Udruga za zaštitu prava djece Terre des Hommes u Nizozemskoj kreirala je virtualnu djevojčicu s nadimkom Sweetie koja je pomogla u identifikaciji mnogih muškaraca i jedne žene koji su iskazali interes prema eksplicitnom video chatu s maloljetnicom.
Međutim, iako su medijski izvještaji govorili o tome da je virtualna djevojčica privukla čak 1.000 pedofila, to nije posve točno.
Medijska utrka u priči o maloj djevojčici koje se žele domoći seksualni predatori – kojoj je dodatnu privlačnost dala tehnologija koja je iskorištena u borbi protiv zla – prešla je preko dviju važnih činjenica: 1) "Dječji seksualni turizam preko web kamere" nije jednostavno jedna od stvari koje postoje na svijetu, nego je to fenomen koji je doslovno eksplodirao prošle godine i 2) virtualni avatar nije bio ni potreban da bi se u zamku uhvatilo većinu tih muškaraca i jedna žena.
Ako pročitate originalni izvještaj koji prati priopćenje za javnost udruge Terre des Hommes, kao što je to učinio Slate, saznat ćete da je virtualna djevojčica Sweetie korištena za identifikaciju samo 20 od 1.000 navodnih predatora.
U izvještaju se navodi:
"U većini ovog istraživanja, Sweetie nije korištena. Nadalje, izuzev računalne animacije Sweetie, koja je umjetnička izvedba nepostojećeg djeteta, istražitelji predatorima nisu slali niti prikazivali nikakve slike djece kako bi ih uvjerili da razgovaraju s predpubertetskom filipinskom djevojčicom."
Dakle, sliku djeteta nije nužno trebalo ni koristiti kako bi se privukli pedofili. U izvješću se čak navodi da ovo pokazuje kako "predatori lako mogu biti identificirani pomoću manje zahtjevnih proaktivnih tehnika istrage, čak i uz vrlo malo resursa".
Seksualni predatori, zaključak je, nimalo se ne boje da će biti uhvaćeni. Velika većina njih ne zahtijeva nikakav vizualni dokaz da zapravo razgovaraju s djetetom jer oni vjeruju da mogu djelovati potpuno nekažnjeno, kako piše Slate.
Uostalom, oni koji su okrenuti zlostavljanju djece preko web kamere – pogotovo kad žrtva živi u siromaštvu negdje na Filipinima – smatraju da ih nitko i ne gleda.
Udruga Terre des Hommes procjenjuje da je "samo u Filipinima iza kamera zlostavljano nekoliko desetaka tisuća djece, od kojih su neka stara samo šest godina".
Širom svijeta dogodilo se samo šest uhićenja zbog seksualnog zlostavljanja putem web kamera, od kojih pet prošle godine. Ipak, svijest o ovom problemu postoji već otprije. Godine 2004. "kompanija za zabavu odraslih" u Filipinima pokrenula je servis na web adresi honeydoll.com kako bi uživo preko kamera prenosila "filipinske dječake i djevojčice u dobi od 11 godina u seksualnom aktu".
Prodavači maloljetničkog seksa preko web kamera imali su dakle gotovo cijelo desetljeće da prošire svoje poslovanje, s vrlo malo pozornosti javnosti na ovaj fenomen.
U nedavno objavljenom izvještaju o dječjoj pornografiji na Filipinima, navodi se da je 19 posto online seksualnog iskorištavanja djece vezano uz web kamere. "Vrlo je vjerojatno da je prava brojka znatno veća", kaže se u izvješću.
