Tri smo dana udaljeni od početka Zimskih olimpijskih igara kojima je domaćin od 9. do 25. veljače Pjongčang u kojem će Hrvatsku predstavljati 20 olimpijaca i olimpijki u četiri sporta. Ukupno će gotovo 3000 sportaša i 95 nacija tražiti svoju priliku za vječnu slavu, no, sasvim je jasno, mnogi ondje dolaze i tek sudjelovati.
Među njima zna biti zgodnih priča, mnogima jednako zanimljivih poput onih o neočekivanim osvajanjima zlata. Postoje, dakle, i druge krajnosti, one o kojima se priča i godinama nakon Igara, one koju su možda i pamtljivije od nekih uspjeha.
Kao što Ljetne olimpijske igre imaju svoje 'heroje' (primjerice Eric 'Jegulja' Moussambani) tako i Zimske igre pričaju svoje priče kroz neka lica koja su ostala miljama udaljena od postolja, ne i srca i pamćenja navijača.
Jamajčanski bob
Jamajčanski bob svakako je jedna od njih, a koliko je priča intrigantna lako je shvatljivo i iz činjenice da je o junacima s Igara 1988. iz Calgaryja pet godina nakon događaja snimljen i film. Tada nisu uspjeli doći do cilja, međutim, 1994. su osvojili 14. mjesto ispred SAD-a, Rusije i Francuske, a 2002. u dvosjedu i postavili olimpijski rekord u brzini guranja boba na startu utrke.
Eddie Edwards
Na filmskim vrpcama završio je i Eddie 'Orao' Edwards, prvi skijaš-skakač koji je Veliku Britaniju predstavljao na najvećoj zimskoj sportskoj smotri. Bio je posljednji na zaletištima od 70 i 90 metara u Calgaryju 1988., a nakon njegovih izvedbi Međunarodni olimpijski odbor propisao je pravilo o zadovoljavanju minimuma potrebnog za nastup na Igrama.
Philip Boit
Manje je poznat primjer Kenijca Philipa Boita koji je nastupio na Igrama u Naganu u skijaškom trčanju uz priznanje da je ne samo dvije godine prije prvi put stao na skije već uopće i vidio snijeg. Prvi Kenijac na Zimskim olimpijskim igrama ipak je napradovao kroz olimpijske cikluse pa je tako nakon premijere 1998. godine kada je bio posljednji, 92. sa 20 minuta sporijim vremenom od pobjednika na dionici od 10 kilometara, 2002. osvojio 64. mjesto ostavivši trojicu iza sebe. Četiri godine potom, 2006. u Torinu ponovno je bio 92., ali su petorica ostala iza njega.
Robel Teklemariam
U skijaško trčanje zaljubljen je bio i Etiopljanin Robel Teklemariam, prvi predstavnik svoje zemlje na Zimskim igrama. Nastupio je 2006. na dionici od 15 kilometara i osvojio 104. mjesto.
Kwame Nkrumah-Acheampong
Možda vam ime Kwame Nkrumah-Acheampong ne znači mnogo, no nadimak Snježni leopard bi mogao. Riječ je o prvom predstavniku Gane na Zimskim olimpijskim igrama, a povijest je ispisana 2010. u Vancouveru gdje je ovaj skijaš zauzeo 53. mjesto u poretku 54 skijaša.
Vanessa-Mae
Britanka Vanessa-Mae svjetsku je slavu stekla sviranjem violine, njeni su albumi prodavani u milijunskim nakladama, a onda se okrenula sportu i pod očevim prezimenom Vanakorn predstavlja Tajland na prošlim Zimskim igrama u Sočiju. Rekla je da je oduševljena osvajanjem 67. mjesta veleslalomske utrke u kojoj je startalo 90 natjecateljica. Njih 23 nisu stigle do cilja, Vanessa-Mae je bila posljednja po rezultatu kojoj je to uspjelo, a kasnila je za pobjednicom Tinom Maze 50,10 sekundi.
Prawat Nagvajara
Nije ona bila prva predstavnica Tajlanda na ZOI, prije nje slavu je stekao Prawat Nagvajara koji je 2002. nastupao u Salt lake Cityju, a onda i četiri godine kasnije u Torinu. Jasno, uz rezultate koji nisu oduševili vjerojatno nikoga osim njega samog...
