Kad joj je bilo 12 godina, Sarah Thomas doznala je da je njen otac, kojeg nikad nije upoznala, katolički svećenik. Godinama je pokušavala s njime uspostaviti bilo kakav kontakt, no strah od odbijanja prebrodila je tek nakon iskustva bliske smrti, piše BBC.
Sarah je odrasla uz samohranu majku u jugoistočnom dijelu Londona. Iako im je znalo biti teško, Sarah se djetinjstva sjeća kao radosnog perioda. No kako je odrastala, počela je primjećivati da je njezina obitelj drugačija od drugih. Sarah uopće nije znala tko joj je otac.
Nakon inzistiranja, majka joj je rekla da je njen otac sveučilišni profesor.
Kad joj je bilo 12, majka joj je napokon rekla istinu. Njezin je otac katolički svećenik koji živi i radi u Londonu. Sarah ga je odmah poželjela upoznati, no njezina majka nije bila sigurna da će to biti moguće.
Sarini roditelji upoznali su se sedamdesetih godina dok su oboje bili studenti. Bili su zajedno oko dvije godine, a kad je Sarahinoj majci bilo 34, ostala je trudna. Nadala se početku novog života, ali kad je doznao da mu je djevojka trudna, Sarin otac se prenerazio i napustio je te nikad više s njom nije razgovarao osim u prisutnosti drugih predstavnika crkve.
Jedan stariji svećenik predložio je Sarinoj majci da otputuje dok se beba ne rodi i da je potom da na usvajanje, no Sarina majka za tako nešto nije htjela ni čuti.
"Stariji svećenici su odlučili da moj otac može nastaviti svoje školovanje i postati svećenikom sve dok moja majka zadrži tajnu za sebe", kaže Sarah.
Sarah o svome ocu nije ništa znala, tek da joj je povremeno slao novac. Uz novac je često dolazilo i pismo u kojem je molio Sarinu majku da nikome ne oda njihovu tajnu. Kad je Sarah doznala za svog oca, njezina majka mu je pisala moleći ga da upozna kćer. Trebalo mu je dvije godine da napokon pristane, no njihov susret bio je čudan, a njen otac "neprestano je zurio negdje drugdje".
Sa Sarinim ocem na sastanak je došao i jedan stariji svećenik, a Sarah je pratio muž jedne njezine učiteljice. No toliko očekivani susret nije joj donio mir. Otac ju je tijekom sastanka netremice promatrao. Na kraju joj je rekao kako je neće moći vidjeti iduće četiri godine.
"Prije nego smo se upoznali mislila sam da ćemo postati prijatelji, da će me zavoljeti, no kad sam ustanovila da nećemo imati nikakav odnos, to me jako zaboljelo", kazala je Sarah.
Susret s ocem bio je prekretnica u njezinom životu. Prestala se truditi u školi, bila jako razdražljiva, slabo je jela. Kako je kazala, osjećala se bezvrijednom.
U sljedećim godinama susrela je oca još nekoliko puta i svaki put pokušala kod njega izazvati bilo kakvu reakciju, no bez uspjeha.
Godine 1998. odlučila je s prijateljima otići na Tenerife. Problemi s hranom postali su u to vrijeme tako veliki, da skoro više ništa nije jela. Vraćajući se jednog jutra nakon noćnog izlaska u hotel, okliznula se i pala sa stijene uz cestu. Poslije je rekla kako se od tog događaja sjeća samo bolničkih nosila.
"Taj je osjećaj bio izvrstan. Nikad se nisam osjećala bolje. To je stanje prekinuo glas liječnika koji me dozivao imenom. Znala sam da umirem i da me pokušavaju oživjeti."
U vratu je osjetila strašnu bol. Nije mogla micati nogama, a jedna joj se ruka savijala u pogrešnom smjeru.
Liječnici su telefonirali njenoj majci i rekli joj da dođe čim prije može koja je pak nazvala i njezinog oca rekavši mu kako Sarah može umrijeti. Imala je tri frakture lubanje, unutarnje krvarenje i ozljede pluća i jetre.
Iako je oporavak bio veoma težak, Sarah je poslije rekla da joj je ta nezgoda nešto najbolje što joj se dogodilo u životu. Bila je to nova prekretnica. Sarah je nastavila studij, udala se i ima troje djece kojima je sad 11, 9 i 4 godine. Pokušava biti iskrena kad je u pitanju njihov djed.
"Kažem im da je svećenik i da živi u Londonu, no da svoj posao stavlja na prvo mjesto."
2015. godine slučajno je naletjela na web stranicu Coping International, organizaciju koja pomaže katoličkim svećenicima i njihovoj djeci.
"Kao da me iznenada nešto pogodilo. Do tad sam bila uvjerena da sam jedino dijete svećenika na svijetu", rekla je Sarah.
Sarah sada piše doktorat na tu temu.
"Radim to kako bih naglasila da postoje tisuće djece svećenika o kojima nitko ništa ne zna. Oni su nemoćni i ostavljeni na milost i nemilost crkve i to jednostavno nije u redu."
Kroz svoj rad upoznala je više od stotinu ljudi čiji su očevi svećenici. Iznenadilo ju je kako su njihova iskustva slična njezinom.
"Uvijek je tu ta tajnost. Česti su ti dogovori o tajnosti. Ljude se ohrabruje da nikad nikome ništa ne kažu. Svima im je zajednički i nedostatak pojma o vlastitom identitetu."
S obzirom da je odrasla kao katolkinja, Sarah se dugo mučila da shvati kako njezinom ocu, koji propovijeda o važnosti obiteljskog života, može biti prihvatljivo sasvim se drugačije ponašati u privatnom životu.
Sarah smatra da bi katolička crkva, koja brani svećenicima da se žene i imaju obitelj, trebala celibat ostaviti tek kao opciju.
"Dok se to ne promijeni, djeca će nastaviti patiti i svećenici će nastaviti skrivati svoju djecu. Ako bi celibat bio opcionalan, djeca svećenika bi imala priliku uspostaviti odnos sa svojim očevima", rekla je, a prenosi BBC.
