Ed Gein rođen je 1906. u američkom Wisconsinu. Domaćinstvom je dominirala majka, vjerski fanatik, koja je Eda i njegova brata Henryja odgajala u strogom puritanskom duhu, neprestano propovijedajući o grijehu požude i "životinjskim nagonima". Kada je Ed imao devet godina, preselili su se na farmu u Plainfieldu koju je Ed napuštao samo zbog škole. Ostali učenici se Eda sjećaju kao povučenog i čudnih navika. Jedna od njih bila je da se često ničim izazvan počeo grohotom smijati kao da je netko ispričao šalu koju je samo on čuo.
Sumnjiva smrt brata
Otac, mirni alkoholičar, umro je 1940. od srčanog udara pa su Ed i Henry morali početi obavljati više poslova kako bi uzdržavali obitelj. U jednom takvom paljenju korova na njihovoj farmi 1944., Henry je poginuo. Policija je sve pripisala nesreći, no okolnosti nisu bile posve jasne, a nakon kasnijih Edovih ubojstava mnogi su smatrali kako je brat prva Edova žrtva, osobito zato što je uvijek zadrikivao Eda zbog njegove opsesivne privrženosti majci.
Monstrum izlazi na vidjelo
Godinu dana kasnije, umrla je i majka Augusta. Ed, koji se i ranije izolirao od svijeta, postao je potpuno sumanut. Tada 39-godišnji Ed prvi je put živio sam. Ostatak kuće i farme je propadao, no majčina soba ostala je netaknuta. Kako bi se prehranio, radio je sve i svašta, od majstora za sitne popravke do polja, pa čak i čuvao djecu.
No u slobodno vrijeme počeo je čitati knjige iz anatomije. Ubrzo je počeo pljačkati grobove žena koje su ga podsjećaje na majku. Odnio bi tijelo, oderao mu kožu i od njega izradio kostim. Odijevao bi ga i pretvarao se da je majka...
Tijekom godina nekoliko stanovnika iz okolice tajanstveno je nestalo, među ostalim i Mary Hodan, koja je vodila gostionicu koji je Gein redovito posjećivao.
Obezglavljeno tijelo obješeno na kuke
U prosincu 1957. prijavljen je i nestanak Bernice Worden iz njezine trgovine u Plainfieldu. Nestala je i blagajna, a krvavi trag je vodio na stražnja vrata. Njezin sin, zamjenik šerifa, sumnjičio je Geina kojeg su ubrzo uhvatili kod susjeda i priveli.
Mnogo veći užas dočekao je policajce koji su poslani u njegovu kuću. Prvo što su vidjeli bilo je obezglavljeno tijelo Bernice Worden iz kojeg je Gein izvadio unutarnje organe. Glavu i organe su pronašli u kutiji, a uši su joj bile prikucane čavlima.
Namještaj od ljudi
Pronašli su niz knjiga koje se bave kanibalizmom, ubojstvima, kao i članke o nacističkim zločinima koji su opisivali kako su koristili tijela smaknutih logoraša. Nadahnut, i Gein je napravio sjenilo za svjetiljku od ljudske kože. Na konopcu za zavjese pronašli su prišivena ženska usta.
Organe žrtava čuvao je u hladnjaku, a gotovo je sigurno da ih je jeo. Pretpostavlja se kako je na svoje kanibalističke objede zvao i poznanike koji nisu ni slutili da jedu ljudske organe. I sjedili su na njima, s obzirom na to da je Gein i stolce tapecirao ljudskom kožom.
I pribor za jelo bio je napravljen od trupala - lubanje je koristio kao zdjele za juhu, a kosti kao drške vilica i žlica. U kući je pronađen i niz drugog pokućstva od ljudi - koš za smeće, kolekcija nosova i vulvi, pa čak bizaran ukras za zid.
Pokušavao oživjeti majku
No Gein je svakako najpoznatiji po odjeći od ljudske kože. Još dok je bio u školi, drugi učenici su ga zlostavljali zbog ženskastog ponašanja, a izgleda da je smrt njegove majke potaknula dugo skrivane sklonosti. U kući su pronađene maske (odnosno lica žena koje ubio ili iskopao, zajedno s trepavicama, kosom... ), ali i niz drugih ženskih "odjevnih" predmeta od ljudske kože - haljina i korzeta do čarapa, pregača i rukavica. Imao je remen napravljen od sašivenih bradavica, a u njegovoj kolekciji značajno mjesto je zauzimao i prsluk, zajedno s grudima, koji je odijevao kako bi što više nalikovao na ženu. Psiholozi misle kako je tako pokušavao uskrsnuti svoju majku...
Je li to sve?
Gein je tijekom ispitavanja priznao ubojstvo Worden i Hodan (teško ih je mogao poreći) te pljačkanje niza grobova. No policija ga je sumnjičila da je je ubio barem sedmero ljudi, među kojima su osmogodišnja Georgia Wecler i 15-godišnja Evelyn Hartley. Ipak, nisu mu ništa uspjeli dokazati, među ostalim i zbog načina na koji je rješavao tijela žrtava.
Na suđenju je proglašen neubrojivim pa je premješten u psihijatrijsku ustanovu do kraja života. Umro je 1984. od raka.
Monstruzno nasljeđe
Upravo je Gein bio inspiracija za glavni lik kasnije ekraniziranog romana Psiho (objavljenog godinu dana nakon što je uhvaćen), a njegov kanibalizam bio je predložak i za Jama Gumba (iz filma Kad jaganjci utihnu). Leatherface iz Teksaškog masakra motornom pilom gotovo je doslovni prikaz njegova života.
