Fastnet je jedna od najopasnijih svjetskih regata čije je najzloglasnije izdanje šokiralo svijet 1979. godine. Tada je 15 jedriličara izgubilo živote u strašnoj oluji, ali dva junaka ove priče, članovi RI Sailing Teama, Vedran Kabalin i Slobodan Velikić, ne znaju za strah.
Po prvi put u povijesti dvojica će Hrvata u klasi Mini 650 pokušati prijeći slavnu rutu, od francuskog mjestašca Douarneneza, oko svjetionika Wolfrock na jugu Velike Britanije do svjetionika Fastnet na jugu Irske i nazad u Francusku.
Jedan od junaka ove priče, Slobodan Velikić, koji se upravo sprema na najveći podvig u životu, ispričao je za sportski.net o kakvoj se opasnoj avanturi zapravo radi.
Tko će sve biti na jedrilici? Na jedrilici ćemo biti Vedran Kabalin i ja, Slobodan Velikić. Vedran je završio brodogradnju, multiinstrumentalist je (gitara, harmonika i sve što pušta zvuk), a ja sam završio ekonomiju, učitelj sam skijanja, strastveni penjač. Oboje prije svega volimo more i brodove i, naravno – jedrenje i time se bavimo većinu svog života.
Koliko je velika jedrilica, što ćete jesti, gdje i koliko spavati...Barka je velika 6,50 metara, što je taman da ima mjesta za dva kreveta, kuhalo i spremište za jedra i ostalu sigurnosnu opremu. Na njoj se vrlo spartanski živi, topao obrok je luksuz koji si nekad i priuštimo dok je mekan krevet utopija. Vrlo često je mokro i vlažno i uvjeti nisu najsjajniji za ugodan boravak na moru. Ali, opet, mi to volimo pa ne smeta. Kod ove, kao i kod svakih regata vrijedi pravilo – svaka regata/utrka se dobiva prije starta, tj. priprema je sve. Osim psihičke, kondicijske, taktičke, meteorološke, logističke pripreme te pripreme broda, valja se pametno i nutricionistički pripremiti. Po savjetu nutricionista, prije regate ćemo se hraniti ugljikohidratima (pašta, riža) i pretjerivati u tome kako bismo u tijelu sakupili što više energije i lakše izdržali iznimne napore. Francuzi su izračunali da se na regatama takve vrste troši od 8.000 do 10.000 kalorija na dan. Inače, normalna potrošnja muške osobe od 85 kilograma (ja) je oko 2.500, dakle skoro četiri puta više.
Osim toga, imat ćemo pripremljen dodatni izvor ugljikohidrata (pašta, riža), proteina (piletina i napici od proteina) te dodatne suplemente bitne za takve napore – minerale, vitamine... Naravno, ne ide se na regatu bez bračkog maslinovog ulja i domaće pancete. I dva piva za kraj regate ;)
Na regati, kako kažu ljudi koji su je završili, očekujemo iznimnu hladnoću (po noći oko 0 uz jak vjetar i vlagu). Iako smo se dobro obukli u odijela Musto, nema tog odijela koji će te spasiti u takvim situacijama, kad si pet dana umoran, neispavan i iscrpljen na brodu.
Nužda je škakljivo pitanje, obavlja se u kanti i valja se nadati da se barka toliko ne valja da je ne bude po unutrašnjosti barke. Ako nije vrijeme ni mjesto (čitaj oluja je i trebaju sve četiri ruke biti stalno u akciji), nužda se odgađa...Spavat ćemo na gvardije, po danu vjerojatno ništa, a noću ovisno o položaju u regati i vremenskim uvjetima i po potrebi – svakih par sati po pola sata. Naravno, ako vremenski uvjeti zahtijevaju potpunu determiniranost i akciju, spavanja nema.
Koliko predviđate da će trajati utrka? Prosjek trajanja regate je oko pet, šest dana za tip barke na kojoj mi jedrimo. Nažalost, kako potpuno ovisimo o vremenskim uvjetima, teško je to prognozirati. Možda je još zanimljivo dodati da apsolutno nikakva komunikacija s vanjskim svijetom nije dozvoljena. Nema mobitela, GPS karata ili bilo kakve asistencije s kopna... kao u dobra stara vremena, nautička karta u ruke i plovi, Miško.
Je li vas pomalo strah? Gdje su najopasnija mjesta, što sve može poći po krivu? Akvatorij u kojem plovimo je vrlo neugodan jer ima puno pličina, hridi, jake su morske struje i iznimno je velika razlika plime i oseke (visokog i niskog mora). Zna se desiti, ako se nađeš u krivom mjestu u krivo vrijeme, da zbog jakih struja doslovno stojiš na mjestu, a ploviš punom brzinom i to su taktičke situacije koje moramo izbjegavati. Nadalje, valja dobro paziti gdje se plovi jer u samoj kvalifikacijskoj regati su se dva broda nasukala. A to nismo bili mi :)
U to doba godine vrijeme zna biti vrlo loše i nepredvidljivo, te olujni vjetar i valovi od 4,5 metra nisu rijetkost.
