"Nova sportska afera trese Hrvatsku, ovaj put je u pitanju rukomet, naš najuspješniji sport koji je najviše zakinut (tako kaže gospodin Zoran Gobac, dopredsjednik HRS-a). Veliki intervju koji je dotični gospodin dao u nedjeljnim novinama puno toga otkriva.
Osobno sam očekivao veliki intervju izbornika Goluže, ali to je moj propust.
Kao prvo, nisam znao da je rukomet naš najuspješniji sport i da je kao takav najviše zakinut. Nisam znao da su g. Gobac i društvo prošli pravi pakao tolerirajući sve mušice Ivana Balića dok je ovaj bio prvi igrač svijeta. Nisam znao niti da se u rukometu pozivnice dijele preko mobitela - ako te izbornik dobije na mobitel, onda imaš neke šanse ući na spisak koji je opet širi ili duži. Nisam znao da Ivano Balić trenutno nije ni među 30 najboljih na svijetu. Nisam znao da je Balić prije Zagreba igrao za upola manje novca, a i sada igra za upola manje novca nego u Zagrebu. Nisam znao da su svi igrači Zagreba imali dostojan tretman. Nisam znao da razlika između gospodina Mamića i gospodina Gobca u tome što je gospodin Mamić profesionalac, a gospodin Gobac amater u rukometu. Pazite – amater!!!
Nisam znao da mu je životni moto 'tko mi pomogne, vratit ću mu deset puta više, a tko me zajebe, vratit ću mu dvadeseterostruko…' To je neko zlatno pravilo i tako ću se ponašati dok sam živ' (kaže dopredsjednik HRS-a.) Jedino što sam znao i čega sam bio svjestan je činjenica da jedna trula jabuka pokvari cijelu gajbu.
Primjećujete da sam ja prava neznalica i loše informirana osoba. Prava je sreća da postoje ovako iskreni intervjui koji pomažu ljudima u naobrazbi. Što više ovakvih članaka, to više saznanja i pameti u naroda. Samo dragom Bogu možemo zahvaliti što postoje ljudi poput gospodina Gobca. Nesebične ljudske veličine, amateri kojima se nije teško neprestano žrtvovati za dobrobit najuspješnijeg sporta koji je najviše zakinut! Gdje li samo pronalazi motiv i snagu, pitam se.
Mene osobno muči jedna druga stvar, mene zanima onako iz kurioziteta zašto je Ivano Balić ugasio mobitel? Zašto je nakon svog odlaska ili bijega iz Zagreba postao nedostupan? Kažu da ga ne mogu dobiti već dva-tri mjeseca, uporno pokušavaju, ali sekretarica na španjolskom jeziku je još upornija. Zanima me zašto se Balić odlučio za tako radikalan potez (gašenja mobitela) kad svi znamo koliko smo ovisni o tim istim mobitelima. U današnje moderno tehnološko doba nepojmljivo je da netko hoda po tuđem svijetu s ugašenim mobitelom u džepu. Madrid je veliki grad, a znamo da nikome nije drago zalutati.
Nisu tu čista posla, vjerujte mi.
Mora da se desilo nešto gadno, pretpostavljam, jer ja gasim mobitel samo onima koji su me dobrano zajebali i to više puta. Dobro, znam se ne javljati i onim užasno dosadnim tipovima koji stalno nešto traže. Naravno, ne javljam se budalama i ne javljam se kad sam skroz loše volje, ono kad sam depresivan (obično po južini).
Možda su izbornik Goluža i gospodin Gobac bili previše nametljivi, previše ga zvali, previše ga molili, budili svojim pozivima u sitne sate, jednostavno mu nisu dali mira – naravno, sve dok je ovaj bio najbolji na svijetu. Sad kad nije ni među trideset, kako kaže veliki stručnjak, dopredsjednik, alfa i omega našeg rukometa, sad nije on kriv što se ovaj ne javlja! Ionako su morali trpjeti sve njegove hirove dok je bio najbolji, a to je bio dug vremenski period. Dugi niz godina je Balić gospodario na terenu, a van dvorane se inatio.
Nema razloga ne vjerovati stručnom mišljenju dopredsjednika i našeg izbornika.
Ako on, pardon - oni, misle, pardon - znaju, da je Baliću pao rejting sa prvog na trideseto mjesto, to znači samo jedno! Kreditni rejting Ivana Balića je smeće. On je popušio sav kredit onog časa kad je ugasio mobitel. Navodno je primarna djelatnost uprave hrvatskog rukometa upravo zbrinjavanje smeća i reciklaža otpada.
Možda dopredsjednik pati od nekakvog sindroma reciklaže, pa je poistovjetio tu djelatnost i Balića. Navodno postoji klub 'noga u guzicu', tako ga duhovito zovu igrači koji su prošli reciklažni proces. U tom klubu su navodno ovi igrači: Metličić, Sulić, Dominiković, Špoljarić, Džomba, Kaleb, Zrnić, Valčić, a sada im je stigao i playmaker Balić. Najveći među velikanima. Primjećujete da im fali golman, ali koga nema - bez njega se može.
Čitao sam nedavno izjavu jednog igrača iz ovog kluba. Najviše ih boli način na koji su otpisani, ime kluba najbolje govori o odnosu i načinu recikliranja.
Vratimo se mi opet na Balića i sadašnjost. Ne treba nama nikakav rukometni MMF, mi imamo dopredsjednika, a i izbornika, koji znaju izvući stvar iz krize. Samo po sebi se nameće pitanje: što će nama igrač koji je nekad bio najbolji na svijetu, a sada ni među trideset nije i još je tako hirovit pa se nikome ne javlja. Stvarno, sta će nam eventualna trula jabuka kakva je bio nekad Metličić?
Međutim, opet se logički nameće više pitanja. Što ako je gajba trula? Što onda? Što ako zaudara zrak, prostor i mjesto zbivanja? A što ako smo mi svi trule jabuke? Pogađate, ništa...
...lucidno ugasiti mobitel i ne javljati se, to je potez koji ga je koštao nastupa za našu repku. Asistirao je sam sebi, izdriblao beka Golužu, u punom trku gurnuo kroz noge drugom beku Gobcu, bacio loptu visoko, napravio nekakvu piruetu u zraku i zabio. Gol je primio - a tko drugi nego hrvatski rukomet! Nakon tog remek djela otišao u svlačionicu, popio gutljaj vode i ugasio mobitel. Neki očevici se kunu da je iščupao bateriju iz mobitela, dok neki tvrde da je mobitel razbio o keramičke pločice. Jedan mali, sićušni dio mobitela je čistačica pronašla u WC školjci. Svašta se priča po gradu. Navodno se strahovito bojao da ga mogu locirati, uhititi i transferirati ponovno u RK Zagreb uz pomoć mobitela koji svi prisluškuju!", napisao je Stanić u svojoj posljednjoj kolumni.
Cijelu možete pročitati na Igralište.hr.
