Donosimo vam pet najčešćih stvari koje takvi pametnjakovići vole raditi.
5. Ruganje vjernicima
Neki kao da misle da je najjasniji dokaz njihove inteligencije to što ne vjeruju u Boga. Ne samo da ne vjeruju, nego će to reći nekoliko stotina puta u bilo kojem razgovoru koji bi iole mogao zamirisati na raspravu o religiji. Kolutanje očima na samu ideju da postoji nešto važnije od čovjeka ne čini nikoga pametnijim. Čitanje Richarda Dawkinsa ne čini nikoga genijalcem, kao što ni čitanje Biblije ne čini nikoga svecem. Samo zato što ti 'intelektualci' nisu otvoreni prema drugim mogućnostima, ne znači da su popili svu pamet svijeta.
4. Prave se da vole jazz
Kvazipametnjakovići jako se vole dičiti i svojim istančanim ukusom za glazbu. Jazz im je tu posebno privlačan, a posljednji put su ga čuli... hm... nikad? Nema veze, to ih neće spriječiti da se hvale transom u koji ih je otfurao neki saks. Istinski zaljubljenici u jazz rijetko će upasti u razgovor rečenicom, bez potrebe i razloga, da obožavaju tu glazbu. Često oni koji to govore nemaju pojma o čemu pričaju. Ako se već povede razgovor o toj vrsti glazbe, nekako je normalnije držati jezik za zubima ako se priča o nečemu o čemu nemate pojma, nego izvesti pravi spektakl kako biste uvjerili ljude da ste veliki obožavatelj, iako biste imali problema navesti i neka imena velikana jazza.
3. Ispravljanje tuđih trivijalnih pogrešaka
Ljudi koji se vole praviti pametnima često ispravljaju druge. Sami su si zadali tu misiju i pritom su, dakako, beskrajno iritantni. Takvi cijelo vrijeme u sjećanje prizivaju onih pet minuta koje nisu prespavali na predavanju ili pak koju informaciju s interneta, što im je dovoljno da vas isprave kad nešto krivo izgovorite. Iako 'mudrac' tada bude u pravu, ipak je u prvom planu njegov visoko podignut nos zbog ispravljenog krivog zareza. Sjaši, prijatelju!
2. Spominjanje Kafke
Književnici vole analizirati djela Franza Kafke, ali pozeri najviše od svega vole reći njegovo ime naglas. Bilo kad. Iako je većina upoznata s osnovnim informacija o tom češkom književniku, oni koji misle da ih to čini superiornima, mogu samo iznervirati druge, ali ne i 'prosvijetliti' ih, a oni misle da rade upravo to.
1. Odbijanje sudjelovanja u raspravama
Svi smo se barem jednom našli u društvu s glasnim lajavcima koji najviše uživaju u dijeljenju svog mišljenja u bilo kojem trenutku, na bilo koju temu. No, postoje i oni koje možemo prepoznati po tihom 'mmmkanju' tijekom rasprava, koji se na zadanu temu oglase tek kroz dvije-tri rečenice 'opće prakse'. Generalizacija teme pravi je način da izbjegnu raspravu jer u stvari nemaju mišljenje, ali to ne bi priznali ni pod prijetnjom smrću.
