Tko je novi junak Bosne i Hercegovine? Htio ga je Dinamo i sad je ujedinio podijeljenu naciju

Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine remizirala je u petak u Torontu 1-1 s Kanadom, u 1. kolu skupine B Svjetskog nogometnog prvenstva, a pogodak za "Zmajeve" zabio je Jovo Lukić, napadač koji je zaigrao ispred slavnog Edina Džeke, kojeg je izbornik BiH Sergej Barbarez ostavio na klupi zbog ozljede. 

SJAJNA PARTIJA /

Zamijenio je Džeku i ispisao povijest: Ovo nije uspjelo niti jednom napadaču na SP

Bila je to 21. minuta na BMO Fieldu. Dvanaest godina čekanja Bosne i Hercegovine na povratak na najveću svjetsku pozornicu, nakon nastupa na SP-u u Brazilu 2014., saželo se u jedan trenutak, u jedan ubačaj iz kuta. Dok su milijuni navijača pred ekranima zadržavali dah, a tisuće njih na tribinama stvarale domaćinsku atmosferu, lopta je poletjela prema petercu.

U gužvi ispred kanadskog gola, jedan se čovjek izdigao iznad svih. Visok, snažan, odlučan. Jovo Lukić. Trzaj glavom bio je dovoljan da lopta završi u mreži i ispiše povijest. Njegov prvijenac u dresu reprezentacije postao je prvi pogodak "Zmajeva" na Svjetskom prvenstvu 2026., trenutak koji je 27-godišnjeg napadača iz Modriče preko noći pretvorio u nacionalnog junaka. No, put do tog zvjezdanog trenutka bio je posut trnjem, dokazivanjima i tihim radom daleko od svjetala velike pozornice.

Prvijenac na najvećoj pozornici

Akcija koja je dovela do vodstva BiH bila je primjer uigranosti i snalažljivosti. Ivan Bašić, veznjak Astane, izveo je korner s lijeve strane, a kapetan Sead Kolašinac sjajno je reagirao na prvoj vratnici i glavom prenio loptu u srce peterca. Tamo je, ispred neodlučnog vratara Maximea Crépeaua, najbrži i najspretniji bio upravo Lukić, koji je iz neposredne blizine samo skrenuo loptu u gol za neopisivo slavlje. Ipak, u prvim izjavama nakon utakmice pokazao je skromnost koja ga je krasila kroz cijelu karijeru.

"Da sam zamišljao svoj prvi gol na Svjetskom prvenstvu, ne bih mogao bolje. Ipak, nije ispalo onako kako sam želio. Radije bih da nisam zabio, a da smo pobijedili", iskreno je priznao Lukić, aludirajući na kasniji izjednačujući pogodak Cylea Larina koji je Kanadi donio povijesni, prvi bod na svjetskim prvenstvima.

SVE NA JEDNOM MJESTU /

Veliki vodič o SP-u 2026: Raspored i satnice svih utakmica

Unatoč žaljenju za ispuštenom pobjedom, bod protiv domaćina bio je ogroman zalog za budućnost, a atmosfera koju su stvorili navijači u Torontu dala je igračima dodatnu snagu.

"Nemam riječi kojima ovo mogu opisati. Kao da smo igrali u Bosni, od srca im hvala", poručio je Lukić, čiji je pogodak odjeknuo daleko izvan granica Kanade. Bio je to gol koji je potvrdio ispravnost odluke izbornika Sergeja Barbareza, ali i nagrada za igrača koji nikada nije odustajao.

Od Modriče do rumunjskog trona

Jovo Lukić rođen je 28. studenog 1998. godine u Šapcu, no njegovi korijeni i obitelj čvrsto su vezani za Modriču u Bosni i Hercegovini. Nogomet mu je u krvi. Njegov otac Mitar također je bio profesionalni nogometaš, lokalna legenda u klubovima poput Mačve iz Šapca. Upravo je u Modriči, gdje ga je otac i trenirao, Jovo napravio prve nogometne korake.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Profesionalnu karijeru započeo je u Slogi iz Doboja, a zatim ga je put vodio preko Krupe i Zvijezde iz Gradačca. Iako je rano pokazao talent, potpunu afirmaciju u Premijer ligi BiH doživio je u dresu banjalučkog Borca. Tamo je proveo četiri godine, odigrao 135 utakmica i postigao 38 golova, osvojivši pritom dvije titule prvaka države i etabliravši se kao jedan od najboljih napadača u ligi.

Nakon dominacije u domaćem prvenstvu, uslijedio je iskorak u inozemstvo. Prva stanica bila je rumunjska Universitatea Craiova, no period prilagodbe bio je težak. Kako je kasnije rekao Mihai Stoica, čelnik rivalskog FCSB-a, "u Craiovi nisu znali što će s njim". To je prilično nevjerojatna stvar, zbog svega što se poslije dogodilo... 

