Kad su skijašice krenule niz Sljeme, natječući se za prestižnu titulu Snježne kraljice, snijeg se pod njihovim skijama teško snijegom mogao zvati. Do ruba regularnosti gurnuli su ovu utrku jaka južina i visoka temperatura, no organizatori su ipak nekako uspjeli pokrpati sve nedostatke i osigurati uvjete da se utrka održi.
Snježna kraljica izgledala je kao prosjakinja. Bez publike da koliko-toliko podigne doživljaj, najbolje svjetske skijašice spuštale su se po tankom sloju snijega po kojem je vjetar raznosio lišće i travu. Također, moglo se vidjeti i po okolini da snijega jednostavno nema. Da bi stvar bila bolja, muški slalom je na kraju i službeno odgođen.
Da je netko prvi put gledao Snježnu kraljicu ove godine, mogao bi pomisliti "pa čemu sve ovo?“ Muška utrka, dan kasnije, zbog loših je vremenskih uvjeta otkazana.
Bandićeva skupa igračka
Prije 15 godina Snježna kraljica prvi je put stigla na kalendar Svjetskog skijaškog kupa i napravljen je od hrvatske utrke apsolutni spektakl. Tadašnji gradonačelnik Zagreba Milan Bandić šakom je i kapom financirao ovu utrku.
Bandić je bio poznat po tome da je uz sebe vezao uspješne sportaše. Pomagao im je i financijski, a u njihovom društvu i on je izgledao kao pobjednik. Poprilično je onda logično bilo da Bandićev Zagreb, kad mu se otvorila prilika, postane i skijaški grad kako bi se, sasvim zasluženo, na pijedestal stavila obitelj Kostelić. Janica i Ivica spadaju među naše najbolje sportaše svih vremena i prilika da ih publika vidi uživo nije se smjela propustiti.
Hrvatski skijaši u tim su ranim godinama Snježne kraljice ostvarivali velike uspjehe. Ona Janičina vožnja bez štapa ušla je u antologiju, dok je Ana Jelušić 2007. godine osvojila drugo mjesto te tako postavila rekord hrvatskih skijašica. Ivica Kostelić bio je triput drugi, jedanput treći (2012. godine), a najviše mu se približio prošle godine Filip Zubčić koji je bio peti.
Osim ovog Zubčićevog bljeska prošle godine, sljemenska utrka zapravo je izgubila neki velik sportski značaj, ali je zadržala imidž elitnog sportskog eventa u Zagrebu, kojim se zapravo produživao još jedan Bandićev projekt – Advent. Nezaboravan je onaj spektakl iz 2017. godine, kad je napravljeno mini-skijalište u centru Zagreba. Prigodno, bilo je to baš uoči lokalnih izbora u Zagrebu.
Već se tad počelo ozbiljno povlačiti pitanje financija koje su potrebne da bi se ova utrka uopće održala. Bandić je sam izjavio tad da grad daje 7,5 milijuna kuna kojim se pomagalo financiranje Snježne kraljice. Prva utrka, u kojoj su se natjecale samo žene, koštala je otprilike 28 milijuna kuna.
Najavljeno smanjenje financija
No s godinama su se polako smanjivali troškovi pa se tako u proteklih nekoliko godina pričalo o ciframa između 21 i 24 milijuna eura ukupno za organizaciju.
Ove je godine Grad Zagreb, prema podacima iz Planu sredstava za sufinanciranje Programa sporta u Gradu Zagrebu za 2021., pomogao financirati Snježnu kraljicu iznosom od 2,5 milijuna kuna, potvrdili su nam iz gradske uprave.
No neće to biti tako u budućnosti, najavio je gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević.
“Vidjet ćemo sa skijaškim savezom i drugim institucijama na koji će se način dalje razvijati Snježna kraljica, ali sigurno neće s ovako velikom financijskom potporom grada. To više nije moguće s obzirom na financijsko stanje, ali i s obzirom na to da je potrebno balansirati koje sportske priredbe Zagreb financira i u kojem iznosu”, izjavio je Tomašević.
Kostelić: 'Utrka ima pedigre'
Treba li nam onda Snježna kraljica ili je ta utrka postala silovanja nečega čega odavno nema. Svoju perspektivu ponudio je najuspješniji hrvatski skijaš na Sljemenu Ivica Kostelić.
"Utrka nakon dugo godina ima već i neki pedigre u Svjetskom kupu, što je dobro općenito i za sliku i za brend Zagreba i Hrvatske“, rekao je Kostelić za RTL.
Otopit će se topovski snijeg na crvenoj sljemenskoj stazi, a rijetko tko će se sjećati i tko je pobijedio na utrci koja je nekad slovila za elitnu. Status elite košta, pogotovo kad ne znate hoćete li svake godine u prvom mjesecu moći izmisliti snijeg, ali i zainteresirati publiku za sport koji se, zbog izostanka onih najboljih rezultata, sve manje i manje prati.
