NASA-in teleskop James Webb uspio je detaljno snimiti najstariji zvjezdani klaster u području maglice Tarantule, dijelu galaksije Velikog Magellanovog oblaka, prateće galaksije naše Mliječne staze, od Zemlje udaljenog 161.000 svjetlosnih godina, otkrivši nove značajke koje produbljuju dosadašnja znanstvena saznanja, objavila je NASA u utorak.
Grozd zvijezda u maglici Tarantula, službenog naziva 30 Doradus, već dugo je omiljeno područje astronoma zainteresiranih za formiranje zvijezda. Zahvaljujući Webbovim infracrvenim instrumentima visoke rezolucije prvi su put vidljive tisuće mladih zvijezda, daleke pozadinske galaksije i detaljna struktura plina i prašine maglice. Spektakularnu fotografiju u vidljivom spektru u punoj rezoliciji možete vidjeti na ovom linku NASA-e.
"James Webb" je revolucionarni svemirski teleskop, vrijedan devet milijardi dolara, konstruiran tako da u prvom redu promatra svemir u infracrvenom spektru jer se svjetlost objekata u dalekom svemiru za vrijeme širenja svemira iz vidljivog spektra pomiče prema crvenom i infracrvenom koliko se promatrane npr. zvijezde i galaksije brže udaljuju od Zemlje.
Sto puta je osjetljiviji od teleskopa Hubble. Promatranje svemira u infracrvenom spektru omogućuje mu da prodre kroz oblake plina i prašine u područjima u kojima se rađaju zvijezde.
Primarna infracrvena kamera teleskopa NIRCam otkrila je da je šupljina u središtu maglice Tarantula ispražnjena silnim zračenjem zvjezdani vjetrova koji izviru iz skupine mladih zvijezda, a na infracrvenim snimkama se vide se kao blijedoplave točke.
Webbov infracrveni spektrograf NIRSpec, koji analizira svjetlosne uzorke da bi odredio sastav objekata, uspio je uhvatiti jednu mladu zvijezdu u trenucima dok oko sebe raspršuje oblak prašine. Ranije su znanstvenici smatrali da je dotična zvijezda u ovom trenutku još uvijek tek u kasnijoj fazi nastanka, no precizni spektrograf je pokazao suprotno.
Područje je snimljeno i pomoću instrumenta srednjega infracrvenog zračenja (MIRI), koji koristi duže valne duljine infracrvenog zračenja da bi se prodrlo kroz zrnca prašine koja apsorbiraju ili raspršuju kraće valne duljine.
Snimke su stručnjacima razjasnile hladnija područja, otkrivajući nikad ranije viđene točke svjetlosti unutar zvjezdanog klastera, a one upućuju na zvijezde u nastajanju ili protozvijezde, koje još uvijek dobivaju na masi.
Zanimanje astronoma za maglicu Tarantulu proizlazi iz njezina kemijskog sastava, sličnog sastavu golemih područja u kojima su nastale zvijezde nekoliko milijarda godina nakon Velikog praska, a oduševljenje u NASA-i najnovijim spektakularnim uvidom teleskopa James Webb naprosto pršti iz objave ove agencije za svemir.
NASA je svoju objavu započela konstatacijom da se razmotava priča o kozmičkom stvaranju u "bilo jednom u prostor-vremenu":
"NASA-in Svemirski teleskop James Webb snimio je tisuće nikad prije viđenih mladih zvijezda u zvjezdanom rasadniku znanom kao 30 Doradus."
Dalje se objašnjava da maglica Tarantula svoj naziv duguje svojim dugim vlaknima prašine sa starijih fotografija, te da je riječ o svemirskom objektu koji je odavna u centru zanimanja astronoma koji proučavaju nastanak zvijezda:
"Osim mladih zvijezda, Webb otkriva udaljene pozadinske galaksije, kao i detaljnu strukturu i sastav plina i prašine maglice."
