On (ni)je pravo otkriće i (ne)očekivani spasitelj izabranika Gorana Perkovca. Mlade snage hrvatske rukometne reprezentacije pokazale su karakter protiv Nizozemske u nedjelju u Osijeku i osvjetlale obraz hrvatskog rukometa, bez obzira na remi (25-25) u kvalifikacijama za EP protiv iznimno uigrane momčadi tulipana.
Najbolji naš igrač u toj utakmici je bio mladi Mateo Maraš. Desni vanjski Grundfos Tatabanya KC briljirao je zabivši 5 golova, te je bio najbolji strijelac Hrvatske u toj utakmici.
Mateo Maraš nije nepoznanica. Radi se o talentiranom prospektu koji je već jedno vrijeme u reprezentativnom sustavu, samo što nije bio u rosteru za SP u Švedskoj. No, kad se njega to pita i kad mu se pritom imputira da je to pomalo čudno, iz Matea na površinu izlazi, progovora - skromnost i poniznost.
Skromni Mateo
"U tom trenutku Hrvoje Horvat je zvao igrače koji su igrali bolje od mene. Ne vidim nikakav problem što se nisam našao na popisu za SP. Dovoljno sam mlad i dovoljno toga je ispred mene da trebam raditi, trebam biti bolji. Isključivo sam ja krivac što nisam mogao biti tu i što svojim igrama u klubu nisam ni mogao biti tu ", kazat će Mateo Maraš koji nam se javio u utorak iz Tatabanya - nedaleko od Budimpešte - i za portal Net.hr dao intervju.
Već danas Mateo ima utakmicu. "Nema odmora dok traje obnova", stara je narodna koja se tako lijepo uklapa u priču o Mateu Marašu...
Maraš je rođen u Splitu 2000. godine i trenutna najveća konkurencija u reprezentaciji na poziciji desnog vanjskog su mu zvijezda Ivan Martinović koja nije participirala sad u reprezentativnoj akciji protiv Nizozemske zbog ozljede, povratnik nakon 3 godine u reprezentaciju, iskusni bombarder Luka Stepančić i još jedan sjajni mladi adut Luka Lovre Klarica.
"Jako mi je bio lijepo igrati u Osijeku pred tako sjajnim navijačima, ali znate kako je to kod mene - meni sve to nekako nije toliko bitno kad reprezentacija Hrvatske nije uzela toliko željenu pobjedu. No, jako je lijepo predstavljati svoju državu, nositi dres Hrvatske. Igrati u hrvatskom gradu pred punim tribinama. Osjećaj je bio fenomenalan", govori nam Mateo Maraš koji je bio žestok u obrambenoj fazi igre.
Tijekom utakmice, naime, u jednom je trenutku odigrao dobar napad a odmah potom žestoko reagirao u obrani, srušivši suparničkog igrača na tlo. Tribine su tada eruptirale, Mateo je onako glasno zagalamio, kao da je iz njega izašlo sve ono što je gomilao... Došlo je do sitnog koškanja, onako normalnog, rukometnog, a takva žestina, mladost i elan potrebni su reprezentaciji.
'Imali smo veliku želju i htjenje'
"Haha, ne mogu reći da sam žešći igrač od ostalih. Bio je to trenutak, emocija, jedna dobra energija. Općenito u čitavoj momčadi je bila jedna velika želja i htjenje od prve minute, kao i borbenost. Ta moja reakcija je bila u jednoj želji, fightu, želji za pobjedom. Možda je to izgledalo prežestoko ali nije to nešto iscenirano ili iz zle namjere, nego čisto iz sportskih pobuda", priča nam Mateo Maraš i nastavlja:
"Mislim da smo mi Hrvati općenito kao nacija takvi. Općenito je takav jedan žestoki, ratnički karakter u nama, uvijek dio rukometne reprezentacije Hrvatske i tako će biti u budućnosti. To i treba krasiti nas Hrvate kao borbene ljude i uvijek željne nekakvog nadmetanja. Upravo ta borbenost i žestina u obrani treba biti neki naš trademark, zaštitni znak."
Zašto niste bili u rosteru za SP i je li vas takva odluka bivšeg izbornika Hrvoja Horvata razočarala?
"Iskreno, ne znam. U reprezentaciji trebaju igrati najbolji i svi koji su tad bili izabrani, koji su igrali prije i poslije mene, mislim da su zaslužili i zaslužuju igrati. Ne vidim nikakav problem. Kod izbornika Horvata sam bio uigravan, bio sam i na tom koronapartyju u Budimpešti, kako ste to vi rekli. Bio sam i prije toga. Hrvoje Horvat je meni dao prvu šansu. Prvi put sam za reprezentaciju Hrvatske nastupio upravo pod njegovim vodstvom u Varaždinu protiv Slovačke. Tako da ne mogu reći da nisam tu bio u nekim njegovim planovima nego se tada izbornik bio odlučio u tom trenutku za igrače koji su igrali bolje od mene u klubu. Ne vidim nikakav problem što se nisam našao na popisu za SP. Dovoljno sam mlad i dovoljno toga je ispred mene da trebam raditi, trebam biti bolji. Isključivo sam ja krivac što nisam mogao biti tu i što svojim igrama u klubu nisam ni mogao biti tu. Svojim igrama u klubu nisam bio na nivou na kojem trebaš biti kad igraš za hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Uz rad, volju i želju - naravno da se u budućnosti tu vidim".
