Muhammad Ali (74)
Ikona boksa, najbolji sportaš 20. stoljeća, Najveći. Umro je 4. lipnja ove godine od posljedica Parkinsonove bolesti s kojom se desetljećima borio i koja je okončala njegovu boksačku karijeru. Nemjerljiv je Alijev utjecaj na svijet boksa, ali i razvoj američkog društva. Rođen kao Cassius Marcellus Clay, svjetsku je slavu stekao osvajanjem zlata na Olimpijskim igrama u Rimu 1960. godine. Kasnije je tu zlatnu medalju bacio u rijeku Ohio, protestirajući protiv rata u Vijetnamu i odbijajući otići u američku vojsku. Odbaio je i svoje ime, smatrajući ga "robovskim", odabirući kao crni musliman ime Muhammad Ali.
Ali je odboksao neke od najslavnijih mečeva svih vremena. I danas se s velikom nostalgijom spominju njegovi mečevi s Joeom Frazierom i Georgeom Foremanom - 'Bitka stoljeća' u kojoj je 1971. izgubio od Fraziera, 'Rumble in the Jungle' u kojem je nokautirao Foremana u Kinshasi i 'Thrilla in Manila' u kojem je pobijedio Fraziera.
Ali je u karijeri imao ukupno 61 profesionalni meč. Od toga je pobijedio u 56 nastupa, uz 37 pobjeda nokautom.
Jedan od najupečatljivih prizora s otvaranja Olimpijskih igara je Alijevo pojavljivanje u Atlanti 1996. kad se vidjelo koliko ga je bolest shrvala.
Johan Cruyff (68)
Nizozemski nogometni genijalac najbolji europski nogometaš svih vremena, revolucionarni igrač i trener koji je utjelovio najbolje od "totalnog nogometa" čiji je začetnik nizozemski trener Rinus Michels. Cruyff je tri puta izabran za najboljeg igrača svijeta dok je igrao za Ajax i Barcelonu (1971., 1973., 1974.), predvodio je Nizozemsku do finala Svjetskog prvenstva 1974. godine, gdje je bolja bila tadašnja Zapadna Njemačka.
Kao trener je osam godina vodio Barcelonu, koju je odveo do prvog naslova u Kupu prvaka 1992. godine, kao i do četiri uzastopne španjolske titule od 1991. do 1994. godine. Višestruki je klupski prvak Europe kao igrač i trener. Uvršten je i u Fifinu najbolju momčad u povijesti svjetskih prvenstava. Cruyff je bio strastveni pušač, a te navijek nije se riješio ni kad je imao problema sa srcem. Umro je od raka pluća.
Carlos Alberto Torres (71)
Bio je kapetan brazilske nogometne reprezentacije koja je 1970. godine osvojila naslov svjetskog prvaka. Generacija u kojoj su igrali Pele, Tostao, Jairzinho i Rivelino smatra se jednom od najtalentiranijih momčadi svih vremena. Carlos Alberto, poznat pod nadimkom "Capita", igrao je na poziciji desnog braniča, a tijekom karijere je postigao osam pogodaka za reprezentaciju od kojih jedan u finalu SP-a u 4:1 pobjedi protiv Italije. Osim u reprezentaciji, Carlos Alberto je bio dugogodišnji Peleov suigrač i u klubovima, zajedno su igrali za Santos (1966-1974) i New York Cosmos (1977-1980). Nakon završetka igračke karijere Carlos Alberto se bavio i trenerskim poslom te je s Flamengom osvojio naslov prvaka Brazila. Preminuo je od srčanog udara.
Momčad Chapecoensea
Nažalost, godinu je obilježila i velika tragedija u kojoj je poginulo 19 nogometaša brazilskog Chapecoensea. Putovali su u Kolumbiju, na finalnu utakmicu Copa Sudamericane, protiv Atletico Nationala, kad se avion srušio nedaleko zračne luke u Medellinu, navodno zbog nedostatka goriva. U padu zdrakoplova preživjela su samo trojica nogometaša. Momčad iz Medellina nije željela primiti trofej, a COMNEBOL je odlučio da trofej pripadne momčadi Chapecoensea.
