Čisto da si dokažem da sam opet živ. I vratim se doma nakon tri piva, bez glasa od preglasavanja buke, umoran k'o pas, otrovan razvodnjenim pićima i udahnutim tuđim dimom. Te garantiranim mamurlukom. I nekom gadnom prazninom. Pa pomislim – a kaj to meni treba?
Inače, da se predstavim – razmaženi jedinac, berba sedamdeseto, Lav po horoskopu, odslužena vojna obaveza, 'B' kategorija, samostalni novinar u sustavu PDV-a. Rođen sam u mješovitom braku muškarca i žene, stopostotni Hrvat, iako se zbog sklonosti putovanjima više volim predstavljati kao građanin svijeta. Sklon pošalici, šeflji, ćevapima i pajzlovima, kao i alkoholu i dobrim tulumima, nepušač, nedrogeraš, nekladitelj, heteroseksualac, sisni tip, lako zaljubljiv... Borba sa ženama počinje u šestom osnovne, kad neuspješno šlatam S. S. i S. S. (13), a uz poneki pad nastavlja do trećeg srednje, kad se nesretno zaljubljujem u K. B. (17), i to ostajem do povratka iz neke selendre s juga Srbije. Odnosno – sjevera Kosova. Meni je čaša uvijek polupuna.
A onda shvatih da to uopće više nije to, prekidam dopisivanje i okrećem se alkoholu s pauzama za studiranje. Sve dok se A. B. (20) nije usudila dati mi prvu pusu 17. 5. 1991., a tjedan dana kasnije i ono drugo. Kao i svako iskompleksirano dijete odraslo na Erotici, Vrućem kaju (Hot What) i ponekom Hustleru, fizičko iskustvo, bez listanja stranica i daljinskog u ruci, potpuno me vratilo u neki drugi život. I bilo je krasno, jer mi se to hopsanje/znojenje/štrc – jako sviđalo! I onda je, nakon par mjeseci, umjesto blaženstva i raja, na dnevni red došlo to. Razmišljanje. "Kud sam baš s njom skinuo jumf, ono, nisam ja nju osvojio nego ona mene, kakav sam ja to frajer. I u biti nikad nisam padao na ravne plavuše, nego na frčkave crvene, a i najbolja frendica joj ima veće sise…"
Tako sam barem pričao u birtiji kad bi me netko pitao nešto o mojoj curi. Da, mislim da je pubertet malo potrajao i da sam djelomično opravdao značenje riječi muško šovinističko đubre… Gotovo dvostruko godina i još barem trostruko cura nakon toga, sjedim i dalje vrlo sam u vrlo praznoj sobi i razmišljam kako bi trebala izgledati moja idealna cura za 21. stoljeće. Odnosno peto desetljeće. Ex punica i ex punac su nedavno kupili fini auto, mislim Astru, finu, veliku. Kaže meni Super Zdenka: 'A ono, vjerojatno nam je zadnji, pa nek nam onda bar bude pravi.' Je li 42 godine pravo vrijeme da si jedan tip u periandropauzi konačno nađe vrijednu družicu za držanje za ruku uz kamin, ili treba još hopsat i divljat i riskirat infarktić upozorenja? Ono, zrigam se kad vidim djedice u kabrioletima kako pasu sirote plavušice po jarunima i morima, ali i ja polako sijedim… Svejedno, ovako mi nekako idu misli.
Građa Jedno sam vrijeme patio za manekenskim tipom, dugonogim vitkim amforicama koje dok hodaju onako miješaju sićušnom trticom kao da žvaču dvije softice. Ali s vremenom shvatiš da je jako komplicirano provoditi vrijeme s osobom koja komunikacijom smatra brojenje u sebe unesenih kalorija i tračanje uspješnijih od sebe. Pa se prebaciš na sočne i punije, jer se bolje ljuljat nego žuljat, a onda kad napuniš četiri banke, shvatiš da je to jače od tebe i da se seks pretvara u sumo. I da više nisi jak kao nekad. Pa se prikloniš najsitnijoj mogućoj opciji, više paziš da ne istegneš neki ligament nego da dobro izgledaš u ogledalu (Američki psiho, svi smo ga gledali...) i nadaš se da će si odabrana jednog dana za svoju lovu ugraditi silikone jer je tebi skupo. Ali kako s vremenom postajem svjestan da se pretvaram u Gollumovog starijeg brata, mislim da ću jako sniziti kriterije.
