On je jedan od onih rukometaša, sportaša, za kojeg govore kako je tijekom mlađih selekcija radio duplo više nego ostali. Te radne navike ostale su mu i sad kad je senior, jedan od najboljih na svijetu, što ga je dovelo i do toga da 2017. godine bude izabran, prema izboru navijača i posjetitelja službene stranice Europskog rukometnog saveza (EHF), za najboljeg igrača Europe.
BARCELONA, SPAIN - FEBRUARY 29: .Luka Cindric of FC Barcelona in action with Jonas Kallman of MOL-Pick Szeged during EHF Velux Champions League match between FC Barcelona and MOL-Pick Szeged at Palau Blaugrana on February 29, 2020 in Barcelona, Spain. (Photo by DAX/ESPA-Images),Image: 502101998, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
LUKA CINDRIĆ ZA NET.HR: ‘Moramo biti oprezni protiv Srbije unatoč njihovim porazima, oni nemaju što izgubiti’
Prvo nogometaš, a potom izvanserijski rukometaš kojem svojedobno nitko nije predviđao veliku karijeru jer ima samo 182 cm, po nekima premalo za vanjskog igrača, pa su ga gledali i kroz prizmu toga. No, danas ima 4-godišnji ugovor s Barcelonom, najboljim rukometnim klubom svih vremena s 9 naslova prvaka Europe. Luka Cindrić (27) je, uz Domagoja Duvnjaka, nešto najbolje što hrvatski rukomet ima. Da, izgled ponekad stvarno vara...
Na odmoru u Ogulinu
Zatekli smo ga u njegovom Ogulinu, gdje s obitelji puni baterije za novu sezonu. No, varate se ako mislite da odmara. Takav ultimativni sportaš nema mira, pa i kad je u fazi odmora on trenira. Nogomet, tenis, košarka.... Tako svejedno. Samo da je sport i druženje s dragim ljudima. Nije nam se odmah javio jer je, pogađate, trenirao. Javio nam se poslije i razgovor je mogao početi.
NET.HR: Kako Luka Cindrić provodi dane u Ogulinu sad kad je na odmoru? Vidimo da i na ljetnim praznicima trenirate...
CINDRIĆ: Da, uvijek se trenira. Jednostavno sam naviknuo na to. Dva dana ne treniram pa se osjećam nekako loše, tromo. Uvijek sam u nekim aktivnostima. Obožavam sport i uvijek nešto treniram, tenis, košarka, nogomet. Volim to, volim se malo odmoriti od rukoeta, to dobro dođe, podružit se na sportski način s društvom. Ovdje sam još jedan kratki period, još nekih dva tjedna, pa se vraćam i kreću pripreme. Tako da uživam s obitelji. Krećemo u Barceloni s pripremama 31. srpnja. Iskreno, ne znam još kad sezona počinje, mislim tamo početkom rujna. Ali, to ništa nije službeno. No, mislim od 3. do 5. rujna kreće nova sezone.
NET.HR: Vi i vaša partnerica Lara Stipetić postali ste su usred karantene zbog pandemije koronavirusa u Barceloni ponosni roditelji djevojčice Alise. To je najveći izazov u vašem životu, veći i od sportskih. Kako se snalazite u ulozi oca?
CINDRIĆ: Je, lijepo je u svakom slučaju. Jedan poseban osjećaj. Generalno, ne volim baš previše pričati o svom privatnom životu, tako da bi to nekako zadržao za sebe, ako se ne ljutite. Ali lijepo je u svakom slučaju.
NET.HR: Barcelona je ove sezone već osvojila šest titula jer je prethodno došla do pehara Svjetskog klupskog prvaka, Kupa kralja, Kupa ASOBAL, Španjolskog superkupa i Superkupa Katalonije. Igrate u velikoj momčadi, uistinu velikoj... Prva sezona i već toliko osvojenih trofeja, ali isto tako i naprasno prekinuta zbog pandemije koronavirusa. Prvenstvo je prekinuto 14. ožujka, a 11 kola prije kraja bili ste vodeći sa 38 bodova, pet više od Ademar Leóna i osam više od Logroña La Rioje. Kao i svatko, ni vi niste htjeli na takav način osvojiti naslov prvaka države, za zelenim stolom?
