U ovoj situaciji zbilja ne moram posebno govorit na kojoj sam strani, ali isto tako dobro znam što moramo napravit da bi pobijedili neugodne Makedonce i zadržali prvo mjesto u skupini. Makedonija jedina uz nas ima sve tri pobjede u našoj grupi i to govori o njima samo za sebe.
Oni, za razliku od nas, imaju Kiru Lazarova koji praktički cijelu utakmicu igra samo napad i trebali bismo, koliko god je moguće, koristit te situacije. Konkretno, u onom poluvremenu kad je Lazarov na dijagonalnoj strani od svoje klupe, odnosno kad treba pretrčavat cijeli teren da bi se izmijenio, onda Štrlek maksimalno može koristiti tu prazninu na toj desnoj strani makedonske obrane ili ih tjerat da zatvaraju taj prostor. A ukoliko se Kiro ne uspije promijenit, onda moramo imat igrača koji s njime može igrat 'jedan na jedan' u obrani i pokušat ga ili proć ili iznudit isključenje.
Mi moramo bit svjesni da su makedonski igrači školovani na Balkanu i da itekako dobro mogu igrat sve tri vrste obrane, za razliku od nas koji smo jednostavno napustili tu 3-2-1 obranu u kojoj ima puno više kretanja i igrači se više troše. Makedonci su i temperamentniji od nas i imaju još jedan veliki motiv, a to je da će ova generacija koja nije uzela medalju na velikim natjecanjima niti napravila veliki rezultat jednostavno poginut da izbori plasman na Olimpijske igre. To je onaj njihov motiv i cilj koji ih drži.
A dobri su, odlični! Razbili su Tunis, lagano pobijediili Iran i BiH i protiv nas će ić k'o rakete. Garantiram!
Puno toga, naravno, ovisi upravo o danu Kire Lazarova, on će sigurno ispalit svojih 15-ak lopti, i sad je pitanje - treba li za njega nešto posebno pripremat. On je vrhunski napadač, ima odličan izbor šuteva i riješenja u napadu, ima sjajan odraz i tajming, pravi je kapetan, ali mislim da nema smisla koncentrirat se samo na njega pa da nas onda buše ostali.
Pokušao bih ga stjerat da šutira iz širokih pozicija, da što manje ulazi u devet metara. Dakle, Lazarova stalno treba dočekivat faulom da spriječimo taj šut ili ga natjerat da šutira iz kontakta.
I još nešto što malo ljudi zna. Kad se na njega ide malo jače, onda je on onako pomalo kenjkav. Ono: 'Pa daj, pa nemoj, batko, daj, nemoj...'.
Dakle, nije tip Tetija Banfre, Pere Metlićića ili Saraća, koje ti možeš, ono, tuć i po glavi i po nogama, ali oni kao bager melju sve ispred sebe, nose te na ramenima i onda šutnu i zabiju. Kiro je ipak, za razliku od ovih igrača koje sam nabrojio, nježna duša, što ne znači da su i njihovi ostali igrači nježni!