Imovinsko stanje Seksualno najuzbudljivije žene, dakle, jebozovne s izrazitim oblinama, padaju uglavnom na novac, moć i silu, pa završe na cajkama u naručju djece tajkuna, mafijaša i fudbalera.
Kako ne spadam u te supkulture i održavam se hrabro na granici minusa, slobodno mogu prekrižiti platinaste plavuše zajedno s dopičnjacima. Iako sam dobro izvodio kornere... Nevermind, nemam novca ni za doniranje studentica ni neradnica, žene iz visokog društva me smatraju vulgarnim i infantilnim. I ne da im se financirati mene. Trgovkinje i frizerke non-stop puše, a ja imam astmu, učiteljice su nervozne od neodgojene nejači i male plaće, pa je izbor prilično sužen. Za miran život i da ne moram rintat deset sati dnevno, ostaju mi, dakle, kćeri hadezeovaca, ali tu stvarno ne vidim ništa zajedničko. Dakle, neka šljakerica, kao i ja, ili islandska princeza... Trebao sam ići u Katar s onim lopinama...
Psiha Najbitniji dio sad kad više ne možeš naskočiti ženku triput dnevno, iskasapiti roštilj, sasut gajbu mlakog piva i još se grebat za kvikija. Bit će i seksa, i romantike, i razgovora uz kamin, ali kad počnu ona propitkivanja i nebuloze tipa: Je l' me varaš? Na što sad misliš? Kad ćeš me ostaviti?, te slična glavoboljna teroriziranja, naravno da se želimo zarediti i ostatak života provesti s hrpom ćelavih eunuha u narančastim haljama.
Sreća Vrijeme je za neko zajedničko planiranje i uspinjanje. Dosta je traženje cure za seks, a da u slobodno vrijeme možeš landrat po prčvarnicama, a ona bilo gdje sa svojim frendicama. Ali kako zadovoljiti i prijatelje, i njihove cure, i svoju curu, a kako poslovno minglanje, jer ipak pratim vinsku, pivsku, rakijsku i gastroscenu, pa sam stalno okružen zgodnim tetama? Kako izliječiti ljubomoru, kako da ja ne budem ljubomoran jer mi je svaka cura bila lijepa? Što ako shvatim da sam se zaljubio, pa shvati i ona, pa me odbaci jer je to ženama fora. Kao i obratno? Što ako ona želi izgraditi obitelj, a mene je i dalje strah da mi se ne ponovi krah od prije sedam godina? Isuse, koliko tih štosova. Što je uopće sreća?
Seks
E pa ja bih da ga ima, stalno, svugdje i uvijek, ali mlade cure ne znaju, srednjima se ne da, a starije to doživljavaju kao odradu ili razmišljaju unaprijed i ne uživaju u trenutku. Ne sve, naravno, ali moram dati malo štofa hejterima…
Kemija Ono kad bi joj dao zadnji ćevap, pokrio noge dekom iako je prekratka za oboje, pokazivao joj igralište gdje si zabio prvi gol, spontano je zagrlio usred Ilice… Damn, pa to već imam s Juniorom… Ono kad odbrojavaš sekunde do nalaska, znaš kako će mirisati, sanjaš da se smije punim tijelom (tvojim vicevima, ah kako divna egotripična doskočica!)… Lijepo li je biti zaljubljen, fali mi to.
U biti, mnogi će se od vas zapitati – što je ovaj htio reći ovim tekstom? Pa uglavnom to da su frajeri nakon prekida malo dosta sjebani, koliko god izgledali lepršavo i bahato. Ali i da je ponekad traženje – najljepši dio. No, ne i uvijek… Kao i da postoje romantični i emotivni frajeri i da žene uglavnom biraju pogrešne. Ali da muškarcima treba ostaviti slobodu i pustiti ih s lanca da se rastrče livadom, umore i onda se sretni vrate kući.
Jer smo mi uglavnom velika djeca kojoj je igranje na prvom mjestu i pristajemo preuzeti te neke zrele funkcije samo zato jer moramo, ali da će puno nas u tintari ostati klinci. Sori, genetika. I uglavnom uvijek ćemo sanjati o prijateljskom seksu, ali o tome više sljedeći put.
