Trijumfom Švedske protiv Španjolske 27-26 u finalu jučer u MVM Domeu u Budimpešti, završeno je 15. Europsko rukometno prvenstvo za muškarce.
Europski rukomet ima nove Kraljeve
Šveđanima je to rekordni peti europski naslov, ali prvi nakon 20 godina. Španjolska, koja je na posljednje dvije europske smotre osvajala zlato, ovoga puta morala se zadovoljiti srebrom. Do naslova su Šveđani došli na dramatičan način, sedmercem Niclasa Ekberga po isteku vremena...
Europski rukomet, tako, ima nove Kraljeve. No, iza trijumfa Šveđana, krije se nešto drugo. Jedna posebna rukometna filozofija, skandinavski trend koji je preuzeo primat u europskom i svjetskom rukometu. Za završni komentar Eura okrenuli smo broj cijenjenog rukometnog stručnjaka Veselina Vujovića (61), koji je na licu mjesta pratio turnir.
"Po meni je jači i bolji švedski rezultat onaj iz polufinala protiv Francuske, bez 4 izuzetno važna igrača, koja su se, pak, onda vratila u finalu u sastav, ali nisu imali neki značajni učinak. Prvo, iznenađen sam jednom kvalitetom koju ima Jim Gottfridsson. Sjećam se kad je tek krenuo, počeo, kad je preuzeo tu dirigentsku palicu u švedskoj reprezentaciji, pomislio sam: Ma neće od njega nikad biti igrača. Tako mi je nekako i djelovao, da neće biti pravi vođa, pravi rukometaš. No, on je na jedan najljepši mogući način zasluženo uzeo MVP nagradu Eura i demantirao me. Švedska se pokazala kao jedan jak kolektiv", kazao nam je u uvodu razgovora Veselin Vujović i dodao:
Znate što mene kod njih posebno impresionira? Ljudi koji su u njihovom stručnom stožeru, na time-outima gotovo i ne pričaju ništa. Nekako opet to sve kažu sami igrači, što bi se trebalo raditi, kako što odigrati i tko gdje treba stajati, reagirati u određenim situacijama. Mada je to odavno poznat sistem u Švedskoj i skandinavskim zemljama, znači da sami rukometaši često sami pričaju na time-outu, ali su jedna momčad koja je po imenima možda peta ili šesta reprezentacija, po imenima... Ali, kao momčad, kolektiv, a on se pokazao kao najjačim, oni su broj jedan. Jedna Španjolska je sigurno jača reprezentacija, čak su i jedni Nijemci po imenima jači nego Švedska, kao i Mađarska... No, Švedska je pokazala izuzetno jak kolektiv, momčadski duh i zasluženo su prvaci Europe".
Skandinavski rukomet se opasno dignuo...
'Skandinavski rukomet je trenutno najbolji'
"Govorio sam kako će Skandinavci biti dobri. Od prvih 6 reprezentacija na turniru, četiri su iz Skandinavije. Njihov rukomet trenutno je najbolji, dominiraju... Interpretacija rukometne igre i kreativnost su daleko iznad svih ostalih u Europi. Ja sam, da vam budem iskren, tipovao na Dance, da će oni biti prvaci. Eto, prevario sam se. No, prije polufinala sam kazao kako će Švedska uzeti zlato, a Danci broncu, ajde barem sam tu pogodio... Nitko u Europi neće uskoro igrati takav rukomet kao to trenutno rade Skandinavci i oni će još dugo godina dominirati".
Znači, došlo je doba vladavine skandinavskog rukometa ponovno, nakon one slavne generacije Šveđana koja je 90-tih osvajala zlata i brala medalje? Najuspješniji period te generacija predvođene Magnusom Wislanderom bio je između 1988. i 2004., kada su osvojili 13 medalja od 16 mogućih.
"Apsolutno. Samo gledajte ovo: Švedska, Danska, Norveška i Island. Prve tri reprezentacije pokazale su svoju moć odavno, a sad se velikom skandinavskom trojcu priključio Island. Tek o njima da ne pričam, jer objektivno, mislim da su Islanđani trebali biti u polufinalu. Izbornik Danske mislio je najbolje kad je odmarao svoje rukometaše, ali evo Danci su opet pokazali svoju snagu i bez Gidsela i Hansena pobijedili jednu Francusku i uzeli broncu nakon dosta godina. Znači, svi izbornici s ovih naših napaćenih prostora bi trebali malo šutjeti, jer su i Danci i Šveđani, kao i svi ostali Skandinavci, pokazali kako mogu bez sedam, osam ili deset igrača. Naši izbornici kad nemaju jednog ili dvojice rukometaša, pa to nastane kuknjava kao da im je netko umro. Prema tome, neka šute, neka rade, da se napravi veći fond igrača, jer nikad ne znaš kad će ti zatrebati".
