'Leteći' Mirza je među najvećim hrvatskim rukometnim ikonama posljednjih petnaestak godina. Strah i trepet svih vratara nerijetko je velika natjecanja, kao prvi strijelac turnira, završavao u najboljim sedmorkama. Džomba je otkrio svoje dojmove o EP-u Srbiji, što misli o najvećoj tajni hrvatskog rukometa, čime se danas bavi, ali i još mnogo toga.
Došao je i taj dan, 'razbili' smo Francuze! Da, konačno, dobili smo glavne favorite turnira i izbacili ih iz daljnjeg natjecanja. Pokazalo se točno ono što sam rekao u najavi. Oni su stvarno na ovo prvenstvo došli potpuno raštimani. To uopće nije ta ekipa koju smo navikli gledati. S druge strane, mi smo se sada toliko 'napili' samopouzdanja i ne vidim tko bi nas mogao spriječiti da dođemo do zlata. Samo daj bože da bude zdravlja, da se nitko ne ozlijedi. Dugo sam bio u toj reprezentaciji i znam te dečke, mislim da nas malo tko može dobiti u ovom trenutku.
Dosta smo problema imali na poziciji desnog vanjskog, Goluža je forsirao Kopljara, pokušavao je i s Buntićem. Nije izgledalo baš dobro, a onda se protiv Francuza ukazao Kopljar. I prije Francuza sam bio mišljenja da je Kopljar igrač kojeg se isplati čekati. To je čovjek od 2,10 m, s vrhunskom tehnikom, razornim šutom. Kod njega je samo bilo pitanje vremena kad će eksplodirati. To što ga se do sada čekalo isplatio se u jednoj utakmici, i to onoj najbitnijoj. Uopće ne sumnjam da je on trebao sebe samo malo posložiti i sad od njega očekujte samo ovakve igre. Siguran sam da ovo nije bila iznimka koja potvrđuje pravilo, nego da je upravo s ovim došao na razinu jedne forme koju će dugo držati. Nemojmo zaboraviti da imamo i Buntića, vrhunski je igrač, igra u Kielceu, ima dugogodišnju inozemnu karijeru. U reprezentaciji je nekako u drugom planu, međutim iskusan je igrač i od njega se uvijek može očekivati gol. Moram reći da mi je jasno da je Kopljar u prednosti jer igra obranu, pa se u transformaciji obrana – napad mijenja manje igrača. Ono što mi se sviđa jest kako ih Goluža balansira.
Vaš nasljednik u reprezentaciji Ivan Čupić? Savršenstvo! Odličan! Vrhunski! Ona njegova tri gola na početku drugog poluvremena protiv Francuza su nas vratila u igru. Tko zna što bi se dogodilo da on to nije izvukao. Još sam pod dojmom njegovih igara na ovom prvenstvu. Čudo, perfektan je, zabija penale, siguran s krila. A onda uđe Zlaja pa zabije odmah kroz glavu Omeyeru. Tečna krila bez ijedne mane.
Mnogi kažu da je ovo najbolji Lacković još od Portugala 2003. i zlata na SP-u? Točno, točno! Slažem se s vama, ja mislim čak da je ovo najbolji Lacković ikad. Vidi se da je zdrav, a njemu je samo to bitno! Uvijek je on bio tu, ali stalno se događalo da je poluozlijeđen, uvijek je imao nekakav problem zbog čega nije mogao davati sve od sebe. Nikad on nije ovako dobro skakao, zabadao, vukao i čini mi se da je uz Čupića, Alilovića i sad Kopljara igrač koji je naviše dao do sada.
Enigma na koju nitko ne zna odgovor. Alilović s prošlogodišnjeg SP-a i Alilović iz Beograda? Alilovića usporedite s Francuskom. Nitko ne može reći da oni nisu kvalitetna momčad, dapače, po imenima koja imaju oni su najbolja ekipa na turniru, ali u sportu je jako bitna stvar samopouzdanje. Igrač kojem to nedostaje je nula. Oni su nam davali lopte u ruke, promašivali cijela vrata, vidjelo im se po facama da su ljuti, nemoćni, prestrašeni. Svatko tko je igrao zna o čemu pričam. Mirko se vjerojatno tako osjećao prošle godine u Švedskoj, i to u kombinaciji s hrvatskom javnošću, koja kad ti ne ide, onda te ukopa do kraja. Sad se posložio u glavi, koncentriran je do kraja i odmah vidimo na što to sliči.
