivan Antolčić rođen je u Komarevu kod Siska 15. svibnja 1928.
Nakon što je 1953. godine završio Školu primijenjene umjetnosti u
Zagrebu, iduće je dvije godine radio u HNK kao slikar maske.
Poslije toga radio je kao scenski kipar, a mirovinu je dočekao u
toj hrvatskoj kazališnoj kući. Jedan je od najplodnijih i
najnagrađivanijih hrvatskih ilustratora, napose dječjih knjiga.
Čak pet puta je za ilustracije dobio nagradu Grigor Vitez (1975.,
1980., 1987., 1989. i 1992. godine), tri puta nagradu Ivana
Brlić-Mažuranić. Uz to, dobitnik je Zlatnog pera Beograda (1976.)
te niza drugih nagrada. Bio je redoviti suradnik dječjeg lista
Radost, povremeno i drugih izdanja Školske knjige, a ilustrirao
je i za brojne nakladnike dječju prozu i poeziju kao i one za
odrasle. Radio je i reljefe, medalje i plakete, slobodnih oblika
i simboličkih sadržaja. U grafici prikazuje drveno graditeljstvo
Posavine, etnografske predmete i figuralne prizore. Jedan je od
najvećih hrvatskih animalista. Objavio je nekoliko grafičkih
mapa. Sedamdesetih godina intenzivno se bavio grafičkim dizajnom
kazališnih plakata (koji se nalaze u zbirci Instituta za
teatrologiju HAZU).
U novije doba slikao je štafelajne slike često s motivima ptica.
Napravio je nekoliko originalnih scenografija za kazalište
„Komedija“ u Zagrebu i za Gradsko kazalište lutaka Rijeka 1999.
Naslikao je svečani zastor za Kazalište lutaka u Zagrebu 2008.
Nobelovca Vladimira Preloga kiparski je portretirao 2008. za
Fakultet kemijskog inžinjerstva i tehnologije, a isti je portret
izliven u bronci i postavljen na Fakultetu u Pragu. Naslikao je
oltarnu sliku sv. Katarine za crkvu u Komarevu. Bio je član
ULUPUH- a i HDLU-a od 1961. godine. Godine 2010. ULUPUH mu je
dodijelio Nagradu za životno djelo.
"Mnogobrojne izložbe: samostalne, skupne, humanitarne, prodajne,
učešća na likovnim kolonijama svrstavaju Ivana Antolčić među
najangažiranije autore u nas. Svestrani umjetnik, baš kao što je
sa svojih šest desetljeća neumornoga djelovanja iznimno zadužio
hrvatsku kulturu, tako je svojom zaraznom vedrinom i životnom
radošću oplemenio živote svih onih koji su ga svakodnevno
susretali." (Branka Hlevnjak)
Vrijeme posljednjeg ispraćaja Ivana Antolčića bit će objavljeno
naknadno.
NAPUSTIO NAS JE NAJVEĆI ILUSTRATOR IVICA ANTOLČIĆ (Komarevo 15. svibnja 1928. - Zagreb, 28. siječnja 2019.)
"Jedan od najvećih hrvatskih ilustratora Ivan (Ivica) Antolčić napustio nas je ostavivši u nasljeđe bogat stvaralački opus i senzibilitet kojim je razvijao maštu brojnim generacijama kroz virtuozno spletene i duhovite ilustracije objavljene u slikovnicama i knjigama za djecu, mlade, ali i odrasle, te grafike, slike i plakate. Od 1956. do 1991. radio je kao scenski kipar u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a uz to izradio niz plaketa i medalja koje su se dodjeljivale kao nagrade.
Sedamdesetih godina intenzivno se počeo baviti ilustracijom te je surađivao s dječjim časopisima Radost, Smib, Modra lasta, a u nakladničkoj kući „Školska knjiga“ bio je takoreći svakodnevni suradnik. Pored brojnih domaćih nagrada za ilustraciju (Nagrada Grigor Vitez (pet puta! I Velika nagrada za životno djelo, 2009.), Nagrada Ivana Brlić Mažuranić) dobio je i međunarodne nagrade u Moskvi (1975.) i Bombayu (1981.), a nekoliko puta je nagrađen i Zlatnim perom na Međunarodnom sajmu knjiga u Beogradu (1975., 1976., 1981.), ULUPUH, Nagrada za životno djelo (2010.) itd. Sedamdesetih godina počeo se baviti oblikovanjem kazališnog plakata, što čini značajnu zbirku u Institutu za teatrologiju (od 1969. do 1990.). Prema njegovom nacrtu izveden je svečani zastor u Zagrebačkom kazalištu lutaka (2008.) koji predstavlja vedru i duhovitu simboliku - Drvo mašte iz kojeg vire od posvuda poznati likovi iz bajki i priča Ivane Brlić Mažuranić.
Napravio je i nekoliko scenografija za kazalište Komediju u Zagrebu i Lutkarsko kazalište u Rijeci. Izložbom slika u Zagrebu u Galeriji Filakovac 2012. predstavio je svoj slikarski opus (na velikim platnima) potvrdivši se kao jedan od najvećih hrvatskim animalista sa specijalnošću prikaza ptica, pijetlova, purana itd. Kao dizajner oprobao se već 1953. oblikujući autorski tobogan-skulpturu (u betonu) koja se nalazi u Crikvenici, a bila je tada pravi avangardni poduhvat nastala kao diplomski rad na ŠPU. Poprsje nobelovca Vladimira Preloga nalazi se od 2008. u Zagrebu u predvorju Fakulteta kemijskog inžinjerstva i tehnologije, a isti odljev i u Pragu.
Do posljednjeg trenutka slikao je i crtao vinjete i ilustracije, te se je uz veliki osmjeh svog velikodušnog srca radovao svakom liku koji je stvorio, kao što je s osobitim poštovanjem isticao sve „vertikale duha“, kako je govorio za uvažene kolege i sugrađane vezane uz kulturu i umjetnost. Tako je i sam postao vertikala duha i ljubavi koja će osvjetljavati puteve drugima. Dio njegovog opusa koji se nalazio u atelijeru kod Straže, bit će poklonjen Školi u rodnom Komarevu, zavičaju trajne inspiracije, i u Muzeju Siska, grada koji je 2009. Ivici Antolčiću dodijelio Nagradu za životno djelo."
Branka Hlevnjak