Utakmicu Dinama i Šibenika u petak pratili su posebni gosti. Na zagrebačkome Maksimiru mogli su se vidjeti trojica srebrnih rukometaša Filip Glavaš, Ivano Pavlović i Luka Lovre Klarica. Prije same utakmice s predsjednikom Velimirom Zajcem družio se još i Zvonimir Srna, ali nije ostao i na tribinama. Hrvatski rukometaši kriju svoje simpatije prema nogometnim klubovima ne želeći raditi podijele, no ipak neki detalji otkrili su i više nego što su htjeli.
Spomenuti četverac iz RK Zagreba našao se s Dinamom koji ih je ugostio da im čestita uspjeh na prvenstvu. Netko bi na prvu pomislio da su rukometaši ostali na utakmici jer su i navijači, no oni su bili samo pristojni. Naravno kao hrvatski reprezentativci vole svaki hrvatski nogometni klub, no nas je zanimalo za koji im srce posebno kuca.
Premda otvoreno nisu priznali, postoje znakovi koji sugeriraju da ovoj četvorci - Dinamo nije na prvome mjestu. Zvonimir Srna nećak je Darija Srne koji je svojedobno igrao i za Hajduk. "Ja sam išao na Poljud gledati njega dok je bio u Hajduku, imao sam pet-šest godina, ali sjećam se svega", govorio je Zvonimir o svome stricu. Hajdučko srce ima i Ivano Pavlović koji je rođen u Makarskoj. To nam otkriva i njegova Instagram stranica u kojem jedini hrvatski klub koji prati je upravo Hajduk. Luka Lovre Klarica dolazi iz Zadra i kao takav ostaje nedorečen za koji nogometni klub navija premda je jasno kako prati KK Zadar. Za Filipa Glavaša je jasno jer se hrvatsko krilo izlanuo prošle godine kad su hrvatski navijači iznijeli hajdučki šal uoči slikanja s rukometašima.
"Slikali smo se s Hajdukovim šalom, ali ja više volim riječki", otkrio je rođeni Riječanin za koga zapravo navija. Od današnje generacije rukometaša razotkrio se još samo Leon Šušnja i to malim detaljom. Hrvatski rukometaš prilikom proslava otkrio je kako na lijevoj nadlaktici ima hajdučku tetovažu, tj. legendu Torcide Žana Ojdanića s godinom osnutka grupe.
Do sada je među generacijama hrvatskih rukometaša vladala podjela za koga se druka u nogometu, premda je to bilo nešto potpuno sekundarno kao što i treba. Patrik Ćavar u nedavnom Net.hr podcastu otkrio nam je kako je 'prva' generacija obožavala himnu Dinamo ja volim.
"Dinamova himna je bila naša neslužbena himna na OI u Atlanti 1996. Pjevali smo ju i u Hrvatskoj kući u kojoj smo napravili dernek, u koju smo došli u izderanim odijelima, skakali smo u njima u bazen, pjevali smo Dinamo ja volim jer nas je vezala za taj period, a kad smo se vratili u Hrvatsku, predsjednik Tuđman nas je primio na Dinamovom stadionu, odmah smo otišli s aerodroma baš na Dinamovu utakmicu i tamo se isto zaorila ta pjesma i u Plavom salonu gdje nas je on primio. Poslije smo izašli na teren i s navijačima Dinama je orilo na sve strane.", izjavio je legendarni Pako.
Za tu generaciju i ne čudi jer su svio prošli kroz RK Badel 1862 Zagreb koji je žario i palio europskim rukometom s dvije europske titule, a stalni gosti tribina bili su upravo Bad Blue Boysi. Ledenom dvoranom u Domu sportova često su se orile stoga i Dinamove pjesme, pa i ne čudi da su prešle na igrače.
Generacija Kauboja bila je što se tiče nogometnih simpatija podijeljena na dva fronta, ali prevladavao je onaj hajdučki. Petar Metličić veliki je navijač Hajduka, to nije tajna. No zanimljivo je da je i legendarni Ivano Balić igrao u Hajduku par godina kao klinac.
''Trenirao sam u Hajduku dvije godine. Mislim da nema djeteta koje nije pokušalo igrati za Hajduk", izjavio je jednom rukometni Mozart.
Bilo je među Kaubojima i simpatizera Dinama, najviše tu možemo izdvojiti Igora Vorija i Gorana Šprema koji nisu ti javno izjavili, ali su viđeni na utakmicama Dinama i komentirali su ishode rezultata za razne medije.
Naravno sve je to nebitno na kraju krajeva jer kad se naši rukometaši skupe nije važno tko za koga navija sve su to hrvatski klubovi i tu ne bi trebalo biti podjela. Naši rukometaši pravi su primjer kako se diše za hrvatsku reprezentaciju i svojim igrama na terenu čine ono što nažalost u nogometu navijačke tenzije ruše, a to je da ujedinjuju hrvatsku naciju.
POGLEDJATE VIDEO: Patrik Ćavar prekinuo šutnju nakon 22 godine: 'Nije istina da sam odbio igrati za reprezentaciju'
