Paris je još uvijek na rubu nakon prošlotjednih napada na redakciju satiričkog magazina Charlie Hebdo, koji je potaknuo trodnevnu potjeru i ostavio iza sebe 17 mrtvih. Tisuće vojnika su raspoređeni oko škola, sinagoga i drugih objekata zbog bojazni od daljnjih napada, a čelnici vlada i obavještajni dužnosnici pokušavaju dati smisao najgorem terorističkom napadu u Francuskoj u posljednjih nekoliko desetljeća.
Istraživanja o masakru su u tijeku, ali pitanja koja se već počinju postavljati kovitlaju se oko toga kako će Francuska i njezini europski susjedi reagirati i što bi to moglo značiti za građanske slobode.
"Na ove iznimne situacije moramo reagirati s iznimnim mjerama", rekao je francuski premijer Manuel Valls prije francuske Nacionalne skupštine u utorak navečer. Valls, koji je ranije izjavio da je "Francuska u ratu s radikalnim islamom", naglasio je nove anti-terorističke prijedloge tijekom svog obraćanja, uključujući i pojačan nadzor interneta i društvenih mreža. On je ipak tom prilikom upozorio da sve nove mjere ne smiju "odstupiti od načela prava i vrijednosti".
Trenutačno još nema nikakvih konkretnih prijedloga na stolu, a francuski čelnici čini se da pokušavaju vući što pažljivije poteze u vrijeme ogromne napetosti između etničkih i vjerskih skupina u Francuskoj.
No, nakon tragedije retorika političara u Francuskoj se ipak promijenila. Sve više se u tamošnjim medijima piše o novom "Patriot Act à la française" zakonu. Riječ je o Patriot Act američkom protuterorističkom zakonu koji se pojavio ubrzo nakon napada 11. rujna na WTC tornjeve u New Yorku.
U SAD-u, Patriot Act postavio je temelje za državni nadzor bez presedana u povijesti, za masovno prikupljanje podataka bez sudskog naloga, a sve to nauštrb građanskih sloboda.
Nakon prošlotjednog nasilja, skupine za ljudska prava strahuju da slična sudbina može dočekati i Francusku kao i druge europske zemlje. Ne samo da je riječ o napadu na slobodu govora, već bi donošenje ovakve zakonske regulative moglo smanjiti mnogo šire građanske slobode.
"Naš glavni cilj je da francuskoj vladi damo dovoljno vremena za razmišljanje o onome što se dogodilo, za razmišljanje o tome na inteligentan način, da se povuku zaključci koji će biti rezultat procesa, a ne da se reagira na temelju emocija", kaže Clémence Bectarte, pariški odvjetnik Međunarodne federacije za ljudska prava.
Iako je Francuska u početku kritizirala SAD nakon što je otkriveno kako američka Nacionalna sigurnosna agencija (NSA) godinama prikuplja podatke milijuna građana, francuska vlada nije oklijevala i sama se baviti sličnom rabotom. Godine 2013, dokumenti koje je objavio "zviždač" Edward Snowden otkrili su da Francuska također financira neke programe za prikupljanje podataka po uzoru na NSA. Štoviše, krajem prošle godine, francuski parlament je usvojio zakon koji dopušta vladi da blokira sve web stranice koje promiču džihadizam.
Zakon koji je u Francuskoj stupio na snagu ove godine omogućuje sigurnosnim i obavještajnim službama da prikupljaju podatake o korisnicima interneta u realnom vremenu i to bez zakonskih dopuštenja, a telekomunikacijske i internetske tvrtke dužne su na svaki zahtjev predati obavještajnim službama sve podatke koje čuvaju o nekom korisniku.
Obavještajne službe kažu da špijunska tehnologija igra važnu ulogu u sprečavanju napada. Ipak, ne slažu se svi s time.
"Masovni nadzor ne samo da krši našu privatnost, već i našu sposobnost da slobodno govorimo", kaže Jillian York iz organizacije Electronic Frontier Foundation (EFF). "Znanje da ih prisluškuju, ili čak i sama percepcija nadzora, može potaknuti pisce da dvaput promisle prije dodirivanja određenih pitanja."
Gotovo svaki veliki teroristički napad u posljednjih nekoliko desetljeća je izazvao donošenje nekog novog (antiterorističkog?!) zakona kojim se na kraju uspostavlilo samo više nadzora nad običnim građanima. Pitanje koje preostaje je; gdje je kraj?
