Malo više od dva tjedna prije početka Final Foura Europske lige u jednom pozivu načuo sam informaciju kako još zapravo nije sigurno hoće li se Final Four zaista održati u Lisabonu kako je bilo prvotno dogovoreno. Iako su u igri bili i Zagreb i Plock, ipak je svima Lisabon bio prvi izbor. U već spomenutom razgovoru rečeno mi je kako Portugalci još nisu počeli ni sa kakvom organizacijom i kako nije sigurno hoće li stići sve organizirati. Na kraju je ipak došla potvrda da je Final Four u Lisabonu, da je sve organizirano i da spektakl, na kojem je sudjelovao i RK Nexe, može početi.
Aukstična Altice Arena
Lisabonska Altice Arena nalazi se na samoj obali. Iz dvorane se zapravo može izaći na prekrasnu pješčanu plažu. Iako je Lisabonska arhitektura nešto što mi se možda i najviše dojmilo u ovom gradu, Arena je napravljena dosta jednolično.
Altice Arena izgleda kao velika kupola zatvorena sa svih strana i bez prozora i pogleda na vanjski svijet. To je zaista šteta, jer je krajolik oko dvorane, odnosno s njezine južne strane zaista prekrasan. Sama Arena je vrlo visoka. Tribine su na tri kata, a strop je vrlo visok, što areni daje sjajnu akustičnost, što nam se kasnije pokazalo i kao nešto najimpresivnije u ovoj dvorani.
Sve je počelo utakmicom između Nexea i Magdeburga. Dvorana je bila gotovo prazna, a većinu gledatelja činilo je gotovo stotinjak Nexeovih navijača koji su došli podržati svoj klub čak nekoliko tisuća kilometara dalje od Našica. Zaista je bilo prekrasno vidjeti mlade, stare, djecu u zelenim dresovima u dalekom Lisabonu. Navijača Magdeburga je bilo je pedesetak, i to je bilo uglavnom to od publike u prvoj utakmici.
Navijači Nexea
Ono što je uistinu bilo loše je narator utakmice koji je u prvih nekoliko minuta čak miješao koja je ekipa zabila pogodak, imena igrača bila su pomiješana nebrojeno puta, a osim uzvika "GOOOL" uopće ga se nije čulo. Uz to, organizatori su kako smo svi i mislili brže bolje priredili sve, pa je između kratkih sudačkih prekida, brisanja podloge, i početaka napada zaista nedostajao koji ton glazbe. Doslovno se na drugom katu tribina, gdje se nalazila novinarska tribina, moglo čuti dobacivanje između igrača.
Kako je utakmica išla prema kraju tako su se tribine sve više punile. Benfica i Wisla Plock igrali su već pola sata nakon utakmice prvog polufinala i navijači su počeli pristizati u dvoranu. Ipak, brojka gledatelja na utakmici drugog polufinala nije prešla 3000 ljudi. Nekako je to bilo i za očekivati jer smo u cijelom gradu tek u dva navrata vidjeli dva mala banera koja pojašnjavaju što se događa taj vikend u Lisabonu. Jasno, Europska rukometna liga posljednjih godina nije ni rukometnim fanaticima bila u planu, no ove godine je zaista trebalo prepoznati potencijal ovog natjecanja o čemu ćemo malo kasnije.
Navijači Nexea
No Name Boysi kao dodatan začin
Na tribinama su se u jednom trenutku tek nekoliko minuta prije utakmice pojavili No Name Boysi, navijačka skupina Benfice, koji su od samog starta utakmice krenuli s navijanjem. Tu dolazimo do toga zašto je akustičnost ove arene pridonijelo ovom događaju. Sjajno navijanje prijateljske skupine splitske Torcide u nekoliko su navrata ispratili i ostali gledatelji i atmosfera je brzo i rukometne prešla u nogometnu. Svaki gol, svaka obrana i svaka, po domaće, kriva sudačka odluka uzbudila je dvoranu. Moji kolege i ja, nećemo reći da smo bili impresionirani, ali možemo reći začuđeni atmosferom na jednoj rukometnoj utakmici. Kako je Benfica išla prema pobjedi, tako su navijači postajali sve angažiraniji i zaista napravili pravi spektakl unatoč malom broju gledatelja.
No Name Boysi
Na kraju utakmice dogodilo se nešto što zaista nikada nisam vidio, a garantiram da i većina pratitelja rukometa. Na tribinama je upaljena jedna baklja. U dvorani, na jednoj rukometnoj utakmici. Naravno to je još više podiglo atmosferu u dvorani i može se reći da je plasman Benfice u finale proslavljen sa stilom. Nekako nam je svima bilo žao što nije bilo više ljudi, no zbog fantastičnog rukometa koji smo gledali jedva smo čekali iduću utakmicu.
