U četvrtom nastavku podcasta Rukometne legende by SuperSport s Markom Vargekom ugostili smo istinskog velikana rukometa, Slavka Golužu. Kao igrač igrao je na poziciji srednjeg vanjskog, a tijekom bogate karijere trenirao je u nizu europskih klubova kao što su Badel 1862 Zagreb, njemački Tus Nettelstedt, Lubecke, francuski Paris St. Germain te mađarski Fotex Veszprem.
Za hrvatsku reprezentaciju igrao je gotovo 10 godina, tijekom kojih je osvojio dvije zlatne medalje na Olimpijskim igrama, jednu u Atlanti 1996. i jednu u Ateni 2004. godine. Osvojio je nekoliko srebrnih i brončanih medalja na europskim i svjetskim prvenstvima, a nakon završetka igračke karijere, odmah se uhvatio one ništa manje zahtjevne - trenerske.
Te iste 2006. godine postao je pomoćni trener hrvatske rukometne reprezentacije kada je izbornik bio Lino Červar, a 2010. godine, nakon odlaska Line Červara, Slavko Goluža preuzeo je funkciju izbornika.
"Europsko prvenstvo 2012. godine u Srbiji, bronca. To ljeto, Olimpijske igre u Londonu, bronca. Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj, bronca. Sve tri bronce iste godine. Tada se govorilo da je Hrvatska mogla napraviti bolji rezultat iz čega se moglo zaključiti da su te bronce u hrvatskoj javnosti podcijenjene. Je li vas to smetalo?", zanimalo je Vargeka.
"Meni to uopće ne smeta. Meni je čast, ja sam presretan što sam bio na čelu reprezentacije, što sam bio izbornik tih momaka. Ne bih ništa napravio da nije bilo njih. Oni su sproveli moje ideje", odgovorio je Goluža.
Igrači su ti koji su podnijeli najveći teret
"Ponosan sam na sve što sam napravio kao izbornik. Igrači su ti koji su najvažniji i koji su podnijeli najveći teret i sproveli su neke ideje, moju viziju tadašnjeg rukometa", bio je rezolutan Goluža. "Kako vrijeme odmiče, sve sam više ponosan", istaknuo je.
Ipak, Goluža se u razgovoru s Markom Vargekom dotaknuo nekih detalja sa velikih sportskih natjecanja o kojima mnogo ljudi ne razmišlja, a mogu donijeti prevagu i znatno utjecati na ishod i ostvarene rezultate. Jedan od primjera su upravo Olimpijske igre u Londonu.
"Žao mi je zbog Londona, što nitko nije razumio da smo mi sve utakmice igrali u jutarnjim satima. I kada je došlo polufinale, igrali smo tek navečer u 22 sata. Znači, totalno se promijeni bioritam… Moram reći da sam za neke stvari i ja kriv. Kriv sam što nisam takav. Poslije četvrtfinala, možda sam trebao izaći u medije pa početi plakati i kukati…", prepričao je naš nekadašnji izbornik.
"Da nemam igrača, da su povrijeđeni. Igrači su bili 'izraubani' poslije Tunisa. Onakovi startovi na Duvnjaku, na Lacu, na Igoru, na Čupiću… To je bila jedna pogibeljna utakmica u kojoj Tunis nije išao na to da nas pobijedi nego da nas ozlijedi, da ne možemo igrati protiv Francuza. Zna se jako dobro tko je bio izbornik Tunisa. Žao mi je tog polufinala jer se sve promijenilo… U 48 sati se teško adaptirati na takvo vrijeme igranja. Ali momci su smogli snage. Srce je proradilo i mi smo donijeli tu medalju", s ponosom je istaknuo Goluža.
'Izbornik Danske mi je rekao da ga nitko nikad u trenerskoj karijeri nije toliko ponizio'
"Mnogi kažu da je Hrvatska na tim Olimpijskim igrama igrala najljepši rukomet", podsjetio je Vargek. "Ja sam, kada sam postao izbornik, u tom trenutku imao svoje pomoćnike, dva izvanredna stručnjaka, Željka Babića i Marija Tomljanovića. Rekao sam - samo da nam je Srbiju preživjeti i da dođu pripreme za London. I da sprovedemo naše zamisli, našu viziju, kakav rukomet želimo igrati. Napravili smo jako dobre pripreme", objasnio je.
"I ono što ću sada možda prvi puta reći. Najveći kompliment sam dobio od gospodina Wilbecka, izbornika danske reprezentacije. Čovjek se dignuo na press konferenciji, došao ispred mene i rekao da ga nitko nikad u trenerskoj karijeri nije toliko ponizio u svim elementima. I naklonio mi se. Nisam mogao vjerovati. Lijepo je to, ali ja opet sve zasluge pripisujem svojim igračima jer su oni sve te zamisli morali provesti", prisjetio se Goluža.
'Takve stvari sam naučio od Line. Nisam imao drugu metodu'
Kako je motivirao momčad u teškim trenucima velikih natjecanja, pitao je Vargek. "Ja kada bi vam pričao, vi meni ne biste vjerovali. Željko Babić mi je došao u sobu i rekao: Pajdo, nije dobra situacija. Mrtvi smo, nema ih. Rekao sam mu: ajde dolje. Sad ću zakasniti, sad ću ja napraviti neki show. Moramo nešto napraviti…", pričao je.
"Lupio sam šakom o stol i rekao: za par mjeseci je Olimpijada. Jedini koji je siguran za Olimpijadu sam ja. Mogu izgubiti 10 razlike. Ne ostavimo li srce na parketu, odmah vam mogu reći tko neće nastupati. Moram odmah reći da sam takve stvari naučio od Line", ispričao je kroz smijeh. "Nisam imao drugu metodu nego ih na taj način isprovocirati. Jesu li me u tom trenutku mrzili - jesu. Ali hvala Bogu, oni su odreagirali, mi smo pobijedili i uzeli medalju. Poslije smo se grlili, ljubili… Jako je teška bila ta sezona za mene", prisjetio se Goluža.
Prvu epizodu specijala Rukometne legende by SuperSport s Markom Vargekom u kojem je gostovao Mirza Džomba možete pogledati ovdje, epizoda u kojoj smo se družili s Vladom Šolom dostupna je ovdje, a epizodu u kojoj je gost bio Igor Vori možete pogledati na linku.
Svjetsko rukometno prvenstvo od 14. siječnja na RTL-u i platformi Voyo!
Sadržaj nastao u suradnji RTL kreativnog native tima i SuperSporta.
