Potraga za kapetanom Dino Miškićem i pomorcima s tegljača "Bourbon Rhode", koji je potonuo 26. rujna u Atlantiku 2000 kilometara od francuskog otoka Martiniquea, zasad nije dala rezultate. Obitelj i prijatelji nestalih ne gube nadu, a opsežna akcija na Atlantiku nastavlja se i danas.
"Nove sateliteske snimke zbog oblačnog vremena (a radi se o optičkim satelitskim snimkama) nisu upotrebljive. Temeljem sačinjenog plana i raspoloživih satelita nastavit ćemo sa satelitskim promatranjem", rekla je u petak za 24 sata Maja MarkovčićKostelac, izvršna direktorica Europske agencije za sigurnost mora (EMSA).
VEZANE VIJESTI
- Pretražuju područje dvaput veće od Hrvatske: 'Pomorce ćemo tražiti još danas, a onda odlučiti što dalje'
- Novi detalji u potrazi: Objavljene koordinate koje bi pomorce mogle dovesti do nestalog kapetana?
- Iskusni kapetan o potrazi za Miškićem: 'Ako su se dokopali splavi, onda i dalje plutaju Atlantikom'
Dosadašnja potraga, rezultirala je pronalaskom trojice preživjelih i tijela četvorice poginulih pomoraca. Na brodu ih je bilo ukupno 14, uključujući i hrvatskog kapetana.
Kako dani odmiču, sve su glasnije rasprave o tome kolike su šanse da pomorci prežive. Naime, dokumentom o internom inspekcijskom nalazu broda Bourbon Rhode iz svibnja ove godine, najveći dio opreme broda - za komunikaciju, signalizaciju i spašavanje - ocijenjen je vrlo loše. No neke stvari su ocijenjene dobrima - bili su to prsluci za spašavanje, splavi i pirotehnika. Podsjetimo, splavi su konstruirane tako da su gotovo nepotopive i opremljene su hranom, vodom, opremom za ribolov, termo odijelima i samoodržive su za preživljavanje najmanje šest ljudi kroz mjesec dana. Također, nakon uragana, na području tog dijela Atlantika nije zabilježeno ozbiljnije nevrijeme.
Da je moguće danima plutati na pučini i sretno se dokopati kopna, potvrđuju i priče ljudi koje možete pročitati u nastavku ovog teksta.
Plovio 440 dana Pacifikom
Meksikanac Jose Salvador Albarengo (37) doživio je brodolom života.
Alvarega je u studenom 2012. krenuo u nešto za što je mislio da
će biti dvodnevni ribolov, a 22-godišnjem
Ezequielu Cordobi je platio 50 dolara da
krene s njim. Uhvatila ih je oluja, ali je Alvarega ipak radio
vezom uspio zatražiti pomoć. Kasnije je kazao kako je
Cordobu koji nije imao puno iskustva odmah uhvatila panika.
Imao je halucinacije i želio se baciti s broda oko kojeg su
plivali morski psi.
Preživljavali su, kako je kasnije rekao, nekoliko mjeseci
hvatajući ribe i ptice, pijući krv kornjače i kišnicu. No, jedna
ptica koju su pojeli progutala je, navodno, otrovnu morsku
zmiju. Ispalo je da je Cordoba puno osjetljiviji od starijeg
ribara, nije više mogao jesti sirovo meso te je preminuo.
Alvarenga mu je morao obećati da neće pojesti njegovo tijelo
i da će pronaći njegovu majku i kazati joj što se dogodilo.
Cordoba je kasnije ispričao da je tijelo bilo u brodu nekoliko
dana, no onda je shvatio da ludi, da priča s njim i pravi se da
je živ te ga je bacio u ocean.
''Vidio sam kako mi se smrt približava, vrlo, vrlo polako'',
izjavio je Alvarenga koji je, usprkos svemu, ipak preživio. U
siječnju 2014. pronađen je nasred Tihog oceana, kod Maršalovih
otoka.
Preživio na otvorenom moru hraneći se mahovinom
Rolando Omongos, mladi ribar za kojeg je obitelj bila uvjerena da je poginuo, preživio je dva mjeseca na svojem 2.5 metara velikom brodu, lutajući morskim bespućima, hraneći se mahovinom koja je rasla na brodu te kišnicom.