CINDRIĆ: Pa je, svima nam je teško pala ta čitava situacija oko toga. No, treba izvući pouku. Najteže u svemu tome je bilo zadržati formu. Nitko nije znao koliko će to trajati, hoćemo li se vraćati igrati, nećemo...Bilo je jako teško psihički to sve izdržati jer smo trenirali kod kuće. Bili smo zatvoreni u četiri zida kao i svi. No dobro, to je hvala Bogu iza nas. Na kraju krajeva, barem smo se odmorili i to je bio dobar potez što je sezona prekinuta u trenutku kakav je i bio glede stanja na ljestvici. Osvojili smo prvenstvo, ali to je na kraju svega najmanje bitno. Najbitnije je da sačuvamo zdravlje, tako da ne pridonosimo previše pozornosti tom trofeju prvenstva Španjolske. Jer, to je nekako manje bitno nakon čitave ove priče na kraju sezone. Međutim, mislim da protekla sezona za nas može biti uspješna, taj period koji je trajao. No, ostaje žal za tom borbom za Final Four i za taj trofej. Sve se to pomaknulo za sljedeću sezonu i sad nam je malo natrpan raspored, ali što se tu može. Što je, tu je.
NET.HR: Bili ste u karanteni više od 60 dana, zatvoreni u 4 zida. Zadnjih dva tjedna karantene u toj zemlji smjeli ste trčati po ulici, no povratak u dvoranu nije vam bio dopušten. Kako je to izgledalo za vrijeme korone, kako su vam tekli dani, što ste radili?
CINDRIĆ: Iskreno, ne znam sad točno koliko sam bio u karanteni, ali da, više od 60 dana. Puno, jako puno... U početku je to bilo kao bit ćemo u karanteni pet, šest dana, pa onda kad je to sve krenulo s pandemijom koronavirusa u Španjolskoj bili smo doslovno zatočenici tog virusa. Nigdje nismo smjeli izlaziti, čak nismo mogli trčati oko kuće, stana, gdje već živiš. Bile su dosta stroge mjere u Španjolskoj što se toga tiče.
NET.HR: U jednom trenutku Španjolska je bila najveće žarište zaraze u Europi. Veće i od Italije. Imala je najveći broj zaraženih i stopu rasta novooboljelih, a i smrtnost je bila velika...
CINDRIĆ: Da vam budem iskren, nisam baš ni gledao, ni pratio broj zaraženih. Imali smo naputke od kluba i taj program po kojem smo trebali trenirati od kuće. A ovo što smo i izlazili od kuće, to je bilo samo u trgovinu i tako to. Znači nužne potrebe... Trenirali smo kod kuće i to je bio, ono, baš šok. Psihički je teško bilo za nas jer smo naviknuli na jedan dugogodišnji režim rada, života, ma svega... Ovako kad si bio u kući non stop, zatvoren, ne znaš što će biti... Bilo je to dosta stresno, teško za izdržati. Ali kao što sam već rekao, najbitnije je da smo sačuvali naše zdravlje. Sve se da izdržati. Samo da se to više ne ponovi.
Smanjenje plaća u Barceloni zbog koronakrize
NET.HR: Iz Španjolske su dolazile informacije kako su predsjednik Josep Maria Bartomeu i klub odlučili smanjiti plaće nogometašima, košarkašima, rukometašima te ostalim sportašima i zaposlenicima sportskog društva Barcelona i do 70%, te kako će klub na konto toga uštediti 16 milijuna eura mjesečno. Hoće li se primanja vratiti na staro? Nogomet se vratio aktivnostima, vratit će se i rukomet...
