Lokomotiva u nemogućim uvjetima radi čuda: 'Ne kukamo nego se borimo, iako smo podstanari'

RK Lokomotiva igra veliku utakmicu protiv Dijona u četvrtfinalu rukometne Europske lige za žene. Prva utakmica u Podsusedu igra se u nedjelju od 14.00. Uzvrat je sljedeći vikend u Francuskoj. Ukoliko rukometašice Lokomotive kreiraju senzaciju, sudjelovat će na Final Fouru u svibnju u Grazu. Uoči utakmice trener rukometašica Lokomotive, Silvio Ivandija, za portal Net.hr najavljuje utakmicu Lokomotive i Dijona, analizira Dijon i priča o problemima s treninzima i ostalim aktualnostima. 

OPTIMIZAM NA VRHUNCU /

Rukometašice Lokomotive nikad ambicioznije nisu krenule u novu sezonu

Ivandija je Dijon usporedio s europskim muškim klupskim prvakom, njemačkim Magdeburgom, objašnjavajući specifičan stil igre koji njegovu ekipu čeka u borbi za polufinale.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Zašto baš usporedba s Magdeburgom?

Na naše pitanje zašto povlači paralelu između francuskih rukometašica i slavnog njemačkog kluba, Ivandija nudi detaljno objašnjenje koje se temelji isključivo na stilu igre. Prema njegovim riječima, Dijon je ekipa koja u ženskom rukometu najviše podsjeća na ono što Magdeburg predstavlja u muškom. Glavni razlog leži u njihovoj iznimno moćnoj vanjskoj liniji.

"Rekao sam to zato što je njihova vanjska linija izuzetno moćna u igri jedan na jedan. Igraju obranu, recimo, dosta agresivno, do devet metara. Znači, nisu toliko fizikalijama moćne, ali su rukometašice Dijona jako agresivne. Igraju s dva krila, zato sam ih usporedio s Magdeburgom", pojasnio je Ivandija.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Posebno je naglasio kako se ne radi o snazi samo jedne igračice u ekipi Dijona, već o kvaliteti cijele vanjske trojke.

"To su jaki igrači jedan na jedan na vanjskim pozicijama, i to ne jedan, nego sva tri", dodao je strateg Lokomotive, ističući kako je individualna kvaliteta u napadu ključna karakteristika njihove igre.

Nitko nije očekivao da će Lokomotiva tako daleko u Europskoj ligi ove sezone...

"Nije nitko očekivao, istina. Naš cilj je bio da uđemo u Europsku ligu. Kad smo uspjeli proći Amicitiju Zurich u dvije utakmice, onda smo počeli igrati resterećeni u Europskoj ligi i tek smo tad pokazali pravu sliku, a ekipa je stvarno za svaku pohvalu odigrala prva tri kola. Kad u Njemačkoj dođeš do pobjede protiv Oldenburga i kad dođeš do pobjede u Norveškoj protiv Tertnesa, kad kod kuće igraš neriješeno s Rapidom, to su sve klubovi koji su jaki. Zna se da su Njemačka i Norveška igrali finale Svjetskog ženskog rukometnog prvenstva, a nama je nakon toga narastao motiv. Malo su nas neke stvari izbacile iz ritma, ali kad je bilo ključno, primjerice protiv Rapida u Rumunjskoj, ostvarili smo treću gostujuću pobjedu u grupi i mislim da je onda ekipa stvarno pokazala da je zasluženo tu gdje je tada i da se imamo pravo nadati pozitivnom rezultatu protiv Dijona."

Znači, nadmašila je Lokomotiva samu sebe ove sezone u Europi?

"Jesmo, da, upravo tako. Sve zasluge trebaju ići djevojaka koje su stvarno pronašle uvijek pozitivnu energiju koja nas je vukla u teškim trenucima. Upravo nas je pozitivna energija kad je trebalo vukla i odvukla do pobjeda. Kad smo ostali bez Stele Posavec i bez Malec, mi smo u Rumunjskoj uspjeli dobiti jakog suparnika Rapid. Lokomotivu ove sezone krasi pozitivna energija koje je za svaku pohvalu. Trebamo to koristiti dokle god ide i ja se nadam da ćemo uspjeti i dalje. Da, Rapid je bio bitan. To je bilo najvažnije gostovanje".

Možemo li onda konstatirati kako rukometašice Lokomotive ove sezone ispisuju jednu od najljepših europskih priča hrvatskog klupskog sporta?

"Naravno. Već na početku sezone najavljivao sam da ćemo igrati moderni napadački rukomet i to smo i napravili u većem dijelu. Bila je tu koja i oscilacija, ali i u većem dijelu su igrali stvarno dobar napadački rukomet. Nešto slično igra i Dijon. Vuče brzi centar, vuče leđa, trče kontre. U tom dijelu smo se i mi isprofilirali, a isto tako mi smo u obrani, na koju sam inzistirao da bude jako gusta i pokretljiva, da smo uspjeli napraviti jedan pomak kojeg prijašnjih sezona u Lokomotivi nije bilo. Sada igramo nokaut fazu, ne trebamo nikakvu jurnjavu za rezultatom, nego kontroliranu igru. Cilj je isključivo doći do pobjede. Ako na gostovanje odemo s pobjedom, mislim da su nam šanse i dalje realne", optimistično poručuje Ivandija.

Znači, samopouzdanje crpite i iz nevjerojatnog učinka svoje ekipe u gostima tijekom grupne faze, gdje su djevojke ostvarile čak tri pobjede?

"Naravno. Gledajte, kada u grupnoj fazi pobijediš tri utakmice na gostovanju, to znači da imaš karakter, da možemo i vani odigrati jako dobro. Imamo se pravo nadati i protiv Dijona, a ono što priželjkujemo jest da budemo na Final Fouru. To bi bila prava senzacija. Lokomotiva nikom ove sezone u Europi nije bila u planu. Podcjenjivanja nije bilo, ali nisu nas gledali kao ekipu koja može tako daleko. U Lokomotivu je došlo dosta novih igračica, trebalo je sve to uskladiti, uštimati. I ti neki problemi koji su nam se putem pojavljivali, prešli smo i preko njih. Nismo kukali nema ove, nema one, treninzi, ovo - ono, nego smo stisnuli zube i radili. Svaku utakmicu kad bi smo ostali bez nekog slao sam svojim igračicama poruku da svatko može iskoristiti svoju priliku, dati sve od sebe. To smo i uspjeli, neke igračice su iskočile. Zrilić, Tara Đelekovčan, mlade igračice, stvarno su pokazale jedan zavidni nivoi igre i u krajnjoj liniji su završile u A selekciji hrvatske ženske rukometne reprezentacije", dodaje trener Ivandija. 

Europska senzacija bez vlastite dvorane

Dok se na terenu sanja Final Four, izvan njega se živi surova realnost. Lokomotiva, klub koji postiže vrhunske europske rezultate, u Zagrebu nema svoju dvoranu. Djevojke su, kako kaže Ivandija, doslovno podstanarke u kultnoj Kutiji šibica. Problem nije samo simboličan, već stvara goleme organizacijske i trenažne poteškoće.

"Mi smo podstanari u Kutiji Šibica. Upadamo u termine tek kada RK Zagreb odradi svoje treninge. To znači da iz tjedna u tjedan moramo razmišljati i dogovarati kada ćemo trenirati. To je nevjerojatno teško za planiranje ozbiljnog rada, Da, prolazimo svašta, snalazimo se, ali ne kukamo nego se borimo. Snalazimo se, imam dobar stručni stožer oko sebe. Znači, tu mi pomaže Zvonimir Bilić, Hrvoje Turković kao trener vratara, Pero Kuterovac kao naš kondicijski trener, Boris Balent kao psiholog. Znači, svi skupa to posložimo nekako, naravno uz veliku pomoć Marka Bubala. To je to. Nemamo druge nego se boriti s tim problemima, dok ne dođemo negdje na svoje ognjište. No, mene posebno veseli vidljivost i opipljivost popularizacije ženskog rukometa, pogotovo nakon nove medalje naših rukometaša. I muškog i ženskog. Povećan je broj upisa djece u rukometnu školu. Čak i ponekad vidiš da na igralištima djeca igraju rukomet, tamo gdje se uglavnom igrala košarka ili nogomet. To sam se uvjerio na svoje oči i to je za mene jedna pozitvna reakcija mladih prema rukometu", otkriva Ivandija.

Dodatni problem je i obnova Doma sportova, koji je nekad bio njihova baza, no prema najavama, na povratak ondje neće moći računati još barem dvije godine.

Potraga za rukometnim hramom

Ivandija smatra da takva situacija nije samo problem Lokomotive, već sramota za grad i sport koji je Hrvatskoj donio toliko radosti. On vjeruje da Zagreb, kao metropola, zaslužuje imati pravi rukometni hram, dvoranu posvećenu sportu koji je proslavio Hrvatsku.

"Mislim da i RK Zagreb zaslužuje puno bolje uvjete od Kutije šibica. Trebali bismo konačno dobiti nekakvu arenu, hram rukometa u gradu Zagrebu, ali ne znam. Drugi sportovi imaju svoje dvorane, poput Cibone u košarci ili Mladosti u vaterpolu. Rukomet zaslužuje puno više, s obzirom na sve rezultate muške, ali i ženske reprezentacije. Rukomet zaslužuje puno, puno više", naglašava Ivandija, aludirajući na sistemski problem koji pogađa jedan od naših najtrofejnijih sportova.

Zbog nedostatka stalne dvorane, klub je primoran seliti se po cijelom gradu. Utakmice su ove sezone igrali u Sesvetama i Podsusedu, što dodatno otežava privlačenje publike i stvaranje prepoznatljive domaće atmosfere.

"Teško je privući publiku kada se stalno selite s jednog kraja Zagreba na drugi, s istoka na zapad. Zato svaka čast svakome tko dođe pogledati utakmicu. Mogu samo obećati da neće biti razočarani, jer će vidjeti maksimalnu borbu i srce ove ekipe", poručuje trener Ivandija. 

Unatoč svim preprekama, "Lokosice" nastavljaju sanjati svoj europski san. Njihova borba na dva fronta, onom sportskom protiv europskih velikana i onom logističkom protiv sustava, najbolji je dokaz karaktera i nevjerojatne energije koja ih krasi. Pobjeda protiv Dijona u Podsusedu, pa ukupni prolazak i plasman u sljedeću fazu natjecanja bili bi ne samo sportski podvig, već i snažna poruka da se i u nemogućim uvjetima mogu stvarati čuda.

POGLEDAJTE VIDEO: Nenad Šoštarić otvorio dušu u Maksanovom korneru: Ovo se ne propušta