Spominjete se u kontekstu hit igrača reprezentacije. Stvara li vam to pritisak?
"Haha... Pa ne znam sad baš da sam hit igrač, ali ako vi tako kažete... Meni to ništa ne predstavlja pa mi niti ne stvara nekakav pritisak, niti mi je to nekakvo olakšanje odnosno otežanje u reprezentaciji. Radim svoje, svi radimo svoje tako da ono... Uvijek će tu biti pojedinac koji će igrati bolje, lošije... Reprezentacija kao kolektiv izbacuje pojedinca, koji će možda tu utakmicu odigrati bolje - drugi put lošije. Nema vam to nikakve veze. Kad kolektiv dobro odigra, onda na površinu izađu i pojedinci".
'Bili smo puno bolji nego u prvoj utakmici'
Vi mladi ste dobro potegli protiv Nizozemske. Izbornik Perkovac rekao je da mu je srce ogromno zbog vas, mladih momaka i da je presretan zbog toga.
"Bili smo puno bolji nego u prvoj utakmici u Eindhovenu, obrana je puno bolje funkcionirala. Imali smo manje tehničkih grešaka. Nedostaje nam još taj faktor uigranosti, bila je promjena izbornika i uz jako mali broj treninga teško je povezati sve kad se dolazi iz različitih klubova, iz različitih sistema, teško je u tako kratko vrijeme postići da svi igramo uigrano. Jako je teško to postići. Tu su u prednosti bili Nizozemci jer su jako dugo zajedno. Igraju jako sličan stil rukometa međusobno, tako da su oni u nekakvoj olakotnoj okolnosti naspram nas. U budućnosti će se naša igra dosta popraviti. Eto, na nama je da radimo i da budemo još bolji."
Zanimljivo, ali tata vam je Ivica Maraš - glasnogovornik i team managerHRS-a te bivši rukometaš. Razgovarate li o igri, komunicirate li što treba popraviti, što je dobro, u kojim situacijama je trebalo drugačije?
"To vam je, onako, specifična jedna situacija. Što se toga tiče, naravno da je otac uvijek tu da kaže, da da svoj komentar, primjedbu, pohvalu... Dobro, pohvalu malo rjeđe, više mi primjedbi daje. Iskreno, ne volim baš puno s njim pričati o igri. Najčešće on ima nekakve svoje zamisli koje ja ni ne provodim, tako da nismo na istoj liniji. No, moj otac je meni uvijek oslonac, moja neka dodatna snaga... Još na to sve, moj otac je nekad igrao rukomet i zarazio me njime. Ja sam od svojih ranih godina bio u Italiji kad je on tamo igrao, bio sam stalno po tribinama, gledao, upijao od svoje druge godine sve rukometne zakonitosti, poteze, svu tu ljepotu... Meni je samim time rukomet utkan u moj DNA i čitav moj život. Rukomet je urezan i dio je mene. To se i danas nekako nastavlja."
Znači, od oca ste naslijedili ljubav prema rukometu?
"Sigurno da jesam. Kad si odmalena u dvorani i bez ikakve nekakve naznake, niti se pričalo o tome, nego je sve došlo prirodno i ta ljubav prema rukometu je iz ljubavi oca prema sinu tako došla na mene."NE IDE PREKO NOĆI / Olimpijski prvak iz Atene za Net.hr: 'Upravo to je najveći problem naše reprezentacije. Kad se samo sjetim da nam nekad nisu bile dobre bronce, a vidi nas sad...'
'Uvijek ima ljubomornih, ali se ne obazirem na njih'
Kad ste odrastali, uspinjali se kroz selekcije, pa i sad kad ste senior i reprezentativac, je li bilo ljubomornih duša, ljubomorne djecekoja su govorila - "Eno ga, igra u reprezentaciji, igra u klubu zbog oca?"
"Uvijek vam ima toga. Biti rukometaš, sportaš a pritom imati oca koji je bio rukometaš i koji radi u HRS-u... Ja vam se to ne obazirem, jer mislim da mi je jako lijepo što mi je otac u rukometu - što mi ima kako pomoći, nešto pružiti, nešto što samo on zna a ja ne znam, dati neko svoje viđenje i to. Više se ne obazirem na te i takve priče da igram radi tate. Niti tu ima istine, niti me to nešto pogađa jer znam koliko vrijedim što sam sve prošao u karijeri da dođem na nivo na kojem sad jesam. A na kraju dana, moj tata je tu uvijek za mene i to je najbitnije"
Koja je vaša najjača snaga u igri, forte, odnosno što još morate popraviti?
"Sigurno mi je najjača karika moj šut. To je nešto što mi je još od akademije Balić&Metličić upravo velikan Petar Metličić pomogao - da to poboljašam. Smatram da uvijek igram dobro u kolektivu i bez nekakve kolektivne igre, kolektiva kao takvog, nikakva moja kvaliteta ne može doći do izražaja. Imam svojih mana - a to je da nisam dovoljno dobar u igri jedan na jedan što je jako teško ali nadam se da ću to popraviti u budućnosti".
Što vam je izbornik Goran Perkovac rekao što konkretno očekuje od vas u igri, koji su vam zadaci?
"Svatko ima svoje zadatke. Svaki igrač ima neke svoje prednosti. Nisam tu da niti organiziram igru niti išta. Tu sam da pratim našeg kapetana, našeg Karačića i ostale velike igrače, senatore. Slušam što se kaže ispratim starije i iskusnije", zaključio je Mateo Maraš.
