Najčešće pitanje za astronaute koji borave na Međunarodnoj svemirskoj postaji (ISS) nije o uzbudljivim eksperimentima koje provode u svemiru niti o tome koliko je uzbudljiv pogled na Zemlju sa svemirske postaje. Naprotiv, mnoge zanima kako astronauti obavljaju nuždu usred svemira, prenosi IFL Science.
Postoji zanimljiva povijest iza obavljanja nužde u svemiru koju vrijedi spomenuti. Tijekom ranijih dana svemirskih misija Apollo, NASA nije puno razmišljala o maloj i velikoj nuždi. Kada je prvi američki astronaut otišao u svemir, nisu smislili nikakav plan u slučaju da će morati na toalet. Putovanje je trebalo biti kratko pa su valjda zaključili da će se moći suzdržati. Međutim, zbog kašnjenja prije lansiranja morao je čekati na lansirnoj rampi i astronaut se nažalost pomokrio u svemirsko odijelo.
(Izvor: NASA/public domain)
Prvi čovjek na Mjesecu nosio je - pelene
Za duža putovanja, NASA je morala smisliti bolji sustav. Prije misije Apollo 12, astronauti su za vršenje nužde koristili vrećice. Za malu nuždu, koristili su gumenu cijev, dok im je pak za veliku nuždu na raspolaganju bila vrećica za fekalije. Gumena cijev nosila je sa sobom poseban problem - naime, dolazila je u tri veličine (promjera), a svi su astronauti tvrdili da im treba najveća, što nije bila istina, pa je dolazilo do određenih problema.
Za 'izlete' izvan svemirske letjelice, astronauti su se koristili FCS sustavom (fecal containment system) u obliku gaća koje su se nosile ispod odjeće s rashladnim sustavom. Ovo je zapravo samo uljepšani naziv za činjenicu da je prvi čovjek koji je hodao Mjesecom nosio pelene.
(Izvor: NASA/public domain)
Na sreću, cijela situacija sa svemirskim WC-om poboljšala se u odnosu na početke, barem unutar svemirske letjelice i to ne samo kako bi se uzele u obzir i astronautkinje. Sada je na Međunarodnoj svemirskoj postaji ugrađen napredni sanitarni čvor s kupaonicom koji je koštao nevjerojatnih 23 milijuna dolara.
NASA-in astronaut Chris Cassidy u videu je objasnio kako ta skupocjena tehnologija zapravo funkcionira: