Rukometne legende ne bi bili potpune bez Igora Vorija, jednog od najboljih pivota kojih je Hrvatska ikada imala, bivši kapetan hrvatske rukometne reprezentacije, dobri div domaćeg rukometa i odnedavno član EHF-ove Kuće slavnih Europskog rukometa u Beču.
U trećem nastavku podcasta Rukometne legende by Supersport s Markom Vargekom, Igor Vori se prisjetio svojih početaka, uzora iz mladosti, trenutaka koji su mu obilježili karijeru, ali i nekih situacija koje je doživio kao član hrvatske rukometne reprezentacije.
Energičan, ambiciozan i istinski lider, Igor Vori iza sebe ima više od dvjesto odigranih utakmica za reprezentaciju. U gotovo dvadeset godina reprezentativne karijere osvojio je brojne medalje, među kojima je zlato na SP u Portugalu 2003. i na Olimpijskim igrama u Ateni godinu kasnije te nekoliko srebrnih i brončanih medalja na europskim i svjetskim natjecanjima.
Kako se Vori zaljubio u rukomet, zanimalo je našeg urednika i voditelja Sporta te autora podcasta, Marka Vargeka. "Generacija '96. godine, poslije Atlante (kada je hrvatska reprezentacija osvojila zlato na Olimpijskim igrama u Atlanti). Počeo sam ja nešto ranije, ali to je sve bilo onako, školski. Ali '96. poslije Atlante svi smo se zarazili rukometom. Svi su bili Ćavari, Jovići, Saračevići… Svi smo mi htjeli biti oni", prisjetio se Vori nostalgično svojih početaka.
Kakav je Igor Vori kao trener? 'To neka drugi sude'
Nakon završetka igračke karijere, Vori se posvetio drugom pozivu - onom trenerskom. Koliko je to različit posao od igračkog, pitao ga je Marko Vargek, na što je Vori odgovorio da je riječ o potpuno drugačijem pozivu.
"Rekao sam, kada sam završio karijeru, da trener nikada neću biti. Međutim, rekao sam ja puno toga… Tu si i psiholog, tu si i trener, tu si mama i tata, tu si i doktor, tu si i video analitičar, tu si i strog i dobar, dobar i teta uz vrtiću… Sve moraš biti. Sve su to još mladi dečki koji još uvijek uče", kazao je.
"Kakav sam kao trener? To neka drugi sude. S igračima pokušavam, prije svega, biti autoritet. Želim ih odgojiti kao ljude jer ja imam jako mladu momčad. Želim ih odgojiti kao ljude, a onda i kao sportaše. I da oni sebi nađu svoj put. Ali da ja mogu, jednog dana kada ih budem gledao, da mogu reći sebi - jedan dio puta sam im ja pokazao, raskrčio…", ispričao je Vori između ostalog.
Igor Vori je za Linu Červara često isticao da mu je rukometni otac pa se odnos između njih dvojice nametnuo kao tema razgovora. "Kad sam mislio prestati igrati rukomet, doslovno me skupio na parkingu. Skupio me, vratio. Puno sam naučio od njega. Što trenerski, kroz nekakvo vođenje, kroz razmišljanje, što kroz nekakvu percepciju sporta, općenito…", ispričao je sa sjetom.
'Učim od svakoga. Ali na kraju želim biti svoj'
"Da se razumijemo. I on je čovjek od krvi i mesa, ima i on mana. Ali i te mane, i to učiš da ih ne ponavljaš. Ali ima puno vrlina. I to pokušavam primijeniti. Koliko uspješno… Učim od svih, od svakoga. Ali na kraju želim biti svoj. I gdje će me to dovesti, to nemam pojma. Ne znam. Pokušavam biti svoj", kazao je Vori.
Igor Vori je ispričao i kako se odlučio napustiti FC Barcelonu i vratiti se doma u RK Zagreb. "Ja sam valjda jedini igrač koji je odbio sedam godina ugodnog života Barcelone. Ja sam imao tri godine ugovor i ponudu na još četiri godine. Međutim, kao mlad… Moja glava je bila malo čudna, 24, 25 godina… Ja sam sebi zacrtao da moram igrati. Cijelo vrijeme. A to baš ne ide tako u takvom klubu", objasnio je.