Mladić je sa svojim ujakom u prosincu 2016. krenuo u ribarski pohod iz malog mjesta General Santos na jugu Filipina. Velika oluja razdvojila ga je od ujak, a nekoliko dana kasnije ponestalo mu je goriva. Kako ga veliki valovi na otvorenom moru ne bi potopili, brodski je motor ostavio u oceanu kako bi brod lakše plutao.
'‘Najmanje četiri broda na dan bi prolazila u blizini, ja bi im mahao, no niti jedan se nije zaustavio da pomogne’', rekao je Omongos te dodao kako vjerojatno u tim trenucima nikoga nije bilo na palubi da ih uoči.
'‘Ni u jednim trenutku nisam izgubio nadu. Stalno sam molio, Govorio sebi da se barem jedan od nas dvojice mora živ vratiti kući’', rekao je.
Nakon 56 dana i više od 3.000 kilometara, koliko je prošao od Filipina do Papua Nove Gvineje, uočio ga je japanski ribarski brod koji ga je spasio. Kad su ga pronašli, mladić je težio nešto više od 20 kilograma. U dva tjedna je izgubio 40-ak kilograma.
''Kad sam uočio japanski brod nisam mogao prestati plakati, bo sam preslab da ustanem sa svog broda te su me morali nositi'', rekao je Omongos novinarima koji su ga dočekali na aerodromu u glavnom gradu Filipina, Manili.
Meksički lovac na morske pse i njegova posada proveli su 270 dana ploveći Pacifikom
Tri ribara preživjela su 9 mjeseci na otvorenom moru u malom čamcu. Salvador Ordonez, Jesus Vidana i Lucio Rendon isplovili su iz male meksičke luke na pecanje u čamcu bez radio stanice. Kada je njihov motor stao, bili su prepušteni struji koja ih je odnijela na put 6.000 milja bez hrane, vode i benzina. Jeli su žive galebove, patke i sirovu ribu. Sve što im se približilo čamcu. Nakon 270 dana ih je spasio tajvanski tunolovac kod Maršalovih otoka.
U gumenom čamcu bez hrane i vode preživio 76 dana
Priča Stevena Callahana koji je preživio 76 dana na otvorenom moru, bez hrane i vode, tema je mnogobrojnih dokumentaraca, knjiga i filmova.
Nakon razvoda, odlučio je pobjeći od svega i proputovati svijet na brodu koji osobno dizajnirao i nazvao "Napoleon Solo". Svoju avanturu počeo je 1981. iz Newporta na Rhode Islandu odakle se zaputio Bermudima te kasnije i Engleskoj gdje je sigurno stigao. Iz luke Cornwall htio je krenuti prema Antigvi u sklopu trke pomoraca, no napustio je utrku prije Španjolske. Zbog lošeg vremena nekoliko brodova je potopljeno, a i sam "Napoleon Solo" bio je vidno oštećen.
Nakon što ga je ipak popravio, početkom 1982. krenuo je s Kanara prema Antigvi. Nakon tjedan dana njegov brod udario je najvjerojatnije kit ili veliki morski pas i napravio velika oštećenja.
Callahan se prebacio na gumeni čamac za spašavanje. Bio je sam usred Atlantika, bez hrane i bez ikakve orijentacije, prepušten na milost vjetru i moru. Pomoću destilatora kojeg je imao, pokušao je osmisliti mehanizam za pročišćavanje vode, a uz pomoć koplja uhvatio je nekoliko ptica i riba koje je morao jesti kako ih je ulovio. Nakon 14 dana opazio je brod i opalio signalni pištolj, no nitko ga nije primijetio. Tad je počeo gubiti nadu da će preživjeti. Situacija je postajala sve ozbiljnija, a u međuvremenu je loveći ribu i oštetio čamac te je bilo sve teže.
Kako su prolazili dani, tako je sve više gubio nadu da će se dokopati kopna. 75. dan na pučini opazio je svjetla na otoku Galante koji se nalazi jugoistočno od Guadalupa, malog arhipelaga u Antilima u Karipskom moru. To mu je dalo snage da izdrži još malo, a sljedećeg jutra pronašla ga je skupina ribara.
Tek nakon nekoliko tjedana uspio je stati na noge i normalno hodati. Tvrdi da ga je to iskustvo promijenilo na bolje, a njegova priča mnogima je postala inspiracija.
