Rebecca Giddins (19) iz Engleske napokon je naučila služiti se priborom za jelo nakon što je u posljednjih 15 godina jela samo pileće medaljone i pomfrit. Naime, djevojka je tek sada, u 20. godini života, počela koristiti vilicu i nož dok jede.
Tvrdi da je dosad pojela više od 87.000 svojih omiljenih medaljona. "Otkad znam za sebe povraćalo mi se od pogleda na drugu hranu. Nisam ju mogla ni podići i dodati drugima", objasnila je Rebecca za The Sun. Prije četvrte godine, živjela je na čokoladicama Milky Way, jogurtu i kolačima.
Hipnoza pomaže
Uz pomoć hipnotizera u svoju je prehranu po prvi put nedavno uvela voće i povrće, kobasice i sir. "Bila sam skeptična oko hipnoze, ali čini mi se da mi pomaže. Nakon prve seanse isprobala sam barem dvije nove namirnice svakoga dana, a cilj mi je pojesti pečenku za večeru. Više mi nije muka kada vidim drugu hranu, što je bio jedan od glavnih razloga zašto ju nisam jela", otkrila je djevojka.
Shutterstock
Neobične prehrambene navike utjecale su i na njezin društveni život. Naime, nikada nije izlazila u restorane s prijateljima jer mnogi ne razumiju zašto ne može jesti normalnu hranu. "Fizički ju nisam mogla staviti u usta, a da mi ne pozli pa sam se držala medaljona i pomfrita", tvrdi Rebecca.
Kada su ju roditelji na silu pokušali nahraniti nečim drugim, naljutila bi se i odbila jesti.
Obitelj presretna zbog napretka
Rebeccina majka Cheryl otkrila je kroz što je sve prolazila zbog kćeri. "Kada bi išla prespavati kod prijateljice, uvijek bismo joj spakirali večeru ili zatražili od roditelja da joj naprave medaljone i pomfrit. Nije mogla ići u restorane, a kada bi išla, naručila bi s dječjeg jelovnika", kazala je.
Sada se obitelj nada da će 'istrenirati' njezin mozak i usta na različite teksture i okuse.
"Mislili smo da će prerasti tu fazu, no ljudi ne razumiju koliko je situacija bila teška. Kada bi joj pokušala dati istu hranu koju bi jeo ostatak obitelji, odbijala je jesti satima. Nismo je htjeli izgladnjivati pa bismo naposljetku popustili", objašnjava Cheryl.
"Mogla je ne jesti danima ako joj nismo dali što je htjela, a fizički nije mogla prinijeti drugu hranu ustima. Pitala bih je da mi doda jabuku ili vreću krumpira pa bi joj pozlilo. Ovo smo dugo čekali i nadam se da će uskoro jesti istu hranu kao i mi", zaključila je majka.