Po krivu može poći svašta. Najgore je ako se desi kvar na brodu, pukne dio opreme, nedajbože jarbol ili kormilo. Sva sreća da smo prošli poseban tečaj za preživljavanje na moru u takvim uvjetima, pa znamo otprilike kako se ponašati, iako je teško to reći kad se u obzir uzme faktor šoka. Osim toga, neiskusni smo za ovakvu regatu i ja se nadam da se psihički nećemo slomiti i da ćemo biti što koncentriraniji i postići što bolji rezultat.
Koje mjesto očekujete na kraju, što je zapravo cilj? Cilj je da završimo. Sam plasman na regatu i činjenica da ćemo izgurati projekt do kraja (kuc, kuc u drvo!) je velika stvar, kako logističkom, tako i u jedriličarskom smislu. Na kvalifikacijskoj regati smo završili u sredini flote, iako smo prvu polovicu puno bolje stajali, ali smo platili danak neiskustvu. S plasmanom u prvih 20 radimo veliku feštu u našem klubu JK Galeb nakon regate. Radimo je i bez tog plasmana i pozvani ste! ;)
Zapravo je i sam plasman na utrku ogroman uspjeh? Prva smo hrvatska posada koja će nastupiti na toj regati, mislim da to dovoljno govori. Ona je uzela doslovno godinu/godinu i pol dana života, pripreme projekta, traženja sponzora, treninga, priprema, odricanja... Nastupa 100 posada jer je to limit regate i organizator ne pušta više. Osim Francuza koji su pioniri oceanskog jedrenja, na regati sudjeluju i Amerikanci, Australci, Španjolci, Brazilci, Englezi, Irci, Nijemci, Talijani, Šveđani, Belgijci...
Što su vam ovih dana govorili vaši najbliži, obitelj, prijatelji... Jesu li zabrinuti? Roditelji su uvijek zabrinuti, prijatelji malo manje, a najmanje oni koji nas najbolje poznaju jer znaju koliko smo dali energiju u cijeli projekt. Oni, kao i mi, nisu zabrinuti, ali određeni respekt prema tom moru i oceanu svakako da postoji. Ja osobno znam da ću biti na velikoj kušnji kad me tri dana zaredom bude polijevalo hladno more i kad u 4 ujutro budem ležao u lokvi praveći se da spavam, ali to je vlastita granica koju smo odlučili pomaknuti i ja se čak i mazohistički veselim tome. Jedrenje je sport patnje, a kako dolazim iz sportova gdje je patnja normalna stvar ne shvaćam to kao neki big deal.
Kako se spremate, hoćete li moći sve to izdržati? Nažalost, zbog poslovnih obaveza (nismo profesionalci jer to u Hrvatskoj ne postoji) imamo samo vikende koje pokušavamo što više biti na moru i prilagoditi se uvjetima kakve očekujemo na regati. Osim toga, prolazimo kondicione pripreme (netko manje, netko više) i proučavamo moguće rute, meteorologiju i ostalo... kako smo sami u cijelom projektu, bavimo se i PR-om, dogovaramo sa sponzorima. Htio bih se na kraju zahvaliti našim sponzorima, a oni su: Marina Lošinj, Croz, Musto, Grad Rijeka, Županija primorsko-goranska, TZ Rijeka i BKS bank.
'Kvalifikacijska regata je bila Demi Cle. Nastupilo je 75 posada, regatu su završile 73 posade, dva broda su se nasukala. Dužina regate bila je 150 milja, prejedrili smo je u nešto manje od 24 sata. Završili smo 36 od 55, iako smo u regati i bolje stajali (oko 15. mjesta), ali smo imali puknuće jednog dijela opreme, a i napravili smo veliku taktičku pogrešku. Ipak, s obzirom na iskustvo, jako smo zadovoljni', kaže 29-godišnji Riječanin Dado Velikić. 'Inače, s nama u klasi jedri i ovogodišnji pobjednik svjetskog kupa za freestyle skijaše – Aurelien Ducroz. Također, većina svjetskih oceanskih jedriličara koji u Francuskoj i nekim drugim morskim zemljama imaju status zvijezda većih od Zinedinea Zidanea, kao što su Franck Cammas, Jean Pierre Dick, Pascal Bidegory, Jean le Cam, Michell Desjoeaux.'