On je u finalu vodio protiv Cheicka Sallaha Cissea iz Obale Bjelokosti sa 6-5 doslovno do posljednje sekunde kada je njegov suparnik iz očaja uputio udarac i pogodio ga u glavu. Donijelo mu je to tri boda, pobjedu i prvu zlatnu olimpijsku medalju u povijesti za njegovu zemlju.
'Iznevjerio sam sve'
Muhammada je dramatičan poraz slomio, emocije su učinile svoje i sportaš je briznuo u plač. Odmah je otčao do trenera i bacio mu se u zagrljaj. Tuga se nastavila i koju minutu kasnije kad je došao pred kamere BBC-a, suze su ponovno krenule same od sebe.
"Ovo je pakao. Bio sam pola sekunde od olimpijskog zlata i ispunjenja sna. Ne želim plakati na televiziji, ali jako sam uzrujan. Žao mi je ljudi koji su ostalu budni do kasno u noć da bi me gledali i navijali za mene. Iznevjerio sam ih u posljednjoj sekundi, jako mi je žao", pokušavao je Muhammad kroz suze doći do riječi.
'Najniža točka u životu'
"Teško je riječima opisati koliko sam razočaran. Ponosan sam što sam pridonio rekordnom britanskom ulovu medalja, ali ovo je trebalo biti zlato. Žao mi je što ne mogu pričati razgovjetno. Slomljen sam što sam to uprskao na ovakav način, ali to je život. Postoje pobjednici i gubitnici i to je ono što sport čini toliko zanimljivim", dodao je Muhammad.
Nesretni tekvondaš je potom još jednom briznuo u plač kad je pored njega prošao Cisse u svome pobjedničkom plesu.
"Htio sam se povući, ali izdržao sam. Trenirao sam tako naporno, a sada moram čekati još četiri godine. Zahvalan sam Bogu što mi je omogućio da budem ovdje, ali toliko sam razočaran da je to nevjerojatno. Ovo je jedna od najnižih točaka u mome životu. Ovo je jako tužno", zaključio je Muhammad.