Sezona Europske lige za pamćenje
Naime, Europska liga ove godine je zaista fantastična. Gledamo vrhunski rukomet, vrhunske igrače i sjajne ekipe. Čak i najbolja ekipa na svijetu, budući prvaci Bundeslige, ekipa Magdeburga igra ove sezone Europsku ligu. Omara Ingija Magnussona mnogi smatraju i najboljim igračem ove sezone igrač je budućeg njemačkog prvaka.
Već su se nakon početna tri, četiri kola grupne faze natjecanje vodile rasprave koja je grupa najteža. Sve ekipe su bile vrlo podjednake, utakmice zanimljive i neizvjesne. Kvalitete nije nedostajalo, a zapravo se osim Magdeburga do samog kraja nije moglo prognozirati koje će se ekipe naći na Final Fouru. Tu priliku je iskoristio i RK Nexe koji se u jednoj od najuzbudljivijih sezona Europske lige u posljednjih nekoliko godina našao među najboljim ekipama. Možemo reći apsolutno zasluženo jer rukomet koji su igrali kroz cijelu sezonu doveo ih je među jedne od najboljih europskih ekipa.
Wisla Plock je namučila Kielce koji se nalazi na Final Fouru europske lige i za samo gol razlike izgubila naslov domaćeg prvaka i zaista igra rukomet koji pripada samom vrhu europskog rukometa. Sjajna sezona Europske lige zaista je imala svoj spektakl na kraju. Wisla je pobijedila Nexe u utakmici za treće mjesto i sve je bilo spremno na veliko finale. Slobodno smo mogli reći da je ovo bila utakmica bez favorita. Niti za jednu momčad nije se moglo reći kako ima prednost. Magdeburg je objektivno bolja momčad, no atmosfera na polufinalu pokazala nam je da se nitko ne može nazvati favorit u Benficinoj dvorani.
Petar Đorđić
Atmosfera za finale
Odmah se vidjelo da će dvorana biti ispunjenija nego na polufinalnoj utakmici. Navijači su se mogli vidjeti već tijekom dana u gradu i osjetila se malo ta "predutakmična" atmosfera. Broj gledatelja na finalu bio je nešto malo više od 7000, što je u odnosu na to koliko su ljudi iz EHF-a učinili za promociju ovog događaja u Lisabonu i koliko je Portugal nerazvijena rukometna zemlja vrlo dobra brojka.
Od samoga početka utakmice je krenuo navijački i igrački spektakl. Gol za gol se igralo gotovo cijelu utakmicu. Magdeburg čvrsto, Benfica atraktivno. Kako je utakmica odmicala tako je bilo sve jasnije zašto u ovoj utakmici nije bilo favorita. Petar Đorđić je raketirao gol Nijemaca i pokušavao uloviti našeg Halila Jaganjca na prvom mjestu titule najboljeg strijelca ovog natjecanja. Magnusson je vukao momčad iz Magdeburga cijelo vrijeme, a Benficina čvrsta obrana nije imala rješenja za raspoložene Nijemce.
Posljednjih nekoliko minuta nije bilo moguće pratiti utakmicu sjedečki, nije se čuo međusobni razgovor nego samo navijanje. Četiri sekunde prije kraja Magdeburgov Weber pogađa za prednost 31:32 i utišava cijelu Altice Arenu. Španjolski stručnjak Chema Rodriguez zove time-out i Benfica je imala četiri sekunda za pokušati doći do izjednačenja.
Lazar Kukić je pronašao Alexisa Borgesa koji sa zvukom sirene pogađa za izjednačenje. Sudci su išli provjeriti VAR da vide je li lopta u gol ušla prije zvuka sirene i nakon potvrde da je, arena je eruptirala. Decibeli su porasli, a Benfica je vođena glasnom publikom u dva produžetka osvojila naslov prvaka. Spektakl, rukomet za pamćenje gledali smo u finalnoj utakmici.
Ponovno su nakon posljednjeg sudčevog zvižduka upaljene baklje. Ovoga puta cijela tribina gdje su se nalazili No Name Boysi zavila se u crveni dim, upaljeno je nekoliko baklji i pjesma je bila gromoglasna. Neviđena atmosfera, zaista nešto što nikada nisam doživio. Osjetio se taj "južnoamerički štih" na tribinama.
Kasnije se ispostavilo da je Borges prilikom gola napravio ogroman prijestup, što nam je malo pokvarilo doživljaj, no ne smijemo se žaliti. Svjedočili smo pravom spektaklu, unatoč zaista lošoj organizaciji. Final Four na kojem je sudjelovao hrvatski klub, vrhunska atmosfera i možda najbolja rukometna utakmica odigrana ove godine. Lisabon će zaista, svakom rukometnom fanatiku ostati u lijepom sjećanju. Možemo se samo nadati da će Europska liga nastaviti ovim putem i da će ovako spektakularnih događaja biti još. Jer ako ništa, Lisabon je zaista jedna od najboljih mogućih reklama za rukomet. A toga rukometu neopisivo nedostaje.