Gordie Howe (88)
Poznat i pod nadimkom "Mr. Hockey", jedan je od najboljih hokejaša svih vremena. Za Detroit Red Wings igrao je 25 godina. Osvojio je četiri Stanley kupa i šest puta bio proglašen najboljim hokejašem lige.
Viktor Korčnoj (85)
Šahovski velemajstor Viktor Korčnoj smatra se najboljih igračem koji nikad nije bio svjetski prvak. Bio je jedan od najboljih sovjetskih šahista pre nego što je 1976. godine prebegao iz Sovjetskog Savza u Nizozemsku. Njegovi mečevi s bivšim svjetskim prvakom Anatolijem Karpovim privlačili su pozornost ne samo zbog šahovskog nadmetanja, već i zbog političkih konotacija.
Korčnoj je dva puta bezuspešno pokušavao da svrgne Karpova sa mesta svetskog šampiona. Zbog stila igre i namršetnog izraza lica imao je nadimak "Viktor Grozni". Bio je majstor završnice i sjajan u kontranapadu, a iako nije osvojio svjetski naslov, imao je pozitivan omjer s prvacima Mihailom Taljem Tigranom Petrosjanom i Borisom Spaskim.
Bill Johnson (55)
Bio je prvi američki skijaš sa zlatnom olimpijskom medaljom u spustu. Slavio je na Igrama u Sarajevu 1984. godine. Pokušao se vratiti skijanju i pripremiti za ZOI 2002. godine u Salt Lake Cityju, ali je na treningu u ožujku 2001. doživio nesreću u kojoj je pretrpio tešku ozljedu mozga. Stanje mu se pogoršalo nakon serije moždanih udara 2010. godine, ostao je prikovan za krevet, ovisan o tuđoj pomoći. Umro je u siječnju ove godine.
Arnold Palmer (87)
Jedan od najboljih golfera svih vremena i prva velika zvijezda ovog sporta. Zbog svoje izvrsnosti dobio je nadimak "The King". U karijeri je osvojio sedam "majora", najvećih golferskih turnira i upisao 62 pobjede na Touru.
Željko Čajkovski (91)
Dinamova legenda, "posljednji Mohikanac" iz slavne generacije: Arneri, Jurić Horvat, Pukšec, Jazbinšek, Pleše, Cimermančić, Kacian, Wölfl, Čajkovski, Benko, preminuo je u 92. godini u Münchenu. Karijeru je počeo u HAŠK-u, trebao zaigrati za Građanski koji se nakon rata rasformira da bi 1945. nastao Dinamo. Trebao je u klubu zaigrati sa svojim bratom Zlatkom Čajkovskim koji je otišao u beogradski Partizan.
Čajkovski je 1948. godine, iste godine u kojoj je s Dinamom osvojio prvi naslov državnoga prvak, s olimpijskom reprezentacijom osvojio srebrnu medalju na OI u Londonu. S Dinamom je osvojio i naslov 1954. godine, a Kup Jugoslavije 1951. godine. U Dinamu je proveo 11 godina. Godine 1956. preselio se u njemački Werder iz Bremena. Igračku je karijeru zaključio u Nürnbergu. Za reprezentaciju je od 1947. do 1951. godine, odigrao 19 utakmica postigavši 12 pogodaka. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1950. u Brazilu i pritom, u dvoboju protiv Meksika u skupini, postigao dva pogotka u pobjedi 4:1. U sastavu je bio i brat Zlatko.
Željko Smolek - Koka (64)
Jedan od najboljih zagrebačkih nogometaša svih vremena i legenda NK Zagreba za koji je odigrao čak 670 utakmica (od 1969. do 1984.) preminuo je ovog ljeta od alergijske reakcije na ubod ose. U klubu iz Kranjčevićeve bio je više od 35 goidna, kao igrač, trener i djelatnik. Bio je član talentirane generacije koja je izborila tadašnju prvu ligu igrajući na poziciji lijevog krila. Velike brzine, nezadrživog driblinga i dobrog centaršuta oduševljavao je domaću publiku.