CINDRIĆ: Iskreno, ne znam. Nisam baš to previše gledao ni pratio. Dobivali smo obavijesti. Na početku sezone ćemo imati sastanak glede toga svega, tako da ćemo znati više. Mi ne možemo puno utjecati na tu odluku kluba, odnosno čitave države. Mislim da je država donijela zakon da u to doba korone, kompanije, klubovi, sportska društva, imaju pravo na smanjenje plaća 30 do 70%, ako se ne varam. No, nemojte me uzeti za riječ. To je bila ta neka priča, tako da ne znam niti sam pratio. Vidjet ćemo kad krene što će sve biti.
NET.HR: U karijeri si igrao u jakim klubovima. Metalurg, Vardar, Kielce. No, Barcelona je vjerojatno priča za sebe. Kako je igrati u takvom klubu i nositi dres velikana koji je više od običnog kluba, te pritom imati status takve rukometne zvijezde kakav vi imate?
CINDRIĆ: Na samom početku, kad sam došao na potpisivanje ugovora, osjetila se ta neka sportska pozitivna vibra unutar čitave organizacije, ta povezanost nogometa, rukometa, košarke, svih sportova unutar sportskog društva Barcelona. To je najveća prednost toga svega, svi smo jedno, igrači se prate, velika je briga za nas sve koji igramo za Barcelonu. Sve je na vrhunskom nivou. Nemaš razloga brinuti o ničemu. Na tebi je samo da treniraš, igraš, uživaš. Uz to sve, grad je prekrasan, lijepo je vrijeme. Da, Barcelona je baš više od kluba. To nije samo fraza nego je realnost. Tek sam ovdje godinu dana tu, ali sam se prilagodio. Dečki su odlični, trener i čitav stručni stožer, čitav taj tim ljudi kojih ima, pa rekao bi možda čak i više od igrača. Sa svih strana je pokriveno sve u klubu. Nemaš brigu za ništa. Tvoje je samo da treniraš i daješ sve od sebe.
BARCELONA, SPAIN - FEBRUARY 29: .Luka Cindric of FC Barcelona in action with Jonas Kallman of MOL-Pick Szeged during EHF Velux Champions League match between FC Barcelona and MOL-Pick Szeged at Palau Blaugrana on February 29, 2020 in Barcelona, Spain. (Photo by DAX/ESPA-Images),Image: 502101986, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
NET.HR: Igrači poput vas su stvarno rijetki. Netko uvijek iskoči zbog nečeg u karijeri, a vi ste iskočili svojim zalaganjem. Posebno je to bilo vidljivo u mlađim selekcijama Ogulina, kad ste tek postajali rukometaš. Dobili ste kasnije etiketu nasljednika jednog Ivana Balića i Domagoja Duvnjaka u reprezentaciji Hrvatske.
CINDRIĆ: Hvala vam na tome. Je, u početku sam počeo s nogometom, pa sam malo kasnije krenuo s rukometom. Nije mi to predstavljalo neki problem. U tim mlađim selekcijama u Ogulinu naporno sam radio. Otac mi je bio trener kad sam započeo svoj rukometni put. Puno sam s njim individualno radio. Uvijek me to tjeralo da ostanem poslije treninga i dodatno radim. Zavolio sam taj sport, nije mi bio problem ni dva, tri sata duže ostati šutirati, trčati, bilo što... Generalno, moj život se svodi na sport. Završio bi trening i išao bi poslije na nogomet, košarku, tenis, bilo što. Čitav dan meni je lopta bila u rukama. No, rukomet mi je posebno legao. Nisam imao priliku nigdje igrati u školskim danima. Obično je to nogomet, obično je to košarka, neki sport koji možeš igrati na vanjskim igralištima. Rukomet nisam imao prilike. I onda kad sam počeo ga igrati, baš sam ga zavolio. I onda kroz taj neki period od tri, četiri, pet godina mog igranja u Ogulinu, pa poslije u Senju, mislim da je moja najveća prednost što sam u svojoj karijeri išao stepenicu po stepenicu, iz Ogulina u Senj, iz Senja u Karlovac, iz Karlovca u Metalurg, Vardar itd... Nisam imao situaciju da sam odmah otišao u, primjerice, Zagreb, u takav jedan jaki klub Išao sam ligu po ligu, rastao kao igrač. Tako da... Smatram da je, pogotovo za mlade igrače, bitno da se razvija, da igra... Nije bitno da su u nekom jakom klubu, bitnije je da igraš, da imaš minutažu, da napreduješ iz utakmice u utakmicu. Tako da eto, imao sam tu sreću, uz oca koji je stvarno bio uz mene čitavo vrijeme i vodio me tim nekim pravim putem, uz naravno svoj trud i rad, sam nekako i uspio. Bez toga rijetko tko može uspjeti.
