A u našoj novoj rubrici neobična zanimanja - obični ljudi vodimo vas u podrum Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Tamo je sve tiho, mirno, daleko od pandemije, inflacije, ludnice svakodnevice. Pažljivo i pedantno vežu se prastari listovi, korice knjige, restauriraju se vrijedna djela stara čak do 800 godina. Sa svakom knjigom razvijemo poseban odnos, a posao nam je kao terapija - kažu brižni konzervatori.
Reanimiraju, šivaju, daju dijagnoze, oni su liječnici - za
knjige. Gabrijela, Marina i Damjan - restauratori su uveza. Radno
mjesto im je daleko od buke u podrumu, na -2 etaži Nacionalne i
sveučilišne knjižnice.
''Nema ništa ljepše nego raditi s knjigama. Nitko nas ne gnjavi,
knjige ne pričaju, osim svoju povijest i problematiku koju
pokušavamo riješiti'', rekla je Marina Senzel,
restauratorica.
''Najstarija knjiga na kojoj sam radila bila je iz 13., 14.
stoljeća. Može nas se nazvati svojevrsnim liječnicima za knjige
jer pokušavamo knjigama dati novi život, odnosno produljiti im
život'', kazala je Gabrijela Aleksić,
konzervatorica i restauratorica.
Rješavaju se vlage, tinte, rastrganih stranica. Modernih strojeva
nemaju, restauratori knjige oživljavaju prešama, brusilicama, a
glavno oružje su im igla i konac. Marina knjigu od 500 stranica
uveže za dva tjedna.
''Na primjer na ovoj knjizi korice su papirnate, njoj je hrbat
bio odvaljen i imamo ovaj komadić. Ne postoji drugi način, osim
ručno da spojimo stari materijal i ovaj novi'', rekla je Senzel.
Prodiru knjigama u dušu. Je li stradala u požaru, poplavi, je li
bila u ratu, kada su je pronašli i gdje. Sve to je važno kako bi
knjiga dobila novi - stari sjaj.
''Te korice ne izgledaju baš najbolje... Da, ne izgledaju ali one
sada idu na restauraciju. Kožne su od drveta, morali smo ih
skinuti. Restaurirat ćemo ih. I izgledat će ponovno kao da su iz
15. stoljeća? Da. To i je cilj'', izjavio je restaurator
Damjan Kopričanec.
Prije nego ode natrag na police, prije nego dođe kod njih u
podrum - na pregled odlaze kat iznad. Ovo je laboratorij, a ovdje
rade restauratori stranica.
''Ovako izgledaju stranice kada dođu u naš laboratorij. Na njemu
su sve vrste oštećenja. Imamo rupice koje su napravili insekti,
ima mrlje nastale intenzivnim korištenjem ove knjige'', rekla je
Jelena Duh, konzervatorica i
restauratorica.
Nadopunjuju papir tamo gdje nedostaje, peru ih od kemikalija ali
ponekad i pročitaju koju stranicu. Od misala, inkunabula do
ljubavnih crtica. Ipak, u Jelenine ruke dođu one
najtužnije.
''Kada je riječ o ovako starim rukopisima tematika je ozbiljna i
manje zabavna. Najzanimljivije stvari smo čitali restaurirajući
stare novine i to posebno stare hrvatske novine'', rekla je
Duh.
Restauratori knjigu ne sude po koricama. Svaka se može barem
pokušati spasiti.