Koliko je teško neku zemlju isključiti s interneta? Ako uzmete u obzir egipatsku i sirijsku blokadu interneta, postavlja se pitanje kako je to toga došlo? Naime, ako je internet "elastična" i "otporna" mreža, dizajnirana s ciljem da preživi ratove i stradanja, kako je onda moguće da se internet uskrati tako naglo i potpuno i to na nacionalnoj razini?
Web servis Renesys često analizira taj razik - primjerice za kompanije koje trebaju odlučiti u koje zemlje će smjestiti svoje podatkovne centre. Tvrtka je kreirala kartu koja pokazuje stupanj rizika gubitka interneta u pojedinim dijelovima svijeta.
Ilustracija Risk of Internet Disconnection ipak ne iznenađuje; Sirija, Libija, Tunis i Mianmar - zemlje u kojima su na čelu nestabilni i/li autokratski režimi - su najviše izložene riziku, dok su relativno stabilne zemlje poput Sjedinjenih Država, Kanade i zemalja Europske unije poput Italije, Austrije, Francuske, Njemačke,... relativno otporne na "zamračenje" (blackout) interneta. Hrvatska je negdje u sredini između tih krajnosti s "niskim rizikom", a jednako tako "niski rizik" imaju i Slovenija, BiH, Srbija, Mađarska, Bugarska, Grčka, Albanija... dok "značajan rizik" ima samo Crna Gora.
Najčešći čimbenik rizika je - centralizacija. Robusna internet arhitektura je distribuirana internet arhitektura - arhitektura koja vodi računa o redundancijama i koja je dovoljno modularna da spriječi okretanje sklopke koja bi mogla ugasiti "mrežu svih mreža".
"Ključ preživljavanja interneta je njegova decentralizacija", navela je tvrtka Renesys u svom izvještaju dodajući da decentralizacija nije ravnomjerno raspoređena širom svijeta. Naime, u nekim zemljama međunarodni pristup podacima i telekomunikacijskim servisima je vrlo strogo reguliran.
U nekoj zemlji mogu tako postojati samo jedna ili dvije tvrtke koje imaju službene licence da upravljaju glasovnim i internetskim prometom prema vanjskom svijetu ili od vanjskog svijeta prema unutra. Pod tim okolnostima, vrlo je lako određenoj vlasti izdati nalog koji će ograničiti internet.
Dakle, može li se ono što se dogodilo u Egiptu i Siriji dogoditi i u Hrvatskoj? Nadamo se da ne. Vlade koje žele ohrabriti direktne strane investicije u ICT, i ovaj bi podatak trebale imati na umu jer ga sve kompanije uzimaju u obzir kada odlučuju o tome u koju će "cloud" infrastrukturu uložiti svoj novac.
