Maksim Klasanović napisao je knjigu 'Osam godina u najtežem zatvoru Tajlanda'. Kako je živjeti u ćeliji s doslovno stotinama ljudi, kako je spavati s plastičnom bocom umjesto jastuka ispričao je u RTL Direktu.
"Ljudi koji čitaju knjige kažu da je obožavaju. A oni koji je ne čitaju, neki kod nas seljaci u Bosni koji ne čitaju kažu: 'Slušaj sine, ja nisam pročitao ni dvije knjige u životu, ali tvoju sam pročitao za dah'", komentirao je reakcije na svoju knjigu.
Klasanović je objasnio i kako je završio u zatvoru na Tajlandu:
"Ja sam proslijedio jedan broj telefona jednog dilera za jednu zabavu koja je bila organizirana od policije da bi se stranci uhitili u većem broju", pa potvrdio da je bila riječ o namještaljci. Veoma mlad sam počeo voditi marketing hotela i na Tajlandu sam imao tri hotela kojima sam vodio marketing. I da, baš od luksuzne kuće u ćeliju na manje od kvadratnog metra, tako mi se život promijenio", prepričao je.
Rekao je i da je u zatvoru oživljavao prijatelja, ali i da mu je jedan od najgorih trenutaka bio rastanak s kćerkom:
"Najgore stvari su moj rastanak s kćerkom. Jednom je zatrčala poslije suda i uhvatila se za moju nogu, a jedan čuvar je nju odbacio i gurnuo. Pošao sam njemu i pretukli su me pred kćerkom i bivšom djevojkom. To mi je bio najteži trenutak. Ali, isto kad sam jednog prijatelja u ćeliji pokušao vratiti u život i Tajlanđani su se smijali jer nisam odustao. U Tajlandu su drugačije tradicije, oni tuguju pola dana za mrtvim čovjekom, ne kao mi… Meni je to bilo teško, izgubiti tog prijatelja. Dok sam naučio njihove tradicije kako se razlikuju od naših i taj jedan kvadratni metar, moja prva ćelija je bila 160 kvadrata, a nas je bilo 180 unutra", prepričava Klasanović i dodaje da mu je boca bila jastuk.
Rekao je da je zatvor od njega napravio boljeg čovjeka.
"Prvo su mi sve oduzeli, moju obitelj, kći, tadašnju djevojku, sav novac, kuću, auto, motore, satove i sav luksuz. Došao sam do nule i kroz tu nulu sam pronašao sebe i kroz to ništa sam počeo graditi nešto. U Bangkoku sam bio jedini stranac, jedini bijelac i tako sam počeo učiti njihov jezik. Sa svojim novcima sam otvorio knjižnicu i jednu fitnes školu. Tako su me bande malo ostavile na miru da bih i da bi ja u tom zatvoru nastavio raditi stvari koje oni nikad prije nisu vidjeli. Učio sam ih i čitao im Bibliju", kazao je pa dodao da je na Tajlandu bilo interesa i za snimanje filma.
"Kada sam izašao i čuvari su pričali koliko smo promijenili tu zgradu", dodao je. Iako je bio osuđen na 13 godina zatvora, odslužio je osam
"Kralj Tajlanda mi da je dao pomilovanje. Stari kralj je umro pa sam zbog novog malo ranije izašao iz zatvora", kaže. Dodao je i da je svoje zabilješke zapisivao na papiriće koje su mu naposljetku ukrali.
"Svake večeri sam pisao jer nisam mogao vjerovati što se tamo sve događa. Nakon devet mjeseci mi je to sve nestalo, ali ja sam kasnije svojoj majci pisao na španjolskom tako da sam puno toga zapisao i zapamtio", ispričao je Klasanović koji je već ranije napisao jednu knjigu.
"Druga knjiga je veća i moćnija i ima taj miris i osjećaj koji ide ispod kože, ali ima i happy ending o tome što sam naučio da sve metode koje sam tamo osnovao učim druge na slobodi", kazao je Klasanović koji je već tri godine na slobodi.
"Toliko autentično ljubazan narod da su mi uvijek pomogli gdje god da idem. Svima sam ispričao koliko sam zahvalan ovom gradu", pa je pozvao sve da ga posjete u sedmom paviljonu na zagrebačkom Velesajmu.