Znači, toliko ste uvjereni da osvajamo zlato? Nakon ovakve predstave protiv Francuza, siguran sam da smo baš mi ti koji kojima se smiješi najsjajnije odličje. Ova pobjeda nas je napunila novim samopouzdanjem, promijenila je sve u odnosu na Španjolce kad smo bili u potpunom nokdaunu. U ovom trenu sumnjam da nas netko može zaustaviti.
A Srbi u polufinalu? Super, priželjkivao sam ih. Objektivno, oni su samo nošeni publikom, prednost im je to što su domaćini, ali oni nisu toliko kvalitetna ekipa kao Španjolska ili Francuska. Ja sam već rekao, ja mislim da smo mi ti koji idu do kraja. Uvjeren sam da ćemo ponoviti Portugal, zreli smo za zlato.
Neće im pomoći ni 20.000 ljudi u Beogradu? Oni jesu kvalitetna ekipa, igraju doma, sve to stoji, ali ja mislim da smo mi u jednoj uzlaznoj putanji i ne znam što bi nas moglo spriječiti. Goluža će to posložiti, vjerujte mi.
Kad ste već spomenuli Golužu, kakvo je Vaše mišljenje o njemu? Dojma smo kako nema baš naklonost javnosti otkad je preuzeo reprezentaciju. Da, dosta kritika poslije Line stiže na njegov račun. Mene je osobno oduševio kada samo se plasirali na EURO pobijedivši Španjolsku i doma i vani. Za to mu svaka čast. Donio je u reprezentaciju nešto svoje, ekipa igra dobro. Meni se stil Golužine Hrvatske izuzetno sviđa.
Znači, smatrate da je kapacitet za izbornika? Da! I treba mu dati punu podršku, posebno mi iz rukometnih krugova. S druge strane, rezultat je ono što izbornika drži na toj poziciji, kao i u svakom sportu. Ako nema rezultat, onda te ne može spasiti nitko.
Čujete li se s dečkima iz svoje generacije koji su još u reprezentaciji? Balić, Vori, Lacković... Naravno, u stalnom smo kontaktu! Pa to su ljudi s kojima sam igrao i provodio godine svog života. Ne čujemo se sada, dok traje prvenstvo. Ja nikad nisam volio da me netko na natjecanjima maltretira pozivima i porukama, tako da ni ja ne zivkam i ne šaljem SMS-ove njima. Pustimo ih da se koncentriraju dan za danom, bit će poslije vremena za rasprave, priče i komentiranja.
OK, pustimo ih na miru, ajmo malo o Vama. Čime se danas bavite? Radim u nekakvim poslovima s nekretninama. Već pet-šest godina imam jednu firmu koja se bavi ulaganjem u nekretnine, gradimo, imali smo par projekata po Krku, Zadru, sad gradimo u Kostreni. Sad sam malo u građevini pa ćemo vidjet što ćemo dalje.
Planirate li nastaviti raditi u rukometu ili je to završena priča? Ma sigurno ću na neki naći nastaviti s rukometom. Treba mi još malo vremena da se odmorim, malo sam se maknuo od svega, ali ubrzo će vratiti osjećaj i želja za povratkom u dvoranu. Uključit ću se na neki način u rukomet, ali još nisam odlučio što i kako.
U kakvim ste danas odnosima s Linom Červarom? Pa mogu reći u dobrim, korektnim. Čestitao mi je na svadbi, vidjeli smo se nedavno na jednoj revijalnoj utakmici. Puno smo mi toga prošli zajedno, i dobrih i loših trenutaka, da sad s čovjekom ne bih pričao. Nažalost, u jednom je trenutku prije nekoliko godina došlo do nekakvih problemčića između nas, ali mi smo to riješili i sad je sve OK.
