Glasine o zlokobnosti ove vožnje počele su kružiti već nakon samog otvaranja, kada su izmišljane razne jezive priče koje su trebale privući ljubitelje strave.
No, prava strava je počela kasnije. Ljudi koji su radili na održavanju vožnje počeli su primjećivati da se tamo skuplja više prašine nego na ostalim atrakcijama.
Prvo su pretpostavili da to ima veze sa specijalnim efektima koji se upotrebljavaju u vožnji, pa su pokušali naći točan izvor. Testirali su sve efekte, no ustanovili su da se povećane količine prašine pojavljuju samo kada je vožnje posjećena, ne i kada je prazna, bez obzira što su efekti uključeni.
S obzirom da većinu kućne prašine čini ljudska koža koja se ljušti, mogli su pretpostaviti da je stvar samo u tome, no svejedno ih je brinula količina prašine koja je bila mnogo veća nego što bi se očekivalo prema broju posjetitelja.
Njihova istraga nastavila se još neko vrijeme, no bez rezultata. Sve dok jednog dana nisu pronašli kost ljudske čeljusti. Tada je u istragu uključena i policija, a otkriće do kojeg su zajedno došli vrlo ih je uznemirilo.
Istraga je pokazala da su neki posjetitelji kuće strave potajice prosipali pepeo svojih voljenih. U jednoj urni se tako našla i kost čeljusti koja je raskrinkala cijeli slučaj.
Ono što još više uznemiruje jest činjenica da su mnogi gosti i neki zaposlenici svjedočili postojanju utvara i duhova koji ne pripadaju kući strave.
Naravno, takve su tvrdnje ismijavane jer ipak se radi o atrakciji koja se bavi utvarama i duhovima. Što ju čini savršenim skrovištem za sve one utvare koje se žele pojavljivati u javnosti, ali u isto vrijeme ostati mistične i sačuvati privatnost.
