Nedavno je predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) Mladen Novosel rekao kako je uz niske plaće, nesiguran rad vezan za ugovore na određeno vrijeme najvažniji razlog zbog kojeg ljudi napuštaju Hrvatsku.

Popularni bloger Krule redovito nasmije svojim statusima, pogotovo jer su često satirična preslika Hrvatske i njenog stanja. Ovog puta dotaknuo se života u zelenoj Irskoj.

Njegov status prenosimo u cijelosti:

"Irska...

Sjedi nas 4ero sinoć... reko: - "Evo recimo... ja bi sutra htio naći posao... jel to moguće?" Vele: - "Jebote sutra, oš danas!?"

Ja ću ukratko. Sa svima sam pričao. Nigdje ne teče med i mlijeko samo negdje ga ima više a negdje manje. Najteže je ka i svugdje, početak. Ko je otišao prije 2...3...4... a pričah i sa onima koji su otišli prije 5 godina... ti su se izborili za svoj status... ali svako od njih priča isto "Početak je bio prestrašan!". Kad opisuju gdje su sve spavali i što su jeli... prestrašno... al ka što reče Mislav "Ja sam na sranje bio spreman al sam bio uporan i znao sam da to sranje nije dovijeka"... više mu nije sranje... ni njemu... ni Draganu... ni Zoranu... ni Anti...

Sad su cijele obitelji tamo i kad mi pričaju kako ugodno i bezbrižno žive, sve mi čudno. Eeeee... al nije se obitelj potrpala pa došla. Sanja je recimo prva otišla... 8 mjeseci nevidjela svoje dvoje djece i muža... ajmo reći vojnom terminologijom, bila je izvidnica... te tek nakon 9 mjeseci došla cijela obitelj. Danas... danas žive svoj san.

Nitko od njih nije bogat niti će ikad biti. Svi štede novac. Na godišnjoj razini (govorim o parovima) mogu uštedjeti toliko da je to za nas u Hrvatskoj znanstvena fantastika. Prošao sam sve trgovačke lance koji su mi se našli na putu... cijene identične kao i kod nas u HR, a recimo Pampers pelene (5ica) sa 72 komada pelena, dođe 97 kn. Voda im je BESPLATNA... da dobro ste pročitali... nema računa za vodu, voda je džaba. Kila govedine po 8 eura. Mlijeko 2 litre 2 eura. Banane 2 eura. Jabuke 1,80 eura. Odjeća jeftinija puno nego kod nas u HR. Samo... mi ćemo u trgovini istresti 200 kuna... a oni 27 eura. Minimalna zakonska satnica u Irskoj je 9,55 eura/satu. Ljudi sa kojima sam ja pričao zarađuju od 12 eura/h... pa sve do 17 eura/satu. Nakon 10 godina rada zajamčena ti je minimalna penzija od 850 eura, naravno, kad odeš u starosnu mirovinu.

Što se tiče posla... na poslu ste zaštićeni ko moj lički medvjed. Subote i nedjelje slobodne. Ko želi raditi prekovremene, može... plaćaju se 50% više a negdje i 100%, ovisi što radiš. Poslodavac se ne dere na tebe... ne traži te da radiš ono van opisa svog posla, pa da vam dočaram... čovjek koji je mesar, radi u košulji i kravati sa pregačom na sebi... meso iz kombija nosi netko drugi, netko kome je to posao da istovara meso... to ono da dočaram. Na gradilištu nema, aj sad stavljaš rubnjake a kad to staviš ajd šaluj šahtu. Zato i ne treba čuditi da im treba radne snage jer ka što rekoh... svako je za određenu stvar. Irci nas smatraju izuzetno vrijednim, sposobnim i pametnim radnicima... tako da su Poljaci, Rumunji debelo ispod nas na toj ljestvici.

Reka sam im da mi je žao što su otišli iz Hrvatske... i sami kažu "I nama je žao ali više nismo mogli, nikako!"... sa plaćama koje su imali u Hrvatskoj, kako reče jedan "Pa kako da sa 3 500 kuna živim!?"

Sve je to jedna teška priča prepuna teških ljudskih sudbina... ali ipak... ove koje sam vidio... skrasili su se i sad žive život. Sretni su jako jako... i to je najbitnije..."