Prokomentirajte nam onda ono famozno anonimno pismo koje se pojavilo u hrvatskoj javnosti. Navodno je baš ono otkrilo pravu sliku reprezentacije na čelu s Linom Červarom. Pojavili su se neki detalji koji su se Červaru godinama poslije spočitavali, da su igrači radili što su htjeli, da je Červar bio Gobčeva marioneta, nazivalo ga se neznalicom kojem su posao vodili Mirko Bašić i Irfan Smajlagić. Vi ste također svjedok tog vremena, što je prava istina? Ah da, pismo s interneta! Ja sam bio 15-20 godina u svemu tome i sve znam što se događalo, ali jednostavno neke stvari nisu za medije. Svi znaju sve, daleko od toga, ali jedino što ću reći je da se ne slažem s takvim načinom komuniciranja. Neke bi stvari trebale ostati unutar kuće, s moje strane tako će i biti.
Kakav je Vaš stav o Zoranu Gobcu? Gledajte, to je čovjek bez kojeg hrvatski rukomet sigurno ne bi to što jest. On vuče i reprezentaciju i Zagreb CO već dugo godina. Znamo što se sve u državi događalo od rata, pa kriza, depresija, a Zagreb već dugo godina igra zapaženu ulogu u Europi, ima kvalitetan proračun, klub funkcionira odlično i svaka mu čast na tome. Nijedan rukometaš ne može reći ništa protiv njega. Isto kao i u nogometu, da nije Mamića ne bi bilo ni Dinama. Takvih ljudi i zaljubljenika sigurno treba u sportu. Njegov najveći minus je što se nije potrudio, što druge sredine malo više ne napreduju i nemaju barem približne uvjete da funkcioniraju kao Zagreb, barem na razini da hrvatska liga dobije na većoj važnosti.
Mnogi će ipak reći da je rukomet talac Zorana Gobca, kao nogomet Zdravka Mamića. Ma ne! Tu ima stotinu nekakvih priča, načina koje ljudi pokušavaju objasniti. Činjenica da je Zagreb 20 godina državni prvak, da svake godine netko iskoči, ali da se ne uspijeva približiti i to je sigurno stvar kojoj bi se Zoran trebao posvetiti više. U reprezentaciji je glavna osoba i šteta je da druge sredine nemaju baš toliku potporu. To je najveća i jedina zamjerka Zoranu Gobcu.
Slažete li se Gobčevom izjavom da je Ivano Balić najveći krivac za poraz protiv Španjolske? Inače mi je glupo izdvajati nekakve krivce. Onda bi svaku utakmicu trebalo istaknuti najboljeg i najlošijeg. To je ipak momčadski sport. Što netko drugi nije uzeo loptu i probao riješiti stvar? Zašto su svi gurali loptu baš Ivanu? To je čovjek koji nas je sto puta izvukao i riješio te zadnje minute, i naravno da se dogodilo da je i on jednom pogriješio. Ja uopće ne bih nekog krivio, tu ima četrnaest igrača. Pa nije to tenis ili skok u vis da ovisiš isključivo o sebi. Protiv Španjolaca je Ivano pogriješio, valjda je to tako trebalo biti.
Hoće li se Ivano povući iz reprezentacije nakon Olimpijskih igara u Londonu? Ma nemam pojma, to morate pitati njega. Mislim da po tom pitanju isključivo odlučuje njegov motiv. Kod svakog igrača, koji je prvenstveno zdrav, glavni pokretač je motiv. Ako ga ima, ostat će, ako ne, otići će. On je pravi sportaš u duši i on će najbolje znati kad treba otići.
Tko je Vaš rukometni uzor? Ajoj, kakve uspomene su se sada probudile. Kad je sam počinjao, bila je to definitivno naša desna strana reprezentacije Saračević i Smajlagić.
Tko je za Vas najveći hrvatski rukometaš svih vremena? Hm, pa Ćavar, Ćavar... i... Balić.
Pakleni ili Kauboji? Ipak Pakleni!
Zašto? Nekako mi Pakleni puno ljepše zvuči!
