Vampirima na komuniste: Vojska otkrila da se i na naizgled bizarne načine borila protiv petokrake
Lansdaleov tim pomno je proučio filipinski folklor i otkrio priču o Aswangu, mitskom biću koje mijenja oblik i hrani se ljudskom krvlju
U ranim godinama Hladnog rata, dok su se Sjedinjene Države i Sovjetski Savez borili za globalnu dominaciju, u zabačenim džunglama Filipina odvijala se jedna od najbizarnijih epizoda psihološkog ratovanja.
Naime, američki obavještajni operativci, u suradnji s filipinskom vojskom, iskoristili su lokalni folklor o stvorenju nalik vampiru kako bi sijali strah među komunističkim gerilcima.
Ključna figura iza te nekonvencionalne strategije bio je Edward Lansdale, časnik američkog zrakoplovstva i savjetnik CIA-e, čija je karijera prije vojske bila u oglašavanju.
Lansdale je duboko vjerovao da se ratovi ne dobivaju isključivo vojnom silom, odnosno oružjem, već i vještim oblikovanjem percepcije.
Njegov pristup u borbi protiv komunističke pobune Hukbalahapa (ili skraćeno Huk) na Filipinima pedesetih godina prošlog stoljeća temeljio se na dubokom razumijevanju lokalne kulture, vjerovanja i, što je najvažnije, strahova protivnika.
Pokret Huk, koji je nastao kao gerilski otpor japanskoj okupaciji tijekom Drugog svjetskog rata, nakon rata se preobrazio u komunističku pobunu protiv filipinske vlade te je za Washington to bio još jedan front u globalnoj borbi protiv širenja komunizma.
Lansdale je dobio zadatak pomoći filipinskoj vladi da uguši pobunu, međutim umjesto da se oslanja samo na oružje, primijenio je tehnike koje je naučio u svijetu marketinga.
Mit o Aswangu
Lansdaleov tim pomno je proučio filipinski folklor i otkrio priču o Aswangu, mitskom biću koje mijenja oblik i hrani se ljudskom krvlju. U nekim verzijama mita, Aswang je opisan kao krilata žena bez donjeg dijela tijela čija utroba visi dok leti noću i najviše voli jesti srca i jetru te nerođene fetuse.
Vjerovanje u ovo stvorenje bilo je duboko ukorijenjeno u ruralnim zajednicama gdje su Hukovi imali najjače uporište.
Najpoznatiji primjer primjene ovog znanja dogodio se tijekom jedne specifične operacije. Kako je Lansdale kasnije opisao u memoarima, tim za psihološke operacije prvo je među lokalnim stanovništvom proširio glasine da na brdu gdje se nalazi kamp pobunjenika živi Aswang.
Nekoliko noći kasnije, nakon što su priče stigle do gerilaca, postavili su zasjedu na stazi kojom se patrola kretala.
U tišini noći, operativci su zgrabili posljednjeg čovjeka u patroli, odveli ga i ubili, te su mu zatim na vratu napravili dvije rupe nalik vampirskom ugrizu.
Tijelo su objesili za pete kako bi iscijedili svu krv, a zatim su leš vratili na stazu.
Kada su se njegovi suborci vratili i pronašli beživotno, iskrvareno tijelo, zavladala je panika. Bili su uvjereni da ga je dohvatio Aswang i da su oni sljedeći.
Bizarno, ali istinito, do jutra je cijeli odred Hukova, koji je brojao između stotinu i tri stotine vojnika, napustio to područje bez ispaljenog metka.
Šira slika hladnoratovske strategije
Iako je priča o Aswangu postala legendarna, ona je bila samo jedan dio šire kampanje. Lansdaleov tim koristio je i neke druge metode. Tijekom operacije nazvane "Božje oko", agenti su se noću šuljali u sela i na zidove kuća osumnjičenih simpatizera Hukova slikali takozvano zlokobno oko.
Drugom prilikom su iznad sela poslani zrakoplovi s kojih su se preko zvučnika na lokalnom tagaloškom jeziku emitirale kletve usmjerene protiv onih koji pomažu pobunjenicima.
Osim psihološkog ratovanja, američka strategija uključivala je i izravno političko uplitanje. Lansdale je odigrao ključnu ulogu u predsjedničkim izborima 1953. godine te jr ptužio podršku Ramonu Magsaysayu, koji je kao ministar obrane već surađivao s Amerikancima.
CIA je financirala Magsaysayevu kampanju, pisala mu govore i vodila prljavu kampanju protiv njegovih protivnika osiguravajući tako pobjedu vođe koji će biti pouzdan američki saveznik.
Pobuna Hukova konačno je ugušena 1954. godine.
Operacija "Aswang" ostala je fascinantan primjer kako se u sukobima mogu iskoristiti najdublji kulturni strahovi. Iako je često prikazana na senzacionalistički način, ona je bila dio proračunate strategije koja je kombinirala vojni pritisak, političke makinacije i psihološku manipulaciju.
Ovaj slučaj nije bio jedinstven; slične taktike, poput emitiranja snimki "duhova" tijekom Vijetnamskog rata, pokazale su da je iskorištavanje folklora i praznovjerja bilo uhodan alat u arsenalu hladnoratovskih obavještajnih agencija.