Sveti Nikola ima donekle jasnu kršćansku podlogu - svetac, biskup iz Mire, poznat po svojim dobrim djelima. Čak i nakon što je zamijenio svoje biskupske halje crvenim odijelom i postao američki Santa Claus (jel', sveti Nikola), a u našim prostorima Djed Mraz (nazvan po liku iz slavenske mitologije koji sa svetim Nikolom i Božićem nema baš nikakve veze), sveti Nikola slavi se diljem Europe.
No, našao se uz bok s demonom koji je sve samo ne kršćanski.
Pretpovijesni rogati bog
Za Krampusa se ne zna točno kada je stvoren. Većina antropologa se slaže da je demon s dugim jezikom i kozjim nogama na ovim područjima obitavao mnogo prije kršćanstva. Neki ga povezuju s rogatim božanstvom, kakvo je poznato u gotovo svim indoeuropskim religijama - od indijskog Naigamesha do likova iz mitologija Grčke i Rima. Pritom se krampus trebao baš kao i Pan i Faun brinuti o plodnosti svojih podanika. U prilog tome ide to što se Krampus prikazuje kao nestašan, više nego kao zao. Jacob Grimm tvrdio je da je Krampus vezan uz porodice kućnih duhova poput germanskih kobolda, slavenskih domovoja ili nordijskih vilenjaka (istih onih koji pomažu Djedu Božićnjaku).
U prilog tezi kako je Krampusa stvorila germanska mitologija idu još dvije važne stvari, prije svega ime - dolazi od njemačkog krampen, kandža. Druga je prostor u kojem živi - u Belgiji, Nizozemskoj i Luksemburgu, sveti Nikola djecu obilazi s Crnim Petrom, u većini Njemačke sa Slugom Rupertom, dok mu je u njemačkoj regiji Palatinate i određenim dijelovima SAD-a pomoćnik krzneni Belsnickel. Tek na prostoru bivše Austrougarske pojavljuje se Krampus.
A tko je uopće Krampus?
Krampus je opisan kao vrag, pola čovjek, pola koza, koji nosi vreću oko bokova i lance oko vrata, gležnjeva i zapešća. Kao dio tradicije, uz dar koji dijete dobije od svetog Nikole, primi još i zlatnu brezovu šibu koja predstavlja njegova dobra djela tijekom cijele godine. Prema opisu, lanci su tu da sv. Nikola može držati pod kontrolom, dok prema nekim legendama njima veže zločestu djecu. Doduše, drugi tvrde da zločestu djecu trpa u vreću ili čak pojede.
No, po svemu sudeći, u pretkršćanskim vremenima Krampus je bio daleko više od pukog sidekicka.
Rogato božanstvo, s kojim ga povezuju, jedno je od dva primarna božanstva Wicce, a o tome koliko je to božanstvo bilo utjecajno možda najbolje govori to što je kršćanstvo kao predodožbu sotone uzelo upravo rogatog polučovjeka, polukozu.
"Nema mnogo sumnje glede njegova pravog identiteta, nigdje drugdje nije tako dobro uščuvan opis rogatog boga. Breza, osim falusoidnog značenja, može biti u poveznici s inicijacijskim ritualima vještica, ritualima koji su uključivali vezivanje. Lanci su možda uvedeni kao kršćanski pokušaj ‘vezivanja vraga’, ali isto tako bi mogli biti ostatak nekog poganskog rituala“, napisao je etnolog Maurice Bruce u knjizi "Krampus u Štajerskoj".
Nošenje zastrašujućih maski s Krampusovim likom tumači se kao nastavak priče o maskiranju u kontekstu različitih religijskih rituala, slično kao i naši zvončari.
Kult Krampusa, po svemu sudeći, bio je toliko jak da je preživio pokrštavanje te mu je jednostavno dodijeljena drukčija uloga: proglašen je vražjim demonom i pušten je da plaši zločestu djecu.
A kako je završio sa svetim Nikolom?
Malo se sa sigurnošću zna o Krampusu, a o tome kako je završio s Nikolom još manje. Neki pretpostavljaju kako su u srednjem vijeku u crkvenim predstavama pokazali svećenika koji pobjeđuje Krampusa kako bi vjernicima pokazali pobjedu kršćanstva nad poganskim bogovima i dobra nad zlim.
No u mnogočemu je zanimljivija teorija prema kojoj je sv. Nikola zapravo uljez. Kako se bladgan pojavljuje (relativno) blizu zimskog solsticija, njihova borba možda prikazuje borbu svjetla i mraka pri čemu je Krampus moćan, no na kraju ipak pobjeđuje svjetlo i dani postaju dulji.
