Blaženko Lacković, jedan od najboljih hrvatskih rukometaša svih vremena, pomoćni trener u HSV-u iz Hamburga, gostovao je u podcastu Net.hr-a. Pričali smo s legendarnom haubicom iz Novog Marofa pola sata. Teme su bile brojne.
Lacković je kao igrač bio lijevi vanjski i imao nevjerojatan šut. Takvog šutera, govore nam stručnjaci i njegovi bivši suigrači koji se bolje razumiju u rukomet, nećemo još dugo imati. Lackovićeva zlatna generacija koja je podigla ljestvicu uspješnosti hrvatskog rukometa je bila posebna.
Osim izrazitog natjecateljskog duha i želje za pobjedama, fasciniralo je to što su uvijek igrali do kraja, bez obzira bili ozlijeđeni, izudarani. Primjerice, Blaženko Lacković je igrao s ozljeđenim prstom, Pero Metličić je u svakoj utakmici toliko dobivao batina da je izgledao kao da se bavi boksom, a ne rukometom. Nerijetko je imao šljivu ispod oka. Trpio je Pero sve i svašta.
Igor Vori nam je u podcastu otkrio kako je Tonči Valčić igrao sa slomljenim rebrom. Trpio je bol, ali htio je igrati za Hrvatsku i doprinijeti momčadi. Sjetimo se samo što se dogodilo novopečenom članu Kuće slavnih, hrabrom Ivanu Čupiću. Ostao je bez prsta, a dosegnuo je nebeske rukometne visine nakon toga.
Damir Kajba, legendarni bivši fizoterapeut hrvatskih rukometaša, nerijetko je na klupi imao "operacijski stol" i u realnom vremenu osposobljavao igrače zajedno s liječničkom službom. Radio je Kajba čuda, isto kao i liječnici reprezentacije. Puno se toga niti ne zna što je majstor sve radio, na koji je način krpao igrače.
Blaženko Lacković otkrio nam je što je bilo presudno u tome da su on i njegovi zlatni suigrači trpili bol i igrali dobro i u takvim situacijama.
"Naravno, u tim trenucima, pogotovo kad je Svjetsko prvenstvo, EP ili Olimpijske igre, onda jednostavno ne dozvoliš da te nešto boli. Jedno pritom nismo htjeli, preskakati utakmice, posebno na velikim natjecanjima. Ne dozvoljavaš i ne želiš preskakati utakmice. Ne samo ja nego i svi mi koji smo bili tamo. Čitava naša generacija je bila željna uspjeha, voljeli smo biti u reprezentaciji. Jednostavno u tim trenucima ideš preko nekih zdravih razmišljanja, ali generalno smo bili dobro spremni. Imali smo najbolje trenere za fizičku spremu, najbolje fizoterapeute, doktore koji su bili oko nas. Nismo ulazili u neki preveliki rizik. Svi smo imali jedan cilj, tako da je u tom trenutku to najbolje. Uvijek smo dali 100%", kazao nam je Blaženko Lacković.
Čitav podcast s Blaženkom Lackovićem pogledajte u priloženom videu gore.
POGLEDAJTE VIDEO: Iznenadili smo Vorija najtežim pitanjem: 'To moram reći? O, majku ti, sad si me ulovio, ne može to tako'