NET.HR: Koji je bio prijelomni trenutak, kad vam je karijera krenula uzlaznom putanjom?
CINDRIĆ: Moj dolazak u Vardar. Najteži period moje karijere mi je bio kad sam bio na sudu s Metalurgom, jer mi nisu htjeli dati ispisnicu. Bila je tad loša atmosfera, situacija. Klub se raspadao, plaće nisu bile isplaćivane po četiri, pet mjeseci... Svi igrači su dobili ispisnicu, ja ju jedini nisam dobio, iskreno ne znam iz kojeg razloga. Uz to, tražili su za mene ali nisu me plaćali. I onda pola godine nisam imao klub. To mi je bio jako stresan period. Nakon toga sam prešao u Vardar i tada se pojavila još veća ta jedna želja, inat... Naravno, poklopio se i super trener Raul Gonzales, uz kojeg sam napredovao nekako i najviše.
NET.HR: Kad smo kod makedonskih klubova, Zlatko Zlaja Horvat od iduće sezone igrat će upravo u Metalurgu. Jeste li se s njim čuli, dali mu koji savjet?
CINDRIĆ: Nismo se čuli. Mislim da je on dovoljno iskusan, ima dosta godina i naravno utakmica u nogama da sam odluči o tome. Često smo u kontaktu, ali za ovo se nismo čuli. No, nije me ni imao potrebu zvati. Igra u SEHA ligi, upoznat je sa svime. Svi znaju tko je Zlaja i kakav je igrač, kao i što on zna sve o tome. Nema tu nekih nepoznanica.
'Tu noć u Koelnu nisam mogao spavati zbog uzbuđenja'
NET.HR: Najveći uspjeh u karijeri? Ajde da pogodimo, onaj pobjednički gol u polufinalu Final Foura Lige prvaka u dresu Vardara u Kölnu, 3. lipnja 2017. godine upravo Barceloni, dvije sekunde prije kraja susreta za pobjedu 26:25? Na kraju ste i postali prvakom Europe pobijedivši u finalu PSG, po prvi put u klupskoj povijesti.
CINDRIĆ: Da, tu sam ostvario svoje snove. Uvijek sam zamišljao kad sam bio klinac sebe kako zabijam pobjednički gol u zadnjim sekundama važne utakmice. Takvi snovi te guraju naprijed, želiš ih ostvariti... Pazite, zabijem još i Barceloni, svom omiljenom klubu. Bilo je to nešto neopisivo. Tu večer nisam mogao spavati od uzbuđenja, svega... To je bilo nešto što se dogodi valjda jednom u životu.
Vardar's Luka Cindric celebrates the 26-25 victory against Barcelona during Handball EHF Champions League Final Four semi final match between HC Vardar and FC Barcelona Lassa in Cologne, western Germany, on June 3, 2017.,Image: 334709371, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Vardar's Stojanche Soilov, Alex Dujshebaev Dovichevaeva, Luka Cindric and Ivan Cupic (L-R) celebrate the 26-25 victory against Barcelona during Handball EHF Champions League Final Four semi final match between HC Vardar and FC Barcelona Lassa in Cologne, western Germany, on June 3, 2017.,Image: 334709441, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
Vardar's Luka Cindric and Ivan Cupic (R) celebrate the 26-25 during Handball EHF Champions League Final Four semi final match between HC Vardar and FC Barcelona Lassa in Cologne, western Germany, on June 3, 2017.,Image: 334709489, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
NET.HR: Kad ste došli u Barcelonu, jesu li vam to spomenuli, rekli 'joj Luka, zašto baš nama, zašto si nam to napravio'?