Jer, prelazak u Universitatea Cluj u ljeto 2025. godine pokazao se kao potez karijere. Lukić je doslovno eksplodirao. U sezoni 2025./26. postigao je 18 golova u 32 ligaške utakmice, postavši najbolji strijelac prvenstva. Ukupno je u svim natjecanjima zabio 20 golova uz tri asistencije, što mu je donijelo i službeno priznanje za najboljeg igrača lige te mjesto u idealnoj momčadi sezone. Njegov trener, Cristiano Bergodi, nije štedio pohvale:

"On je masivan igrač, ima tehniku, ima udarac, ima sve što mu je potrebno za sjajnu karijeru."

Raskrižje karijere i nevjerojatan rast vrijednosti

Malo je poznato da je Lukićeva karijera mogla otići u potpuno drugačijem smjeru. U zimu 2020. godine, dok je briljirao u Borcu, bio je ponuđen beogradskom Partizanu, koji je tražio rješenje u napadu zbog problema s ozljedama tadašnjeg pojačanja. Ipak, beogradski klub je procijenio da u svojim redovima već ima igrača sličnih karakteristika i odustao je od transfera. U isto vrijeme, za njegove usluge zanimali su se, prema pisanju Telegrafa i zagrebački Dinamo te belgijski Anderlecht, no Lukić je ostao u Banjoj Luci. Ta je odluka, pokazalo se, bila ispravna. Nastavio je s razvojem, a njegov prelazak u Rumunjsku i igre u Cluju katapultirale su ga na nogometnom tržištu.

Njegov rast tržišne vrijednosti, prema specijaliziranom portalu Transfermarkt, najbolje oslikava njegov napredak. Kada je stigao u Cluj, procijenjen je na skromnih 500.000 eura. Do kraja godine cijena mu je skočila na 900.000, a u ožujku je već vrijedio 1,5 milijuna eura. Uoči Svjetskog prvenstva, njegova je vrijednost dosegnula 2,2 milijuna eura, što je više nego četverostruki rast u samo godinu dana. Zbog sjajnih igara, interes turskog Bešiktaša natjerao je upravu Cluja na brzu reakciju te su mu produžili ugovor do ljeta 2029. godine, osiguravši tako i pozamašnu odštetu u budućnosti.

Barbarezov 'sidraš' koji je čekao svoju priliku

Fantastične igre u klubu nisu mogle promaći izborniku Sergeju Barbarezu. Iako je za seniorsku reprezentaciju debitirao još 2021. u prijateljskom susretu protiv SAD-a, povratak pod Barbarezovim vodstvom imao je posebnu težinu. Izbornik ga je pozvao za ključne utakmice doigravanja protiv Walesa i Italije, no nesretna ozljeda ruke spriječila ga je da tada nastupi. Ipak, sam poziv bio je jasan znak da se na njega ozbiljno računa. Svojom visinom od gotovo dva metra, snagom u duelu i opasnošću u skoku, Lukić je profil napadača koji reprezentaciji nudi drugačiju dimenziju, pogotovo protiv čvrstih i povučenih obrana. Njegova dominacija u zračnim duelima protiv Kanade, gdje je dobio svaki skok, to je i potvrdila.

Odluka Barbareza da ga uvrsti u početnu postavu protiv Kanade, a da na klupi ostavi legendu poput Edina Džeke, bila je hrabra i za mnoge iznenađujuća. No, bio je to potez koji je pokazao izbornikovu viziju, dati priliku igračima u najboljoj formi. Lukić je to povjerenje opravdao na najbolji mogući način.

"Svatko tko je ovdje ima svoj zadatak, za svakoga imamo ideju i oni su svi tu s razlogom. Super je kad netko od njih na ovakav način to vrati na terenu. On je napadač, dao je gol, on od toga živi", komentirao je Barbarez nakon utakmice.

Priča o Jovi Lukiću nije samo priča o jednom golu i jednoj iskorištenoj šansi. To je priča o ustrajnosti, vjeri u vlastite mogućnosti i dokaz da se naporan rad uvijek isplati i da ništa nije teško niti nemoguće, samo ako se nešto stvarno želi.

Od terena u Doboju i Gradačcu, preko titula s Borcem iz Banja Luke, pa do statusa kralja strijelaca u Rumunjskoj, svaki je korak bio priprema za onaj najveći. Trenutak kada će na Svjetskom prvenstvu obradovati cijelu naciju koja je duboko podijeljena političkim podijelama. Gol Kanadi bio je kruna njegovog dosadašnjeg puta, ali i jasan pokazatelj da je ovo tek početak. Bosna i Hercegovina u njemu je dobila novu snagu u napadu, skromnog heroja čije vrijeme tek dolazi.