'Nema starih i mladih, ima dobrih i loših'
U pravu ste, nije dobro kad reprezentacija ovisi o jednom ili dvojici igrača...
"Pazite, ako u danskoj rukometnoj reprezentaciji postoje dva bitna igrača, to su Gidsel i Hansen. Zajedno s golmanom Landinom, to bi bilo neka trojka koja čini okosnicu te moćne rukometne momčadi. Znači, oni su bez dva bitna igrača pobijedili jednu Francusku koja je velesila. Švedska je bez Felixa Claara iz Aalborg Håndbolda, Ekberga iz Kiela, bez još nekih igrača, srušila Francusku u polufinalu. Mora se znati što, kako i kad. Nema tu mladih i starih igrača, ima dobrih i loših. Moraš imati sustav, kompoziciju. Najlakše je kukati i plakati, to svi možemo, ali to nam ne treba. Ono što treba je stisnuti mu*a i hajmo raditi, stvarati".
Šveđani pokazali momčadsku, kolektivnu igru na Euru 2022. u rukometu.
Osim kukanja i plakanja, gdje je jedna Hrvatska u odnosu na Švedsku, gdje je rukomet s ovih prostora u odnosu na skandinavski rukomet trenutno?
"E ovako. Ja sam vam par puta bio u Švedskoj na nekim rukometnim kampovima, držao neka predavanja itd, moram vam otkriti jednu surovu istinu. Mi smo jako daleko od njih. Znate li vi da njihovi svi klubovi imaju od 300 do 500 klinaca u mlađim dobnim kategorijama. Imam prijatelje koji su u Švedskoj, pa kažu: Ušao mi klinac koji je golman među 170 najtalentiranijih rukometaša. Znači, to je takva sreća. Ej, pazite, ušao je među 170. Da to kažeš tu kod nas, pa popljuvali bi te odmah, kakvo 170. mjesto, tu samo ako si u prvoj postavi si vrijedan pažnje. Znači, oni su djecu puštaju da se igraju, da uživaju. Imaju način, znaju. Kad kod njih odete na jednu utakmicu Lige prvaka, kad smo igrali s Vardarom sad protiv Aalborga, dva i pol sata prije utakmice djeca s roditeljima su u dvorani ili okolo. Fan shopovi se posjećuju, slikaju se s igračima, mogu šutirati na gol, dobivaju neke nagrade. Znači, oni tu djecu znaju privući. Kod nas je, nažalost, sve drugačije. To je pitanje ne samo rukometa, nego i ustrojstva država, mentaliteta, filozofije, životnih navika... Jako je bitna stvar kakav je Zakon o sportu", objašnjava nam Veselin Vujović i nastavlja:
'Kod nas je svaki poraz neviđena tragedija, ne i u Švedskoj'
"Na našim prostorima, svaki poraz je jedna neviđena tragedija. Oni imaju takav jedan sustav u kojem potpišu izbornika na 4 ili 6 godina i poslije 6 godina podvuku crtu i vide što je taj čovjek napravio. Ovdje kod nas, poslije jednog prvenstva ako nije kako treba, odmah kreće salva pljuvanja, nezadovoljstva, gluposti. To je nešto što se kod nas nikad neće promijeniti. Ako je netko izbornik Sjeverne Makedonije ili Crne Gore, on nema pritisak nad glavom, može raditi, zna na koji način kako treba doći na turnir i koliko može. No, jedan izbornik jedne Hrvatske, ti u toj situaciji odmah znaš da si dužan boriti se za najviši mogući plasman".
Znači, ljestvica uvijek mora biti visoko podignuta, ako se misli uhvatiti zvijezde? Lino Červar gaji upravo takvu filozofiju.