CINDRIĆ: Haha, bilo je pošalica s njihove strane. U šali je bilo svega, naravno, ali samo u šali. I dan danas me oni malo zezaju zbog toga, ja njih zbog našeg izgubljenog finala na Euru ove godine, i tako to... Sve je to jedna sportska pozitivna šala.
NET.HR: Kad smo kod tog finala, ostaje žal što niste mogli igrati zbog ozljede. Vjerujemo da bi priča bila drugačija...
CINDRIĆ: Mislim da je to svejedno veliki uspjeh za nas. Baš smo se posložili. Čitava je momčad disala kao jedno. Iz utakmice u utakmicu smo se svi dizali, i ja, svi ostali. Kliknuli smo, jedan za drugog smo ginuli, i to je bila naša najjača snaga. Imao sam, nažalost, taj peh da sam se ozlijedio i da nisam mogao igrati ni u polufinalu protiv Norveške. Španjolci, realno, nikad nisu bili zreliji za pobijediti. Ali, nažalost dečki su se protiv Norvežana istrošili. Nisu imali taj zadnji atom snage za izvući tih zadnjih 15. 20 minuta, kad se utakmica protiv Španjolske lomila. Što je, tu je. Nećemo gledati unazad. Trebamo gledati u budućnost i na oni na što možemo utjecati. Na ono što ne možemo, nema smisla trošiti živce i energiju. Momčad će se donekle zadržati ista i ako Bog da ostvariti plasman na OI. Tamo možemo do jako dobrog rezultata.
NET.HR: Da li kod vrhunskih igrača poput tebe uopće ima mjesta za napredak, nešto za popraviti, ili je to sve u sferi održavanja visokog ritma igre i visoke kvalitete na terenu?
CINDRIĆ: Kako da ne, ima, itekako ima. Vodim se time da mi je svaki trening novo dokazivanje, a da ne spominjem utakmicu. Tako da... Mislim da s tim stavom uvijek možeš bolje, takav stav bi trebali imati svi koji žele napredovati, moje mišljenje. Za sebe osobno kažem da mi je svaki trening neka nova motivacija više, svaki trening hoću probati nešto novo. Hajmo ova situacija, ona, ova asistencija i tako to... Kroz čitavu karijeru se ući. Tamo s 32, 33 godine, kad dođeš do tog nekog levela kad osjetiš da ti tijelo počne malo padati, da si umorniji, onda shvatiš da je jednostavno to to. Kažem, vodim se tome da čitavu svoju karijeru možeš napredovati. Ako si u glavi čist, ako si spreman, ako znaš što želiš, mislim da je to najvažnije.
Croatia's Luka Cindric shoots the ball during the Men's European Handball Championship, main round match between Croatia and Germany in Vienna, Austria on January 18, 2020.,Image: 493479460, License: Rights-managed, Restrictions: , Model Release: no
U uglednom IHF-ovom društvu
NET.HR: U izboru ste za najboljeg svjetskog rukometaša na svijetu za 2019. od strane IHFa. Među kandidatima za ovu prestižnu nagradu su i Danci Mikkel Hansen iz PSG), Rasmus Lauge Schmidt (Flensburg/Veszprem) i Niklas Landin Jacobsen (Kiel), te Norvežanin Sander Sagosen (PSG). Kako komentirate nominaciju, ugledno društvo i što za vas to znači?
CINDRIĆ: Sigurno da je to lijepo i da bi bilo jako lijepo ponijeti nagradu. Veliki je to uspjeh za mene. Taj izbor me uveseljava, a još kad bi i pobijedio i njemu, nitko sretniji od mene. Nadam se da ću osvojiti i to, ali i da ne osvojim, nema veze, ništa to neće promijeniti u mojoj karijeri. Generalno, puno bi mi to značilo, ali i ova sama moja nominacija je velika. Vidjet ćemo.
