Rijeka Pripjat i njezin okoliš u 19. stoljeću bili su istinsko prirodno bogatstvo, puno života, a onda se pojavio čovjek... Šume su devastirane i desetljećima prije černobilske katastrofe zbila se prirodna katastrofa, kojoj se pokušalo stati na kraj sadnjom nove šume, sprječavanjem onečišćenja... I onda se 1986. dogodio Černobil.
Ponovno je priroda patila zbog radijacije. Iz kruga od gotovo četiri tisuće četvornih kilometara evakuirano je oko 300.000 ljudi, a sve živo što je ostalo, iščeznulo je. Ali, priroda kakva jest, žilava i moćna, počela se obnavljati pa potvrdila onu da je moguće izdignuti se iz pepela. Koliko je u tome uspjela, znanstvenici još raspravljaju.
Jer, dok jedna strana tvrdi kako zbog radijacije život oko Černobila nije moguć, odnosno, da je mutiran i bolestan, druga strana tvrdi da se priroda odlično oporavila. Riječ je o novijim istraživanjima koja idu toliko daleko s tvrdnjama pa navode da su flora i fauna obnovljene te jedino što nedostaje jest - čovjek. Isti onaj koji je u 19. stoljeću prvi put devastirao prekrasan krajolik.
Naravno, daleko od toga da radijacija nema učinka i dan danas. U samoj Zoni isključenja život je još otežan jer ipak je riječ o radijusu do 30 kilometara od središta eksplozije. Pjev ptica rijetko se čuje i za najsunčanijih dana, a crvena šuma i dalje bojom podsjeća na događaj otprije 33 godine. Također, posljedice svih ovih godina osjeća i 530.000 radnika koji su sanirali katastrofu tih jezivih dana, tjedana i mjeseci. Naravno, misli se na one malobrojne koji su i danas živi.
Život postoji i buja u obliku kakav jest
Samo, postoje i istraživanja koja potvrđuju da se u dijelovima oko Zone isključenja, pa i u njoj, život oporavlja. Medvjeda, vukova, divljih svinja, rakuna i lisica više je nego u vrijeme dok je tamo živio čovjek. Dakle, situacija relativno ide nabolje po tom pitanju, bez obzira na konstantne požare u Zoni isključenja i radijaciju koja ipak skraćuje životni vijek živih bića. Samo, ne u toj mjeri i tolikom brzinom da bi smanjivalo populaciju istih tih životinja ili biljaka.
Stoga, život postoji i buja u obliku kakav jest. Za čovjeka prerizičan i zapravo nemoguć, ali za floru i faunu manje devastirajući nego kad joj je u blizini čovjek. Zato, ostaje dojam da je černobilska katastrofa zapravo postala temelj za svojevrstan raj na zemlji, navodi u zaključku Wired.
