Postoji nekoliko uputstava koja su detaljno objašnjavala kako napraviti vlastitog ‘malog čovjeka’, a vjerovatno je najpoznatije uputstvo Paracelzusa, njemačko-švicarskog renesansnog liječnika, botaničara, alkemičara, astrologa i okultista.
Paracelzus (puno ime: Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim) bio je ozbiljan znanstvenik (za svoje vrijeme). I dan danas koristimo njegove izraze - cink, plin, kemiju i alkohol, a također je osnovao i disciplinu toksikologije. U mnogočemu je revolucionarizirao shvaćanje prirode Inzistirao je na tome da se priroda mora promatrati umjesto da se odgovori traže u drevnim tekstovima, što je u njegovo vrijeme bila radikalna metoda medicinske prakse. Jednostavno, Paracelzusu možemo zahvaliti za mnoge stvari. No, kao i svi alkemičari, imao je prilično bizarne ideje i ciljeve.
Paracelzusov recept za Homunculusa
Tvrdio je da možemo uzgojiti vlastitog malog čovjeka u staklenoj boci.
“Neka sjeme muškarca trune samo od sebe u zatvorenoj staklenoj posudi zajedno sa najtruljim konjskim izmetom četrdeset dana, odnosno dok ne počne napokon živjeti, kretati se i dok ne postane nervozan, što se lako može vidjeti. Nakon toga, svakodnevno ga hrani i hrani oprezno i promišljeno ljudskom krvi … ono postaje, pravo malo živo dijete, kao i dijete koje rodi žena, ali mnogo manje.”
Iako je prvi zapisao termin homunculusa, Paracelsuzova ideja da ljudski život može biti stvoren umjetno kroz strogo poštivanje magije i rituala nije ništa novo,Grčki mit o Pygmalionu ili Priče o židovskoj legendi Golemu samo su dva značajna primjera koja su tisućama godina golicala maštu alkemičara.
Čak do kraja do 18. stoljeća vjerovalo se da djeca dobiju sve bitne značajke od oca. Štoviše, kad su konačno pod mikroskop stavili i i vidjeli oblik spermija, tvrdili su kako je u spermiju "sklupčan" čovjek.
Smatralo se da su majke samo ‘sirovi materijal’ i da one ne doprinose ništa više od same maternice. A taj "sirovi materijal" može se zamijeniti, prema legendi o Golemu glinom, u grčkom Pigmalionu bjekosti, a u Paracelsusovom receptu – konjskim izmetom.
Kastracija je jedini spas za samce
Paracelzusova fascinacija spermom nije završila samo na pokušaju da stvori ‘malog čovjeka’ u staklenoj boci. On se žestoko protivio masturbaciji i često je pisao o tome. Bojao se da bi se sperma, koja nije našla put do maternice, mogla pretvoriti u čudovište. Također je bio i žestoki protivnik apstinencije, tvrdeći da je sperma unutar muškog tijela opasna i da je jedini način da se neženjama pomogne – kastracija.
Prema povjesničaru Williamu Newmanu, “Paracelzusove ideje bile su bizarne čak i za 16. stoljeće”. On je bio religiozan, ali nije prakticirao religiju (religijske obrede). Zapravo, čini se da je bio prilično teški alkoholičar. Obzirom na stalne pokuse ( sa sumporom, živom i ostalim elementima i spojevima koje on prvi izolirao) sasvim se vjerojatno trovao. Koliko znamo, nije imao interes za seks i nikada nikome nije dopustio da ga vidi golog.