"Oni su imali princip 15/15 minuta. Bez obzira na sve. Igraš 15 minuta, kako god da si igrao i što god da si radio na terenu. To meni nije baš pasalo jer sam vidio da stojim. Makar sam ja igrao obranu cijelo vrijeme… Nije mi se to sviđalo. Tražio sam nešto drugo. Vidio sam da više ne napredujem. Htio sam ići u Bundesligu", dodao je Vori.
"Ostao sam još godinu dana, trebao sam ići u Kiele, no tu je negdje puklo. Kada smo sve dogovorili, utanačili, čekao se na potpis. Nema. Sad, oni su mi rekli da je Barcelona tražila nešto više love. Što je bilo, nemam pojma. Ali ja neću ostati u Barceloni, to je definitivno. I sjećam se kao danas, pola 12, ponoć… zove me Masip koji je u tom trenutku bio glavni za rukomet. Uglavnom, zvao me na sastanak. Tada sam dobio ponudu za još četiri godine. Bilo smo na top večeri, sve super, plaža, zvjezdice... Rekao sam mu: 'Ma prijatelju moj, sve je to super. Ali ja idem, odlučio sam. Borit ću se rukama i nogama da odem'", prisjetio se.
Koja je tajna uspjeha zlatne generacije rukometaša?
"Zagreb je u tom trenutku radio na povratku svih igrača. Bio je Džomba, Špoljarić… spremala se momčad za osvajanje Lige prvaka. I iako sam rekao da se kući ne vraćam, međutim, tako to ide… Svi su oni potpisali… Dobra ekipa, dobar projekt i vratio sam se doma. Nije dugo trajalo, dvije godine. Nakon toga sam otišao u Njemačku," kazao je Vori.
Marko Vargek se u razgovoru s Vorijem prisjetio i nekih nezaboravnih trenutaka proživljenih s hrvatskom rukometnom reprezentacijom. Koja je tajna uspjeha te zlatne rukometne generacije? "Mi smo stvarno bili kao braća. Svaki je znao koji je njegov dio posla i toga se držao i nije čarobirao previše. To se prenijelo na niz godina u kojima su se stvarali dobri rezultati", zaključio je.
"Priča se za tu vašu generaciju da ste bili mangupi, barabe… U pozitivnom smislu. Je li to nešto što nedostaje mlađim generacijama", zanimalo je Vargeka.
"Mi smo odrastali uz neke starije, neke metode koje se meni nisu sviđale. Da ja dođem na prvi trening prve momčadi, skinem se, vratim se u svlačionicu i nema mi stvari. Gdje su stvari? Stvari su mi u WC-u kod pisoara. Danas da to napraviš…. To je nekada bilo normalno", objašnjava.
"Mi smo bili barabe. To da. Ali bili smo čvrsto na zemlji. Ponizni. Jako ponizni. I znali smo kad možemo, a kad ne možemo. To je bilo bitno. Kad si nas pustio, bilo je gadno, ali kad se radilo, onda se stvarno radilo…", prisjetio se.
Kako je bilo igrati u najvećim europskim klubovima, koliko se situacija u rukometu promijenila u odnosu na vrijeme kada je Vori dominirao sportskim terenom, a s kakvim se sve izazovima suočavao tijekom svoje duge i uspješne karijere, saznajte u podcastu Rukometne legende by SuperSport s Markom Vargekom.
Prvu epizodu specijala Rukometne legende by SuperSport s Markom Vargekom u kojem je gostovao Mirza Džomba možete pogledati ovdje, a epizoda u kojoj nam se pridružio Vlado Šola dostupna je ovdje.
Svjetsko rukometno prvenstvo od 14. siječnja na RTL-u i platformi Voyo!
Sadržaj nastao u suradnji RTL kreativnog native tima i SuperSporta.