Bračni par koji je preživio 117 dana na oceanu
Supružnici iz Velike Britanije, Maurice i Marilyn Bailey su 1973. proveli su 117 dana u otvorenom oceanu. Nakon što su sa svojom jahtom doživjeli brodolom i iscrpili sve zalihe hrane, par je jeo plankton i sirovu ribu. Gotovo četiri mjeseca kasnije, sjevernokorejski ribari su ih spasili - tada su i muž i žena bili gotovo potpuno iscrpljeni, jedva su mogli stajati na nogama.
Tinejdžer preživio 49 dana na pučini
Mladi Indonežanin Aldi Novel Adilangiz Sulawesija preživio je 49 dana na pučini u ribarskoj kućici prije nego što ga spasila posada broda koji je plovio pod panamskom zastavom.
Aldi je na plutajućoj ribolovnoj stanici udaljenoj 125 kilometara od kopna upravljao svjetlima kojima se privlačila riba. Prema svjedočanstvu njegova oca, taj je posao radio od svoje 16. godine.
Svakog tjedna netko bi iz tvrtke došao do Aldijeve stanice kako bi pokupio uhvaćenu ribu te mu donio vodu, hranu i gorivo. No, sredinom srpnja 2018. snažni su vjetrovi pokidali konopce na sidrima i bovama te je Aldijeva stanica počela slobodno plutati prema oceanu.
Tinejdžer je imao samo zaliha da preživi samo nekoliko dana te je preživio loveći ribu koju je potom pekao na drvetu od kojeg je izgrađena kućica i pijuckajući morsku vodu kroz svoju odjeću kako bi što više smanjio unos soli.
Pored Aldija je prošlo barem 10 brodova prije nego što ga je 31. kolovoza u vodama oko Guama spasila posada broda MV Arpeggio. Kada je uočio, Aldi im je prvo mahao tkaninom, no kada ga nisu uočili onda je poslao hitni radijski signal, piše Guardian.
Aldi je kasnije za medije rekao da je mislio da će umrijeti na pučini. Otkrio je i da je u jednom trenutku postao suicidalan te da je razmišljao o tome da se baci u ocean, ali da se u tom trenutku sjetio savjeta svojih roditelja da se u trenucima nemira treba pomoliti. Kako je na brodu imao Bibliju, upravo to je i učinio.
Kinez preživio 133 dana oceana na drvenoj splavi
Kinez Poon Lim bio je član posade na britanskom brodu koji je putovao iz Cape Towna do Surinama tijekom Drugog svjetskog rata. Nijemci su presreli njegov brod 750 milja istočno od Amazone te svojim torpedima uspješno pogodili brod, koji je potonuo u roku od dvije minute. Lim je bio jedini preživjeli od 55 ljudi na brodu.
U trenutku kad je brod tonuo, Lim je zgrabio prsluk za spašavanje te skočio s palube prije nego ga je eksplozija brodskih bojlera digla u zrak. Nakon otprilike dva sata u vodi, pronašao je drvenu četvrtastu splav duljine oko 240 centimetara na koju se popeo. Na splavi se nalazilo nekoliko limenki s keksima, spremnik za vodu od 40 litara, baklje, nekoliko posuda i svjetiljka. Na početku je Lim preživio pijući vodu i jedući hranu sa splavi, no kasnije se upustio u ribolov i lov na kišnicu uz pomoć platnenog pokrova prsluka za spašavanje.
Budući da nije bio dobar plivač, često bi sebi oko ruke zavezao uže i na taj način ostao spojen sa splavi za slučaj da padne u ocean. Uzeo je žicu is svoje svjetiljke te je pretvorio u udicu, a iz splavi je izvadio jedan čavao kao udicu za veće ribe. Kad bi uhvatio ribu, razrezao bi je priručnim nožem koji je izradio od poklopaca limenki za kekse i ostavio je da se osuši na užetu splavi.
Osim žeđi i gladi, mučile su ga opekline, morska bolest i agonija gledanja prolazećih brodova koji ga ne primjećuju - prvo je prošao jedan teretni brod, a potom i pripadnici patrolnih brodova američke mornarice. Brojao je dane vezivanjem čvora na užetu. Nakon nevjerojatnih 133 dana na moru, trojica je brazilskih ribara sasvim slučajno primijetila njegov splav i spasila ga. Lim je odveden u bolnicu gdje je proveo četiri tjedna. Na pučini je izgubio devet kilograma.
