Nika, osim što si nedavno nastupila u Plesu sa zvijezdama, što radiš danas? Pratiš li skijanje? Naravno da me skijanje i dalje zanima. Čisto na privatnoj i osobnoj bazi, pratim Svjetski kup i dalje. Radim i kao vanjski suradnik na HRT-u. Studiram novinarstvo, imam još tri semestra do kraja, ali mislim da ja nisam za novinara. Vidim se u nekoj funkciji u PR-u.
U travnju 2010. ispala si iz reprezentacije, otad je prošlo dosta vremena. Kako danas gledaš na takav kraj karijere? Planirala sam skijati do 2014. godine, tako sam si zacrtala. Evo, sad kreće treća sezona otkako me nema. Da me veseli, sigurno ne. Trebalo mi je vremena da pogledam na to s obje strane, život mi se okrenuo naopačke. Pomirila sam se s time, ali najgore je što to nije bila moja odluka. Ne zamjeram nikome. Nažalost, neke stvari u mojoj karijeri se nisu dogodile. Nisam skijala dokad sam htjela, a mogu samo zamjeriti sebi.
Što si točno zamjeraš? Je li ti zbog nečeg posebno žao? U skijanju je sve više razvodnjeno, tako da nema nekog posebnog trenutka. Sezona zajedno s pripremama je jako duga. Ne mogu kao tenisači recimo reći: 'E, zeznula sam taj Roland Garros.' Na stazi sam uvijek davala maksimum. Iako, osjetila sam neodlučnost u jednom trenutku oko koncepta treninga, oko trenera s kojim sam radila. Kad sam radila s Pavelom Grašičem, došli su i rezultati. Nažalost, on je 2006. otišao, da je ostao još jedan olimpijski ciklus, sigurna sam da bi stvari bile drugačije.
Imaš li danas želju za povratkom u Svjetski kup? Vuče me uvijek, pogotovo kad sam blizu natjecanja. Recimo svaki dan na Snježnoj kraljici, onda mi je grozno. No, ne mogu zbog koljena, trebala bih na operaciju, pa rehabilitacija pet mjeseci, čak sam i imala varijantu za sufinanciranje cijele sezone...
Koliko košta jedna sezona u Svjetskom kupu? Minimalno oko 150.000 eura. Za to imaš dva čovjeka stalno uz sebe, trenera i servisera, povremeno i trećeg, vanjskog suradnika. To je računica za nastup u tri discipline, za pripreme u Argentini. Ono da si siguran da odradiš sve kako treba, da možeš letjeti avionom kad zatreba, otići na glečer po potrebi.
Koliko onda Kostelićeva ekipa potroši na sezonu? Stvarno ne znam tu cifru, ali definitivno mora koštati oko pola milijuna eura.
Znači, skijanje definitivno ne bismo mogli preporučili roditeljima? Potreban je izdašan sponzor. Ha, ha, ha. Neću to nikad reći za skijanje, ali do moje 14. godine tata je sve financirao. On zna računicu, zbog toga više nema kose na glavi. Njemu je bilo najteže kad sam ispala iz reprezentacije. Trebao mu je najviše vremena da to prihvati. On je u organizaciji Snježne kraljice, brine za stazu i onda za vrijeme utrke kad dođem na stazu, odradim i neki trening ili spustim se s kamerom na kacigi. Uvijek me gleda, vidim da mu tada definitivno nije lako.
Gdje je hrvatsko skijanje danas, osim Ivice i Natka? Imamo dobru mladu reprezentaciju, koja ima odlične rezultate i za četiri godine ćemo vidjeti će biti. Danas kod cura vuče Sofija Novoselić, od nje se može očekivati plasman među 30. Treba vidjeti što će biti nakon OI u Sočiju. Lakše je kad imate nekog tko može i vas povući, utjecati na mlađe.
Kao Janica Kostelić? S jedne strane bilo je kul skijati u to vrijeme, a s druge stvarno peh. Ivica i Janica su probili led rezultatima, probili se na vrh, napravili da skijanje postane nešto u ovoj državi, dovukli sponzore. Samo bilo je i teško tih dana. Ti si recimo peti, deseti, stvarno si sretan, ali osjećaš se kao da si sa strane jer tvoja prijateljica uredno reda pobjede i postolja. Bilo je to nezahvalno, ona nam je užasno pomogla, ali trebalo se moći nositi s tim, u glavi odmaknuti od toga.
Kakav je tvoj odnos s Janicom danas? Prijateljski, naravno. Vidimo se na skijanju, na utrkama. Ona prati Ivicu, nema toliko vremena, ali čujemo se, vidimo, sve super.
Što misliš o biografiji Marije Höfl-Riesch? Napisala je da je Svjetski kup jedan veliki pornocirkus, da se u sobama skijašica i skijaša događa svašta. Slažeš li se? Napisala je tu knjigu senzacionalistički, samo da se bolje proda. Ne znam koga bi zanimala knjiga o njoj samoj. Pisala je više to na bazi marketinga, spominjala Lindsey Vonn, koja je puno veća pojava od nje same. Pornocirkus? Ma to nije istina. To su gluposti. Evo da raščlanimo. Muški i ženski Svjetski kup imaju dvije dodirne točke. U Söldenu, na prvoj utrci, te na završnici sezone. Utrke su inače uvijek razdvojene. Inače, cijelo vrijeme ti je glava u torbi, putuješ s trenerom, serviserom i od putovanja, treninga i utrka si iscrpljen. Pripreme isto tako, radiš na kondiciji, nakon 14 dana na 2.000 metara, odeš skijati na 3.500, trener te gazi, vidiš samo krevet za spavanje. Ne stigneš misliti na seks.
Ipak, ti si prije godinu i pol osvanula u Playboyu. Je li ti naslovnica tog magazina išta promijenila u životu? Ništa se nije promijenilo, tek toliko da su mi neki ljudi rekli da im se to svidjelo, da baš dobro izgleda. I opet bih se skinula, ali na neki svoj način. Izabrala bih drugačije fotografije. Nisu ove bile loše, ali je bilo i boljih. Ne mislim na kvalitetu slika, u to se ne razumijem. Ne bih se prikazivala u skijaškoj jakni, napravila bih potpuno drugačiji koncept.
