Broj osoba koje su pozitivno testirane na koronavirus prešao je tri milijuna diljem svijeta. Virus je zdravstveni sustav gurnuo do ruba. U nekim slučajevima, važni resursi kao što su respiratori, zaštitna oprema, ali i samo medicinsko osoblje, su u nedostatku.
Doktori su prisiljeni odrediti tko je prioritet, odnosno kome će pružiti njegu.
Neobična, gotovo uznemiravajuća tišina ispunila je hodnike odjela na kojem se nalaze pacijenti zaraženi koronavirusom. Iako je sve puno medicinskog osoblja, pacijenti proizvode malo zvukova, piše BBC.
Za doktora koji ima iskustva rada u stresnim situacijama, ova pandemija budi neobičan osjećaj jer iako je mnogima potreban krevet na odjelu za intenzivnu njegu, neće ga svi dobiti. Kada se jedan takav oslobodi, doktori moraju odlučiti koji će ga pacijent zauzeti.
"Svi imaju malu vrećicu sa svojim stvarima na podu ili im visi sa kreveta", rekao je Stefano Di Bartolomeo, anesteziolog zaposlen u talijanskoj bolnici u Lodiju sredinom ožujka.
Za njega je to bio šok. Do 13. ožujka je broj oboljelih dosegao 1100.
"Bolnica se nosila sa situacijom, ali je istovremeno bila potpuno preplavljena", prisjeća se Di Bartolomeo koji trenutno radi na odjelu gdje pacijenti na neinvazinim respiratorima čekaju da se oslobodi krevet na intenzivnoj njezi, kako bi ih se moglo intubirati.
Ali ne prođu svi pacijenti kroz njegov odjel.
"Neki su samo stavljeni na kisik jer su prestari ili prebolesni pa nisu kandidati za druge oblike invazivne pomoći kao što je CPAP", rekao je Di Bartolomeo.
Kako itko može odrediti da je vrijednost jednog života viša od drugog?
Grupa doktora je 23 ožujka 2020. objavila rad sa setom etičkih smjernica u časopisu New England Journal of Medicine koje savjetuju kako raspodijeliti resurse tokom COVID-19 pandemije. Među smjernicama se ističe da uobičajeni pristup liječenja onoga tko prvi dođe nije adekvatan u ovoj situaciji te se potiče da prioritet budu teško bolesni mladi ljudi koji imaju malo drugih zdravstvenih problema.
"Primarna je briga maksimiziranje povoljnih ishoda, u smislu broja spašenih života i broju spašenih godina života", izjavio je Ezekiel Emanuel, jedan od autora rada.
Argument je da mlađe, zdravije osobe imaju mnogo veću šansu preživljavanja te veći očekivani životni vijek. Stoga, teorija kaže da usmjeravanje oskudnih resursa toj grupi ima najviše pozitivnih posljedica za najveći broj ljudi.
Osim toga, rad ističe da je neophodno osigurati medicinsku opremu i liječenje zdravstvenim djelatnicima jer su ključni u održavanju infrastrukture, a teško su zamijenjivi.
"Zato što je maksimiziranje koristi ključan faktor u pandemiji, vjerujemo da je skidanje pacijenta sa respiratora ili micanje iz kreveta na intenzivnog njezi opravdano te da pacijenti trebaju biti svjesni te mogućnosti", piše u radu.
Iako se odluke takvog tipa donose samo kada je zdravtsveni sustav pod iznimnim stresom, oko takvog se pristupa vodi mnogo etičkih rasprava, posebice među organizacijama za podršku starijim osobama.
"Godinama znamo da je kronološka dob veoma loš zastupnik za zdravlje i otpornost pojedinca. Činjenica da je nekome potrebna njega se ne bi trebala koristiti kao jedini indikator pri odluci hoće li biti primljeni u bolnicu", ističu organizacije za starije, uključujući i zakladu Age UK, u zajedničkom priopćenju.
Ipak, u mnogim se zemljama, posebice onima koje je pandemija najteže pogodila, od liječnika traži da donose teške odluke o prioritetu pacijenata, piše BBC.