"Zamjeram u Srbiji što su zadovoljni samo plasmanom na neko prvenstvo. Srbija isto ima rukometnu tradiciju, imala je europske šampione, osvajače medalja... Ti kao izbornik rukometne reprezentacije Srbije, moraš uvijek ići na najviše. Kad dođemo u fazu da nam je plasman na veliko natjecanje ili 8. mjesto na njemu, e onda nam se crno piše. Tako da su skandinavske zemlje daleko ispred nas. Tamo se kriteriji znaju, kod nas ne. Ja bih volio da se znaju kriteriji kad se nešto radi. Jednom sam bio u Danskoj, igrali smo neku utakmicu i prije našeg termina treninga su bile neke djevojčice 12-13 godina. Imale su trening. I sad pazite vi ovo: Trener je u tom trenutku nešto morao izaći. One su ostale i nastavile raditi same sve ono isto što im je trener kazao. Jedna od tih djevojčica je preuzela komandu treninga. Oni to znaju, ta djevojčica postaje lider od malena. Jim Gottfridsson je očito isto tako postao lider, ima svoj način izražavanja. Oni mu vjeruju i slušaju ga i tako se radi rezultat".
Zajedništvo u švedskoj rukometnoj reprezentaciji.
'U Hrvatskoj se ne može biti zadovoljan porazom od pet razlike'
Kako komentirate situaciju na hrvatskoj rukometnoj sceni, prvenstveno sukob koji je bio na relaciji Metličić i Jović and co vs Hrvoje Horvat?
"Izgledalo je ružno, ali riješit će oni taj sukob, ako ga već nisu. Ja sam isto rekao kako Horvat mora ipak paziti što priča, ali i kako je Pero zericu pretjerao. Rekao sam to, ali ga razumijem sto posto. Horvat je premlad da na takav način daje izjavu. Pa on je bio izgubio utakmicu. Da si dobio Dansku, e tad bi svima začepio usta. A ti izgubiš i misliš zato što si pružio dostojan otpor, da možeš tako nešto kazati. Hrvatska ne može i ne smije biti zadovoljna nekim tamo dostojnim otporom".
Nikad se u hrvatskom rukometu, ne sjećamo se barem sad kad pričamo, nismo hvalili porazima, dostojnim otporom protiv rukometnih velesila, ma bilo koga... To nije dobro!
"To je katastrofa. U Hrvatskoj se ne može, ne smije biti zadovoljan porazom od pet razlike, to ne može jednostavno tako... Srbija je gubila 10 razlike od Francuza, na kraju izgubila samo 5 jer su se ovi opustili, a oni zadovoljni tim porazom. Sram vas bilo!"
'Hrvatska u mlađim kategorijama mora uvijek igrati s najboljima'
Što se onda mora popraviti u hrvatskom rukometu, da bi bio bolji, konkurentniji?
"Prvo da uvijek igraju samo najbolji. Također, mora se popraviti i shvatiti to da tu nema mjesta uvrijeđenim i povrijeđenim na tim relacijama ovaj ovo, ovaj ono... Uvijek unutra moraju biti najbolji i mora se nastupati s pozicije jedne rukometne sile, što Hrvatska i jest. Jako jako puno se mora raditi s mlađim uzrastima, jer samo je to budućnost. Svi prolaze, kao što su prošli Balić i Metličić, proći će i Duvnjak, Karačić... Treba raditi po tom sistemu i treba, po meni, raditi turnire na kojima će igrati protiv najjačih reprezentacija svijeta u tim mlađim dobnim skupinama, da se vidi gdje su. Hrvati odigraju s Mađarskom, Rumunjskom i Crnom Gorom, prebiju ih i onda slave, presretni su... Čekajte malo, hajmo prvo vidjeti pravo stanje stvari. Reprezentacija Hrvatske ode na veliko natjecanje, a tamo neko drugi uzima medalje. Hrvatska mora igrati s najjačim na svijetu. Nije sramota da mi sad učimo od onih koji su nekad učili od nas. Takvo je vrijeme došlo, jeb*ga. Loš period kojem nikom na svijetu ne bi poželio, pretpostavljam isto tako kao i niti jedan normalan čovjek, kad je sport bio u drugom planu, kad su nam važnije bile neke političke odluke, političke situacije, kad se pucalo na ovim našim prostorima, to nas je dosta unazadilo. No, hajmo sad krenuti naprijed i raditi, čini neke pozitivne stvari".
