Maneken Mario Škarić, koji posljednjih nekoliko godina živi u Americi u New Yorku, obrušio se na svom Facebook profilu na Hrvatsku i njene nesposobne donositelje zakona i državna pravila.
Naime, Mario je putem interneta naručio jedan odjevni predmet koji mu je, pošto se za blagdane vraćao na rodni mu Rab, trebao biti isporučen u Hrvatsku.
"Živim u Americi četiri, skoro pet godina. Online kupujem sve, od hrane, preko odjeće i obuće, do laptopa i raznih elektroničkih uredjaja. Sve dođe na kućnu adresu, bez ikakvih velikih komplikacija, ili dodatnih plaćanja (izuzev dostave, nekad).
Sales tax (što bi bio ekvivalent našem PDV-u) je 8.25%, i u dosta
slučaja kod online narudžbi se ne uračunava. Bez obzira na
podrijetlo robe, od Amerike do Kine.
Sad, jednom naručim nešto u Hrvatsku. Odijelo, jedno, znači za
osobne potrebe. Paket zaustave na granici, i traže me da
moram nabaviti EORI broj, jer sam time postao uvoznik. Znači, za
jednu stvar, za osobne potrebe, ja sam uvoznik po Hrvatskim
zakonima. Da bi stvari bile još apsurdnije, taj broj se ne
može online zatraziti (ovdje online mogu sve, od plaćanja računa,
do zatražiti osobnu, i ispuniti i poslati bilo koji dokument,
bilo kojoj službi), nego se mora ići u Carinski ured, a ako
se ne pošalje u roku tri dana, paket će vratit pošiljatelju.
Opet, ja sam u Americi, ne postoji način. Nekako, u zemlji
gdje se sve može napraviti ako znaš nekoga, zaručnica
mi uspije nabaviti taj broj u moje ime.
Pošaljem to, na što me obavijeste da moram platit troškove špedicije, carine i PDV od 25%! 25% za nešto što nije kupljeno u hrvatskoj, niti će se zadržati tamo duže od par tjedana i biti nošeno možda dva puta.
I da, naručio sam da dođe u Hrvatsku jer nisam bio siguran da li će biti na vrijeme dostavljeno na američku mi adresu, prije nego odem za blagdane.
Dakle, ljudi me pitaju da li bi se ikad vratio u Hrvatsku. E, pa, ne hvala, u zemlju loše napisanih, i gore provedenih zakona, u zemlju koja dere građane na svakom koraku, a nikad nema love, u zemlju u kojoj i političari doslovno ostaju bez gaća, mi se ne vraća.
Ovdje bar postoji nada u bolju budućnost i da se težak rad isplati. U Hrvatskoj su ti snovi davno umrli."
